недеља, 12. октобар 2008.

Još neka dešavanja


Stevčo, dođi ovamo da priupitam ja tebe nešto... dođi, dođi... nemoj da vrdaš, nego dolazi! Da te pitam ja tebe: što si b'e toliko pohlepan, a? Što udaraš po uši za ono đubre od Viste, a? U oči me gledaj!!! Pa još koliko ćemo b'e, čoveče, da trpimo taj početnički amaterizam u svakom novom Windows-u, a??? Cmizdriš??? Aj, marš u ćoše... i sutra da vidim sors Windows-a na Rapidshare-u, jel jasno?!?

Ipak će navedeni monodijalog ostati u domenu moje mašte, iako sam možda ima prilike da nešto slično kažem direkt Stevči u lice... :) Enivej, bio sam pre skoro dve nedelje u Londonu, i eto, tek sada pišem o tome. Iskoristio sam priliku da odem na tzv. Microsoft Student Day, i čujem i vidim uživo Stiva Balmera.

Do Londona smo imali besplatan prevoz od našeg kampusa, i stigli smo tamo u 9 vajlda, ne sećam se više... Naravno, Balmer nije odmah nastupio, već tek oko dva. Pre njega su bila neka interesantna predavanja o start-up-ovima, programiranju video igrica u Microsoft-u... A Stiv... pa Stiv k'o Stiv - izuzetno harizmatičan, energičan, ubedljiv, interesantan, sa omiljenom uzrečicom - "Bla bla bla"... :D Mada, mora da priznam, ništa revolucionarno nije rekao... suština cele priče se može svesti u jednu rečenicu: "radite ono što volite". Posle njega smo imali priliku da čujemo nešto više o novom komadu hardvera - Microsoft Surface. Interesantna stvarčica, nema šta... najbolji deo za mene je bio kada nam je lik pokazao kako stočić može da se programira u najobičnijem Visual Studiu... :D Inače, stočić trenutno košta 15 000 dolara.




Stigao sam malo i da se promajem po Londonu. Ok, ne malo, od 4 do 10 uveče. I nisam stigao previše da vidim, sem Parlamenta i Big Bena, kao i trga Trafalgar. Ono što me je, međutim, izuzetno iznenadilo je gomila zgrada u komunističkom stilu! Ne baš komunističkom, ali dosta liče: po petnaestak spratova, sive, bez ornamenata, ma kao da ih iz Rusije doneli! To nisam očekivao... Video sam i gomilu ljudi koji džogiraju glavnim ulicama sa sve rančevima na leđima. Nisam imao pojma čemu ti rančevi, dok mi drug nije objasnio da se verovatno vraćaju s posla, pa koriste to vreme za trčanje... ludilo... Zaboravio sam da dodam da sam se u Londonu sreo sa Maksom, drugom iz tima iz Beča, kada smo pobedili na BCC-u. On studira u Londonu, i živi u nekom domu na 5 minuta hoda od Trafalgara!

Juče sam bio do dvorca Vindzor. To je inače bio kao neki studentski izlet, put, tako nešto, jednodnevni. Onaj dvorac je ludilo! Ogroooman je, a unutra samo i jedino raskoš! Ogroman broj umetničkih dela, sve sija na sve strane, ma baš, baš bogato... jedna soba isključivo ukrašena oružjem. Na sve strane samo sablje, puške, pištolji... celi zidovi ispunjeni pištoljima... i naravno, slikanje je zabranjeno... ;)

Sa Gugla: prostorija sa oružjemJoš jedna sa Gugla...I još jedna...
Ko je išao u Vindzor, a nije
se ovako slikao, da se utepa! :D

Pošto pišem ovaj post s' brda s' dola, da nastavim u tom stilu. Nisam pisao ništa o predavanjima. Ovde imamo ukupno 4 predmeta, koje možete videti ovde. Za razliku od našeg faksa, ovde se svaki predmet sluša po jednu nedelju. Znači, 4 predmeta, 4 nedelje! Ostalo vreme ne radimo ništa! Dobro, nije baš ništa - nemamo predavanja, ali imaćemo po nešto da učimo sigurno...

Jedan predmet smo već prešli, a to je Transferable skills. Tu smo slušali o tome kako napisati CV, šta je e-portfolio, kako pisati seminarske, kako pravilno citirati... veći deo je bio dosadan, ali je bilo i interesantnih stvari...

Ovako se uči u našoj školici...

Ove nedelje smo počeli sa Operativnim sistema. Od 9 do 1 poslepodne imamo predavanja, a od 2 do 5 imamo lab vežbe, na kojima radimo to što smo slušali tog jutra. Već danas sam ostao sat vremena duže na lab vežbama, da bih završio sav posao. Ipak, ako uporedim obim predavanja iz OS-a sa našim istoimenim predmetom, nema dileme da se na Elfaku znatno detaljnije sve pokriva...

Danas je trebalo da i da se raspitam za dobijanje uverenja da sam student za neke potrebe u Nišu. Na Elfaku bih na šalteru zatražio dokument, i dobio ga narednog dana, što je ok. Ovde drugačije ispade: pitao sam profesora da mi kaže kome da se obratim, on je pozvao drugog profeseora, rekao mu šta mi treba, dao mu moje ime, i rekao da mi odem u jednu zgradu za sat-dva. Odoh tamo kasnije, i čim sam ušao u kancelariju, na prvom stolu koji sam ugleda, čekao me je spreman dokument... super... efikasnost na delu...

Imam još interesantnih stvari da pišem, nego uvek ih se setim kada mi računar nije pri ruci... ali stići će valjda jednog dana do bloga...

2 коментара:

Unknown је рекао...

To za dokumente...to je samo zato sto vi na elf-u nemate pojma. Kod nas se zna da studentska sluzba radi od 12 do 2 i lepo tad odes, uzmes od ljubazne tete polupopunjen formular (treba da dopises ime, prosek i sta ce ti potvrda), vratis joj sa indeksom, ona proveri, ispecatira i vrati ti. Ceo postupak traje do 15 minuta (ako je guzva) :D

Miloš Bošković је рекао...

Kod nas u naaajboljem slučaju možeš da predaš rano ujutru, i da podigneš poslepodne... brže od toga ne može! Ali ja sam i time bio zadovoljan... a pre svega što nam nisu naplaćivali to, kao na drugim fakultetima...