уторак, 30. септембар 2008.

Redinže, ja dođoh!


Ja stigao nekako! Šalim se, stigao sam svakako! :)
Posle 6 sati putovanja (tri sata Niš-Beograd, dva i po Beograd-London i pola sata London-Reding), udobno se smestih u moju mi sobu! :)

Malo redinške sume ;)

Inače, da znate da to što pričaju za London da pada kiša... to nije istina! Bar kada smo stigli tamo... vreme savršeno jesenje - sunce, nebo vedro, jaknu sam morao da skinem...

I, odakle da počnem... pa, stigli smo u kampus, pa smo prvo išli (Milena i ja) do Milenine zgrade, gde je ona smeštena, da ostavimo njena tri kofera (da oslobodimo većeg dela tereta), a onda smo otišli i do mog Bridges Hall-a, da se je smestim... rastojanje između ove dve zgrade je oko 10 minuta hodom, i to pod uslovom da idete najkraćom putanjom, koja je baš pored jezera, i maltene kroz šumu, što je moguće samo danju, jer noću se ništa ne vidi (ako ovo čita neko od mojih drugara iz Alpbaha, znaće na šta mislim)...

Jedna od glavnih zgrada, plus Dolče vita kafe

Moja soba (jednokrevetna, znači za jednu osobu) izgleda ovako: jedan sto, orman, mala fotelja, krevet, noćni stočiš, police za knjige, lampa. Ispod kreveta imam kao neku pokretnu fijoku, ali na svom stolu fijoka nemam. Naravno, u sobi me je sačekao kabl za net, kao i produžni, koji mi ničemu nije služio, pošto Britanci, sem što voze levom stranom, imaju i druge čudne stvari, poput drugačijih utikača za struju. Srećom, Milena je imala adapter, pa sam priključio svoj niški produžni ;)

Ko kaže da u Engleskoj pada kiša???

Inače, u početku mi bilo mnogo čudno, jer smo putovali samo 6 sati (do Beča mi je trebalo vozom 12 sati na primer), pa sam stalno imao utisak da u stvari uopšte nisam daleko od kuće, i da mi je zgrada tu negde iza ugla... :) Sada sam se navikao, znam da sam daleko, i polako postaje bolje... ali prvog dana sam bio poprilično pogubljen...

Smeštaj, kao i sve ostale zgrade (različiti fakulteti zapravo) su smešteni u kampusu. Zamislite desetak Čaira, dodajte sređenije trake za pešake i automobile, više drveća, puno zgrada i jedno jezero, i imaćete pred sobom sliku Univerziteta Reding. Znači, kao u filmovima - visoka stabla, engleska prelepa trava, bez korova, milina... u kampusu se inače nalazi i gomila propratnih stvari - medicinska služba, banka, biblioteka, gomila terena za različite sportove, teretane, zatvoreni tereni, valjda i bazen, kafići, manje prodavnice... svačega ima...

Zbrasmo se u mojoj sobi...

Inače, ovde je vreme prilično dobro! Ok, padala danas kiša, ali je večeras taaako prijatno bilo za šetnju... baaaš odlično, milina! Pošto je kampus toliko veliki, ni za duže šetnje (relacija tipa bulevar-centar grada u Nišu) nije potrebno napuštati kampus. Ono što je istovremeno začuđujuće i impresivno, jeste način odevanja Engleza. Kada izađem napolje bez jakne i pomislim kako je trebalo da je ponesem, Engleščići idu u majicama, tri-četvrt pantalonama, pa čak i papučama!!! Ja u duksu i trenerkama, a dečkić juri biciklom u majici!!! Kao da su otporni na niske temperature...

U nastavku... nastavak! ;)

3 коментара:

Ivan је рекао...

Ajd pa srecno.
A i poceo si da licis na Engleze :P

Unknown је рекао...

ajde be pishi neshto novo, smaram se, kakav ti je to blog, mora najmanje 1 tekst nedeljno :)

Miloš Bošković је рекао...

@Ivan: Na Engleze??? Čini ti se, veruj mi... videćeš u narednom postu kako oni izgledaju...

@Anđelko: Pa Mare be, ja ga i držim otprilike na jedan tekst nedeljno, tako da opušteno ;)