уторак, 18. новембар 2008.

Srpski VS engleski mozak


Ne znam da li sam već spominjao, ali sticajem nekih neočekivanih okolnosti, zadesilo se da ja budem predstavnik našeg "razreda", odnosno nas dvadesetak studenata koji smo na ovom Erazmus Mundus kursu. Znači, ja sam Class Representative, ili skraćeno, CR.

Rekao sam već, čini mi se, da naš kurs funkcioniše u okviru Fakulteta za Sistemsko inženjerstvo, koji je deo Univerziteta Reding. Na svake 3 nedelje, organizuje se sastanak svih CR-ova, i profesora, gde se raspravljaju tekući problemi, i priča o mogućim rešenjima. Prvi sastanak je bio pre skoro mesec dana.

Blizu centra kampusa

Poslednji sastanak beše prošle nedelje, u četvrtak. Tu je bilo nas petoro CR-ova i dva profesora. Jedan od njih nam se prvo lepo zahvalio što smo došli i odvojili vreme za sastanak, a onda smo krenuli sa pregledom tekućih problema. I tu, za mene, postaje interesantno.

Prosečna kuća u Redingu

Znači, svako od nas je trebalo da izloži probleme koji postoje unutar grupe... nekoliko njih je reklo da problema nema. Nastavak razgovora izgleda otprilike ovako:


Profesor: OK, Iane, na tebe je red. Reci nam, da li kod vas ima ikakvih problema?
Ian: Pa u suštini nema, ali ostaje pitanje od prošlog puta, a to je činjenica da nema dovoljno mesta u amfiteatru za sve nas.
Profesor: Znači, to je i dalje problem?
Ian: Pa dobro, baš i nije, pošto sve manje i manje nas dolazi na predavanja (smeh).
Profesor: OK, ali to može da predstavlja problem zdravlja i bezbednosti (health&safety).
Drugi student: Jel mogu ja još nešto da dodam? OK, hvala... znate kako, ja sam platio nekoliko desetina hiljada funti školarinu, i stvarno nije u redu da nemam gde da sednem...
Profesor: U potpunosti ste u pravu, maksimalno ćemo se potruditi da taj problem rešimo.

Eto čime se Englezi opterećuju - pitanjima zdravlja i bezbednosti, odnosno, da li bi svi mogli na vreme da izađu na vrata u slučaju požara, a da ih ima toliko puno u amfiteatru! Ali eto, može im se - rešili ljudi sve osnovne probleme (kao recimo grejanje), pa sada mogu da se fokusiraju na protivpožarnu zaštitu...
Što se tiče druge interesantne prijave (ovo oko školarine), eto kako je tamo - studenti imaju puno pravo da se žale, jer su oni ti koji plaćaju školovanje, a s druge strane, profesori moraju da reaguju jer u suprotnom fakultet može da dođe na loš glas...
Nastavak dijaloga sledi... priču nastavlja ovaj drugi student, koji je spomenuo školarinu...

Student: Ja bih hteo da spomenem problem zastarelih funkcija. Znate, profesor nam kaže da su printf i scanf zastarele funkcije i da se više ne koriste, ali ipak do detalja opisuje njihovu upotrebu. Šta će nam to onda, ako su zastarele???
Profesor: OK (zapisuje sve u tefter), razgovaraćemo sa profesorom, pa ćemo Vam javiti ishod.

E, kada bih ja rekao nešto ovako našem šefu katedre na Elfaku, on bi mi verovatno odogovorio: "Boškoviću, pa da li ti misliš da mi ne znamo svoj posao??? Pa znamo bre valjda šta treba da predajemo a šta ne!" Ok, možda preterujem ovde, ali neko od naših profesora bi verovatno reagovao ovako... mada nije da bih nešto poput ovoga tražio, jer se lično nisam složio sa kolegom - da su printf i scanf zastareli...
Nastavak... i možda i najjači deo...

Student: Još jedna primedba, ako može...
Profesor: Slobodno, slušamo.
Student: Znate, ja sam demonstrator na kursu za programiranje, i dešava mi se da su neki studenti jako nepristojni prema meni - ja pokušavam da im objasnim nešto, a oni maltene viču na mene, ili su suviše nervozni... ipak, ja sam došao tamo kao volonter da pomognem, a oni se tako ponašaju... i ne znam kako da reagujem...
Ja (u sebi, ništa ne govorim): More, trebalo bi samo da im malo podvikneš i lepo kažeš: Slušaj dečko, nisam ja došao ovde da mi se dereš svaki put kada pokušam da rešim tvoj problem... pa da vidiš kako bi se ućutao...
Profesor: Znate kako, moguće je
da ti studenti ometeni (ili, kako ga reče izvorno - "have a disability), pa da zato tako reaguju... pokušajte da diskretno saznate njihova imena, pa ćemo onda videti kako da rešimo problem...

Eto, profesor je lagano pošao od pretpostavke da su ti ljudi boluju od nečega, i da možda zbog toga viču (možda čak nekontrolisano). Čudno vam zvuči??? Pa naravno, zato što kod nas mladi ometeni u razvoju (a koji su sposobni za studiranje) najčešće nemaju pristup obrazovnim institucijama, i generalno celo društvo prema njima ima stav da ih treba skloniti negde, a ne da žive što je moguće normalnije žvote. U Engleskoj su ti ljudi skoro u potpunosti ravnopravni sa ostalima, kao što bi i trebalo da bude (setite se da Ustav Srbije obavezuje na to, jer je "Srbija zemlja svih građana koji u njoj žive", a ne samo zdravih i pravih)
... a meni palo na pamet da se podvikne... balkanski način, nema šta... :)

Za kraj, evo šta Univerzitet Reding kaže o "disability". A pazite ovo - nalepnice za one koji boluju od disleksije (nisam ni znao da ovakva bolest uopšte postoji). Evo i objašnjenja čemu nalepnice služe:

Students with a Specific Learning Difficulty (SpLD) such as Dyslexia, are often eligible to have stickers for their written work and exams. These stickers tell the markers that they should mark only the content of the work, and the student should not be penalised for spelling or grammatical errors. This ensures that the student is neither at an advantage nor a disadvantage because of their SpLD. All first year students with SpLDs are entitled to stickers and to extra time in class tests throughout the first year and up to, but not including, Part One exams. To receive extra time in Part One exams students are required to provide evidence of their Dyslexia for the Disability Advisers. Stickers are supplied to schools by the Examination Office and provision to students is administered by the School Disability Representative. If you are unclear about the appropriate provisions for a particular student then the Study Advisers are happy to advise.

U sledećem postu malo više o informacionom sistemu Univerziteta Reding... ;)



3 коментара:

Sanja је рекао...

Odlicno Bosko! Sad osim sto ucis ono sto volis mozes i da ucestvujes u "vanskolskim" poslovima koje takodje jako volis a i dobro ti idu ;D

Sto se tice profesora i razgovora sa njima i njihovog zalaganja ... pa, jeste, verovatno bi ti neki od nasih profesora onako odbrusio ('valjda mi znamo sta predajemo...'), ali isto tako postoji dobra verovatnoca da bi ti isto onako ugladjeno odgovorio ('dobro kolega, videcemo, razmislicemo, sredicemo...') kao sto postoji verovatnoca da je taj profesor tamo u sebi pomislio ono sto mislis da bi ti nas ovde direktno rekao - pa sta je bolje? Da znas sigurno na cemu si a osecas se kao g***o ili osecas se ispostovano a isti razgovor vodis mesecima samo nikako da se ispune ta obecanja?

Mislim da te je Engleska previse zaslepela pa sada pokusavas u svemu da joj nadjes prednosti u odnosu na nasu us***u Srbijicu, postajes polako pristrasan.... ali to je bilo i ocekivano .... valjda svi tako vremenom postanu suvise subjektivni ....

Ma bitno da je tebi lepo :D

Miloš Bošković је рекао...

U postu sam bio specifičan - rekao sam "šef katedre", jer sam za njega siguran da bi mogao tako da reaguje, znači, nisam mislio na većinu profesora ili sve profesore, već na njega konkretno, jer sam već imao ličnih iskustava.

Nema nikakve dileme da ima jako dobrih profesora na Elfaku - recimo Fika, Janković, Radomir, Milena (po mom mišljenju), ali je činjenica da većina i dalje radi po nekim odavno zastarelim obrascima... najgore od svega je što većina asistenata obećava, odnosno imaju drugačiji odnos prema nama, bolji, kvalitetniji, ali se plašim da će pod uticajem profesora da postanu kao oni sami (profesori).

Što se tiče gradiva, rekao sam i na onom snimku što su puštali na dan studenata - stvarno ima puno toga korisnog da se nauči na Elfaku, i tu nema dileme. Tu smo totalno na mestu i u koraku sa svetom(ako zapostavim nekoliko nebitno-smornih predmeta). Problem je samo odnos prema studentima, koji je ostao onakav kakav je bio i pre 50 godina čini mi se.

Sanja је рекао...

Sto se odnosa tice ... pa, valjda ce se sve to promeniti kada stara postava ode u zasluzenu penziju :D