уторак, 13. април 2010.

Scribo, ergo sum!


Evo me! Živ sam! Scribo, ergo sum!

A nisam pisao jer sam upao u mrtvu petlju: vreme prolazi -> hoću da pišem -> trebaju mi beleške koje sam spremio za post -> beleške su na laptopu koga čekam da mi donesu iz servisa -> vreme prolazi -> hoću da pišem -> trebaju mi beleške... i tako u nedogled...

Inače, odbranio sam se! Da, da! Uspeo sam :)
Nije bilo toliko teško, ali mora da priznam da mi nije bilo prijatno; nisam baš bio zadovoljan svojim radom, i očekivao sam da ću dobiti neka nezgodna pitanja sa kojima neću moći da izađem na kraj. Srećom, pitanja nisu bila previše teška, a i profesori su bili zadovoljni radom, tako da je sve ispalo ok!

I evo me sada već drugu nedelju u Nišu. Uživam! OK, ne baš u potpunosti, ali poprilično - skoro da sam postao čovek (tako ja to kažem kad neko diplomira, samo što ja još nisam zvanično, pa zbog toga ovo "skoro"), pa je došlo vreme i posao da se traži, zato ne mogu reći da 100% uživam... jedan intervju je već bio prošle nedelje, ove ide još jedan za drugu firmu, pa me negde možda i prime... ako ne, idemo dalje!

Spomenuo sam da mi je laptop u servisu... nešto se desilo izgleda sa grafičkom karticom, i moj MSI je prestao da prikazuje sliku... a Windows i dalje radio bez problema... znam, svi će mi sada reći "ko te tepao po uši MSI da uzimaš", ali ja im na to kažem da MSI u Srbiji ima tzv. "72h pickup and return" servis, tako da za 9 dana od momenta kada mi preuzmu računar (da be, došao kurir na kućnu adresu da ga pokupi za dž) meni stiže popravljen komp! E sad, ako se iko od vas zapitao od kad to 72 sata nisu tri dana nego celih devet, odgovor leži u rečenici u dnu prethodno ulinkovanog sajta, koja kaže: "72 radna sata od trenutka stizanja računara u MSI servisni centar" ;)

Po mojim procenama, MSI-ovci imaju još 2 dana da mi srede računar, ili još 3 ako uračunam još jedan dan za dostavu... nadam se da će sve ispasti ok, jer u suprotnom može da ih snađe sudbina PC Practic-a... ;)

Енивеј, pričao sam da ću i kada dođem u Niš, imati još stvari da pišem o Engleskoj. Problem mali doduše, postoji što su mi sve beleške na računaru koji je u servisu, a za koga ne garantuju da će da ostave hard disk netaknut, tako da lako može da se desi da moje beleške za blog budu kao sa format c: odnešene... ipak, napisaću ono čega se sećam od tih beleški...

- Pričao sam da se mladi u Engleskoj i ne razlikuju previše od onih ovde, da znaju i oni da budu malo... šašavi, luckasti, ponekad i previše... o tome svedoči ovaj članak na sajtu BBC-a. Ovu autobusku liniju nikad nisam koristio, ali mi je poprilično poznata okolina koja je prikazana na video klipu. Ima i nekoliko scena iz samog kampusa (na 2:20 je prikazan bus 21, kojim sam se ja vozio). A porodica mi posebno smešna: snimili sve kamerom, pa se žale, pa tata gleda snimak na računaru... a i ceo klip urađen tako sa nekim ozblijnim tonom, kao da pričaju o serijskom ubici... Englezi... :)

- Sećam se jednog detalja iz 2008. Bio sam u zgradi gde su naši profesori, i stojim pored mašine za čokoladice. Dolazi neki radnik i počne da mi priča kako oni baš tada treba tu mašinu da odnesu, jer kaže, ne pravi im profit, i zbog toga nema smisla tu da stoji... pomislio sam - zemlja kapitalistička, jer ako ne pravi profit, čak i ako je mašina, jeftinija od jednog radnika, opet i ona mora da se "otpusti"...

-Kad smo već kod optuštanja, kriza je udarila sve, pa i naš univerzitet. Ne znam da li sam već spomenuo, ali meni je odavno stigao na mejl dokument gde me zvanično obaveštavaju da se ACET (departman našeg fakulteta u Redingu koji je organizovao naš kurs) zatvara. Još svežija vest je i da je univerzitet rešio da otpusti čak 37 ljudi, i to izgleda iz redova nastavnika! A aj da vidim da se neki profesor na nekom našem fakultetu otpusti! Slabije!

OK, dosta o otpuštanjima, sada malo drugačije stvari:

- Pričao sam o banci koju koristim, Lloyds TSB, kao i o zavrzlamama koje sam imao sa njom. Najnoviji interesantni momenat koji mi se dogodio sa njom jeste poslednji transfer novca koji sam obavio. Naime, smislili ljudi još jedan način da provere da je transakcija verodostojna. Do sada je samo bilo da se ulogujem na svoj račun preko interneta, odaberem iznos, odaberem primaoca i gotovo. E, sad su promenili: sve ovo kao do sad, ali umesto gotovo na kraju, prikaže mi se četvorocifreni broj na ekranu računara, a u međuvremenu me njihov telefonski automat pozove na mobilni (!?!?) i očekuje da na telefon ukucam broj sa ekrana računara (!?!?). Nakon toga, transakcija je verifikovana, i proces je gotov... mislim se, pa šta još neće smislite, b(r)e!?!?

- Ali engleskoj inventivnosti nikad kraja... putovao sam valjda u Kembridž autobusom, i stadosmo na neku pumpu, na pauzu. Njihove pumpe su manje-više slična našima, samo što je restoran sa pratećim objektima (gomila prodavnica) mnogo veći. Odem ti ja tamo lepo u VC da se fizički spremim za ostatak puta, i ima šta da vidim:

Ljudi, normalni li ste vi???

Odgovor na pitanje iz opisa ove slike je: "Ne, Englezi nisu normalni". Jer, ako mene pitate, svako ko napravi digitalno odbrojavanje minuta do sledećeg čišćenja VC-a, nije normalan... :S
Mislim, sve je to lepo, ali ima li neke granice?!?! Što ne dodaju i neku statistiku tipa koliko litara urina se dnevno izbaci ili koliko kilograma dnevno... ma znate već čega... Stvarno, šta nekom znači što će da vidi za koliko minuta dolazi čistačica?!? Ispravite me ako grešim...

- Jel može neko da mi kaže da li ovo ima da se kupi u Srbiji:

Kola i viski u jednom pakovanju

Probao sam, i baš je fino, a i ne mora sam da mešaš viski i koka kolu! :)

- Ima taj jedan put koji vodi od mog doma do kampusa, kojim ja maltene svaki dan idem bar po dva puta (do tamo i nazad) kada idem na trčanje ili u teretanu... i primetim ja jedan auto koji je često jako čudno parkiran. Obratiti pažnju na zadnji levi točak:

17. II 2010.

E sad, ovo ne bi bilo ništa čudno da sam to video jednom - dešava se, greši čovek... ali ovako, da je jedino zadnji levi točak svojom jednom polovinom na ivičnjaku, sam video... pa bar jedno 6-7 puta, i to sa ovim istim automobilom! Naredna fotografija je slikana skoro tri nedelje nakon prethodne: :)

9. III 2010.

- Spominjao sam onaj mobilni radar koji upozorava vozače kada su prekoračili brzinu, ali sam ostao dužan za sliku. Evo slike:

Taksisto, nisi prekoračio brzinu!

Toliko za sada. Vraćam se svojim redovnim aktivnostima pripreme za intervju, a i vreme da se spava se približilo...
Prijatno do sledećeg skribovanja! :)

7 коментара:

Don Kilote је рекао...

nisi mu zanmaglio tablice...nahebaćeš :)

Miloš Bošković је рекао...

Nije mi ni palo na pamet... misliš da bi trebalo?

Dejan Pejčić је рекао...

Malo viiiiskii, malo koka-koolaaaaaa!! :D

Unknown је рекао...

kolko si ti dokon i nenormalan bio tamo...
znash kad bi primetio kko je parkiran nechiji auto... juche! :D

Miloš Bošković је рекао...

@Anđelko:

Ma fora je da sam SVAKI dan tu prolazio, baš svaki, i naravno da ću primetim :D

Mats Cloud је рекао...

E, nemoj sad da se vadis, sreca nasa sto imamo nekog kao sto si ti da primeti sve interesantne stvari okolo... ja ko muva bez glave, nista ne primetim! (i nemoj opet da mi kazes da hejtujem, ishvalio sam te tamo na mom zidu, a ti me odma prozivas... )

Miloš Bošković је рекао...

Hahahahaa!!! Pa tebi je život suviše interesantan da bi primećivao takve stvari... :D