среда, 11. март 2009.

Taverna na Balkanu i konzulat u Solunu


Ostalo je još dve i po nedelje do kraja semestra u Solunu... počinje da postaje jako nezgodno, kao i uvek pred ispitni rok: različiti rokovi za projekte se bliže, ispiti počinju na kraju naredne nedelje, vremena naravno (kao i uvek) nikada dovoljno... biće čupavo... 

Ipak, i dalje nije toliko kritično da ne možemo bar jedno veče da odemo do grada. Prošle subote je desetak nas iz grupe išlo u grčku kafanu, odnosno tavernu, kako ih ovde zovu. Povod je bio rođendan koleginice Kerol. Ona je inače sa Tajvana (ili Kine, kako god), njeno izvorno ime naravno nije Kerol, već nešto mnogo komplikovanije za izgovor... sećam se da sam se smejao kada su se Ameri mučili da izgovore prezime Predragu Stojakoviću, ali evo mene sada u sličnoj situaciji... 

Deluje poznato?

Što volim da slikaaaam... 

Proslava rođendana se u inostranstvu radi po inostranim (možda bolje reći zapadnoevropskim) pravilima: pozoveš goste, pa neka oni sami plaćaju šta pojedu. Postavlja se pitanje: ako već mora da plaćam to što pojedem, da li to znači da treba i poklon još da kupim??? 

Rehan (moj cimer) i ja smo se odlučili da kupimo poklon. Pa ionako nije naš novac - sve naše cehove plaćaju poreski obveznici Evropske Unije, pa mi onda čak i slađe da potrošim taj novac... :P  inače, to je mnogo fino u vezi sa ovim studijama: izađeš u grad recimo, i potrošiš 15-20€ - puno, zar ne? Počne čak i savest da te grize, znajući da tvoji roditelji crnče za tih 20 evrića, da bi ih ti potrošio tek tako u jednoj noći samo radi sopstvenog sevdaha/hedonizma. E pa, kod mene taj osećaj krivice ne postoji! :) Ma milina, bre! :D

Enivej, lepo nam beše te večeri... zezali smo se, smejali, fino sve u svemu... Za mene je inače ovo bila jako fina prilika da vidim koliko se jedna prosečna grčka taverna i okoliš razlikuju od srpske kafane. I mogu reći da ako umesto grčke muzike ubacite srpsku, i isto to uradite sa hranom, razlike apsolutno nema! Ista atmosfera, ista koncepcija, isto što je moguće više stolica i stolova da bi se što više gostiju ugostilo, sve isto... jedina razlika čini mi se (pored hrane i muzike), jeste što Grci ne igraju kolo! :D


(Najobičniji) butik

I ovde vlasnici ugostiteljskih objekata prave iste gluposti kao i mi. U samom centru Soluna nalazi se jedna starija ulica, sa starijim kućama, skoro ista kao kod nas Kazandžijsko sokače u Nišu. Ta ulica je poznata po tome što je ispunjena tavernama. I kao što su kod nas u parku Sveti Sava napravili gomilu plastenika da bi primili što više ljudi, tako i ovde isto rade sa tavernama. Samo, ovde je čak i gore. Ide ulica, sa obe strane po taverna, i obe proširene plastenicima. I najsmešnije od svega, plastenici sežu do samog asfalta ulice! Znači tačno se vidi kako unutra ljudi sede, od glave do pete! Kao providan zid! Kod nas barem u donjem delu stave neki metal, ovde samo plastična zavesa! Kao bre da su u izlogu! :D I još jednom pitanje: šta ovi Grci rade u Evropskoj Uniji??? Ili da parafraziram: ako mogu oni, što ne bismo mogli i mi??? Inače, reče mi drugar da kada je nekom Grku rekao "Nije mi jasno kako ste vi ušli u EU", ovaj mu je odgovorio "Nije ni nama"...

Spominjao sam već da ovde ima stranaca, samo što ih nema toliko kao recimo u Engleskoj. U UK recimo, kada sam išao od Redinga do Londona, mogao sam da čujemo po 3-4 različita jezika u isto vreme. I niko se ne obazire, nikom nije čudno - navikli Englezi da budu okruženi strancima. Ovde međutim nije tako- ljudima je ovde to još uvek novina, i to se vidi. Primećujem kako neki načule uši kada primete da ne pričam Grčki, ili prekinu svoj razgovor da bi čuli mene... dobar deo njih ne reaguje, znači navikao se, ali ima dosta onih kojima je to novo. Sve ovo sam potvrdio kada je u taverni jedna devojka prišla mom kolegi Nemeki da se slika sa njim, izgleda samo zato što je tamne puti (iz Nigerije).

Pre 3-4 nedelje idosmo do španskog konzulata. Rekoše nam, mora da idemo tamo da se potpišemo na aplikaciju za špansku vizu. Samo zbog toga! I bukvalno je tako bilo - stanem ispred službenice, potpišem se na papir koji sam doneo, i to je to. Ništa ne predajem, ništa ne uzimam, samo se potpišem... kao bre da smo mafijaška a ne studentska grupa...

Ono što mi je neverovatno upalo u oči je sam španski konzulat. Ako ste videli one mini dragstore u Srbiji ispred kojih se ortaci iz kraja skupljaju da piju pivo, onda znate kako konzulat izgleda! I izgleda da su Španci iznajmili samo polovinu tog prostora - u drugoj polovini, koja nije ograđena ili bilo šta, nalazi se gomila polica sa nekakvim bocama - da li za gas, da li za neke hemikalije, nemam pojma, ali to taaaako smešno deluje da je to neverovatno. I dok naš konzulat (da, imamo i mi konzulat u Solunu) izgleda svetski (velika bela vila, sređena, ispred policajac), ovaj je stvarno da se Španci pokriju s uši, što ja volim da kažem... S druge strane, možda i ima smisla sve to - šta će pa Špancima nekakav specijalan konzulat u Solunu? Nije da imaju ko zna kakve veze sa Grcima, pa da im treba nešto posebno... takođe, sigurno postoje institucije i mehanizmi unutar same EU pomoću kojih oni mogu da završe sav posao umesto da to rade preko svojih diplomatski misija. A onda, sa treće strane, zapitam se koliko košta održavanje ove naše vile u Solunu sa ko zna koliko činovnika u istoj? Nije to mala para, a jel treba nama to stvarno u tom obliku i toj formi? Ovo je samo pitanje, ne prejudiciram odgovor, samo razmišljam... imajući u vidu SEKU, mogli bi ovi naši da razmisle da smanje broj radnih mesta tamo gde nisu potrebna... 28 000 duša, nije to malo... 


Španski konzulat u Solunu
(da, samo ta vrata, i izlog)

I tako... dosta je bilo blogovanja, vreme je da se vratim projektu za predmet Interakcija čovek-računar... kad smo već kod toga:




4 коментара:

alektrich је рекао...

Tebra, tek malopre sam se setio da pročitam post.

Pade mi nešto na pamet - 'Ajd' kad dođeš ovamo da pravimo neki biznis.
Tipa - ponudimo Špancima da smeste ambasadu u moju garažu (recimo, može i tvoja :)).
Em će oni da smanje troškove, em ćemo mi da povećamo prihode ;)

Ako ne upali sa Špancima, ponudićemo Novozelanđanima.

Ma, će se snađemo, be... ;)

Miloš Bošković је рекао...

Eeeee, SRAM da te bude... tek sad da pročitaš... ccc... a ja mislio da si mi kao neki drugar... :P

Ej, SUPER ideja! Štaviše, mislim da bi tako nešto jako pozitivno uticalo na razvoj privrede u Apelovcu! Već vidim sve te neonske reklame na apelovačkom brdu - Delta City na vrh brda, došao Google, otvorio regionalni centar za razvoj, Seat u svojoj fabrici štancuje najnoviju Ibicu... ma ludilo ima bude bre! :D

Jelena је рекао...

Svidja mi se video :)

Miloš Bošković је рекао...

Super je, da... dala mi Milena, a ona dobila od Žozea, Portugalca koga smo upoznali na EESTEC kongresu proleća 2007... :)