недеља, 8. фебруар 2009.

Bez naslova


Sve ovo vreme pišem, a skoro ni malo pažnje nisam posvetio svojim kolegama... e pa, sada ću iskoristiti tu priliku...

Skoro bila kineska Nova godina... nedelju dana pre toga, bili smo u Vergini, nadomak Olimpa, malo da se promajemo, onako grupno, celo "odeljenje"... i slikali smo se dosta tamo, naravno, međutim kolega iz Vijetnama (koji takođe slavi ovu Novu godinu) nas moli da ga ne slikamo! Kaže, ne valja da se slikaju pre Novu godinu, valjda im donosi to nesreću... 

Posle izleta, dodao sam slike na Fejsbuk, i zadesilo se da sam dodao i jednu na kojoj je on, a za koju i nije znao da su ga slikali. Naravno, javio mi se i zamolio me da je obrišem, što sam i učinio...


 Američki priključak+britanski konvertor+
+evropski konvertor = naša Meksikanka ;)

Imamo i trojicu Pakistanaca, koji su naravno, islamske veroispovesti. Jedan od njih deli sa mnom stan, Rehan. On dosta poštuje svoju veru, tako da vodi računa i o ishrani. Recimo, ne samo da ne smeju da jedu svinjetinu, nego ne smeju da jedu ni piletinu ako nije tzv. halal piletina. E sad, ja nisam baš dobro to razumeo baš, ali poenta je u tome da oni smeju da jedu samo onu piletinu koja potiče o kokošaka koje su ubijene tako da im je iscurela krv; standardno, kokoškama se valjda zavrne vrat, i zato oni to ne smeju da jedu. 

Jedan od njih, Kašif, otišao je u Mekdonalds, i pitao: "Da li imate halal piletinu?" Naravno da su se Grci pogubili i nisu imali pojma šta ih ovaj pita... 


Blizu kule

Imamo i jednu Kineskinju i devojku sa Tajvana. Njihova karakterističnost se ogleda u tome da za Evropu imaju posebna imena koja koriste skoro u svim zvaničnim dokumentima. Recimo Kineskinja; nju zovemo Šeri (Sherry), u pasošu joj valjda piše Zhixian Chen, ali to nije njeno pravo ime! Njeno ime je izuzetno teško pravilno izgovoriti, i ako bih ja pokušao da ga sada napišem na srpskom, to bi najbliže izgledalo ovako: S Šn Čjn. Ali opet nije ni tako... :) 

A da li ste možda čuli od drugih ljudi u Srbiji, ili i sami rekli za Kineze koje viđate kako su "oni vama svi isti", odnosno ne možete da ih razlikujete? E, mi ovde imamo takvih problema sa crncima. Na kursu imamo troje ljudi iz Nigerije, dve momka i jednu curu. Pošto u Solunu generalno mogu na ulici povremeno da se vide crnci, meni se uvek desi da kada ih tako vidim, pomislim da je neko od ovih troje! Meni su isto svi isti! A o čemu se zapravo radi...



Juče snimljeno, blizu kule

Dok sam bio u stanju svih nijansi žute, gledao sam gomilu dokumentaraca, između ostalog, i "The Human Body" Roberta Vinstona. I tu je u stvari objašnjen upravo taj problem. Naime, kada se rodimo, posmatramo ljude oko sebe; tokom tog vremena, mozak se "istrenira" da razlikuje lica ljudi koje vidi. Zato, kada vidimo ljude drugačijih karakteristika (fizičkih), imamo problema da ih razlikujemo, jer naš mozak nije naučio da ih razlikuje. Ista je situacija i sa licima životinja; da smo pri rođenju umesto mame i tate gledali recimo gomilu pasa iste rase, znali bismo sve da ih razlikujemo samo na osnovu njihovog spoljašnjeg izgleda! 



Isečak iz dokumentarca
"The Human Body"

I to je to... odnosno nije to, ovo je samo 5% toga što sam mogao da napišem, ali Java zove! Odoh da programiram! :)

Нема коментара: