среда, 30. јул 2008.

Д риил тинг - Erasmus Mundus


I, nakon što smo se pozabavili BCC-om i Austrijom, vreme je da pređem na suštinu ovog bloga, odnosno Erazmus Mundus stipendiju...

Za početak, da razjasnim šta Erasmus Mundus znači. Reč Erasmus znači svetac, a u stvari je ime čoveka po kome je i sam kurs dobio ime, a koji se zove Erazmo Roterdamski. Ja vas na dalje neću daviti istorijom, ako vas interesuje, pogledajte na Vikipediji! :)

Erazmo Roterdamski

Elem, Erazmus Mundus (u daljem tekstu EM) je program namenjen celom svetu, i zato ima ovaj nastavak "Mundus". Osnovni program je, u stvari, namenjen samo zemljama Evropske Unije i još nekim koji su u nekoj fazi priključenja (na primer Turska i Hrvatska), i zove se samo "Erazmus". Ovaj program, nudi studentima iz EU (i ovima sa strane, što su u fazi priključenja) da na jednu godinu idu u neku drugu zemlju EU i tamo studiraju godinu dana. Sve to vreme dobijaju po 300 evra mesečno. Na ovaj program, koliko sam čuo, nije teško upasti, samo je potrebno znanje stranog jezika. Inače, program je ograničen na godinu dana, znači, odeš u neku drugu zemlju, odradiš tamo tu jednu godinu, a onda se vraćaš kući i nastavljaš studije. E sad, ovo je u EU lako izvodljivo, jer su nastavni programi svuda maltene isti, tako da nije uopšte čudno da u totalno drugoj zemlji nastaviš da učiš ono što si započeo na svom matičnom univerzitetu.

Za sve ostale zemlje, koje još uvek nisu blizu priključenja EU (kao mi na primer), ili koje nisu deo Evrope, postoji EM. To znači da je EM namenjen "zemljama trećeg sveta", u koje se maltene ubraja i Srbija, BIH, Crna Gora, Albanija. Ubraja se i Kosovo posebno naravno, ali 'ajde da ga ne računamo, pošto se kao podrazumeva sa Srbijom... u te zemlje spada i cela Azija (sa Rusijom), Južna Amerika, Centralna Amerika, Afrika... toliko valjda... e sad, kada malo bolje razmislim, ne znam kako nas (zemlje jugozapadnog Balkana) tačno zovu - da li i nas ubrajaju u zemlje trećeg sveta, ili jednostavno kažu "zemlje trećeg sveta i jugozapadni Balkan"... nebitno...

Ono što mnoge ljude zbunjuje u vezi sa EM-om je "ko pije, a ko plaća". Koliko sam ja razumeo, to otprilike funkcioniše ovako: Evropska Komisija (što je telo EU-a, kao na primer u Srbiji Skupština, ili Privredna komora, na taj fazon u svakom slučaju) daje novac u obliku stipendije (koja pokriva sve - školarinu, smeštaj, hranu, ostale troškove) studentima iz celog sveta da dođu na studije (isključivo Master) u EU, ali na program koji će biti isključivo združenog tipa. To znači da se dva ili više Univerziteta iz različitih zemalja dogovore da drže zajednički kurs, pri čemu svaki Univerzitet drži svoj deo kursa kod sebe. Takođe, kursevi su najčešće interdisciplinarni , što znači da se uvek dve ili više nauka prepliću u kursu. U mom konkretnom slučaju (Advanced European Erasmus Mundus MSc in Network and e-Business Centered Computing), radi se o kombinaciji računarski mreža i elektronskog biznisa, što malo ulazi u ekonomiju.

Znači, Evropska Komisija (EK) samo daje novac i ne radi skoro ništa više. Univerziteti koji rade zajednički program su zaduženi za odabir studenata koji će pohađati kurs. Kada se studenti odaberu, spisak se šalje EK-u samo radi finalne validacije, što je obično rutinski posao (a svodi se na to da se proveri da li je student bio u poslednjih 5 godine duže od godinu dana u EU, jer ako jeste, ne može da pohađa kurs - to je jedini uslov koji EK postavlja).

Spisak svih postojećih kurseva možete videti ovde. Verovatno će vam odmah u oči upasti kolona sa godinama. Te godine znače samo kada je kurs odobren, pošto se svake godine pojavljuju novi kursevi. Znači, ako piše 2005. godina, znači da se kurs te godine prvi put održao, ali da se od tada svake godine održava. Moj je kreiran baš 2005. na primer, što znači da ću ja biti u četvrtoj generaciji studenata.

Na svaki od kurseva, koliko ja znam, obično ide po dvadesetak ili malo više studenata. Znači, kada konkurišete za studije, dostupno je oko 20 mesta. Interesantno je da je EK naložila da 2-3 mesta mora da pripadnu studentima sa Balkana. Znači dvoje ili troje mora da bude iz Srbije, BIH, Crne Gore ili Albanije (mislim da Makedonija nije u EM programu, nego je sa Hrvatima i Turcima). I, verovatno ćete pomisliti "uh, 2-3 mesta na 15 miliona stanovnika, jaka mi pomoć". Ako to jeste pomislili, onda razmislite na koliko ljudi ide ostalih 17-18 mesta: Kina (milijardu i trista duša), Rusija (140 miliona), Indija (milijardu i sto miliona), cela Afrika... znači, mnogo! Zato, hvala Evropskoj Komisiji!

Moja drugarica Milena Marković sa kolegama
na kursu koji ću i ja pohađati (Madrid)

Možda se pitate kako to da je Hrvatska ili Turska u programu "iznad" ovog u kome je Srbija. Odgovor je jednostavan: oni su nekoliko koraka ispred Srbije u proceu približavanja EU. Suština je u tome da se kod nas, kada se spominje SSP (što je korak u približavanju EU), samo priča o tome da li ćemo na taj način priznati Kosovo ili ne, a niko ne govori o tome koliko će to značiti studentima na primer. O ekonomskim prednostima da i ne pričam. E pa, zato smo tu gde jesmo - u "zemljama trećeg sveta"...

I ovde stajem, ali samo za sada. :) U narednom postu ću probati da se fokusiram na to šta je potrebno od uslova za EM program, kao i kako izgleda proces prijavljivanja. Do tada, bacite pogled na sajt o mogućnostima studiranja u Evropi, kao i na mapu na početnoj strani. Znam, velika nepravda...

Нема коментара: