уторак, 19. мај 2009.

Novače, Novače...


Breeee, Novače, pa što tako??? Pa taaako si blizu bio, i izgubi na kraju! Ma za nokat je bio bolji od tebe! Ma ni za toliko! Šteta...

E, finale je sasvim jasno - Nadal je puk'o ne zato što je Federer bolji (svi znamo da nije), nego zato što si tako fino iscedio Raficu, da nije mogao ništa ozbiljnije da uradi... Sve u svemu, svaka ti čast! Bez obzira na poraz, bio si odličan! I to još u Madridu, pa još na šljaci... definitivno se približavaš Nadalu, i njemu bi bilo bolje da se stavi prst na čelo (ili svoj levi biceps, ili još bolje, na ono mesto ispod pojasa za koje se često 'vata, s' oproštenjem) i da se zapita još koliko će moći da se nosi sa tobom... 

Posle sat vremena, 
stigosmo

Nego šta sam 'teo da ti ka'em... ax,da.. pa ja be bio da te gledam! Da be, bio na polufinale Madrid Open-a!!! 

Ma mislio se ja još nedelju dana ranije da idem... cena karata za četvrtfinale i sve mečeve pre toga bile oko 20-30€ za najvišu tribinu, ali meni to nije bilo interesantno... hteo sam ja da te gledam u polufinalu, ili još bolje finalu... a i priželjkivao sam da te vidim protiv Nadala kako igraš... 

Ludi Rus i ja

I kada je postalo izvesno da igraš sa Nadalom u polufinalu, tu sam počeo malo ozbiljnije da razmišljam... pogledam cene na sajtu, i ne beše mi baš prijatno, pravo da ti ka'em... najviša tribina - 65€! Sedišta najbliža terenu - 120€, eeej! A iskren da budem, nemo' se uvrediš, nije da sam nešto opasno napaljen na tenis - volim da te odgledam na tv-u kada igraš, ali nije baš da ne propuštam mečeve... a nisam ni u ovu novu modu upao da igram tenis rekreativno... držim se ja svog bicikla, bedema za trčanje, i ponekad basketa... pa da... 


... bolje vas našli!

Nego, da se vratim na temu... planirao sam ja sad ove subote, kada si ti igrao, da idem u Madrid u šoping - ipak mi se nije davalo 65€ za tebe i Nadala... opet, nemo' se uvrediš... 

ALI... napišem ja čisto onako iz ze(biiip!)ancije na Fejsbuku status: "Miloš Bošković se misli da li da ide da gleda meč Nadal - Đoković... cena - prava sitnica - 65€" Lele, kada nagrnuše ljudi da komentarišu status!!! "Jao blago tebi, OBAVEZNO idi!!!", pa onda "Jao, što ja nisam tamo, ja bih sigurno išao/išla", pa "Nemoj se misliš, idi obavezno!", i tako dalje... jedino je jedan lik bio valjda dovoljno smeo da se prijavi sa "Ja bih radije te pare potrošio na nešto pametnije"...

I to me natera da se razmislim... i mislim se: trenutak nikada bolji da odem na meč - vremena slobodnog imam, para da kupim kartu imam, nije problem, igraš ti sa Nadalom, nikad ranije nisam gledao tenis uživo... i prelomim - idem! Pa ću dam tih 65€! Nek' ide život!

Ulaz u stadion

A ovaj moj drug, Rus, Vladimir iz Novosibirska, hteo da gleda Nadala... pozovem ja njega lepo i kažem mu: "Zdravstvujte, idemo da gledamo Đoković - Nadal!" A on počne tu da mi da se femka... kaže on meni: "Ma Đoković je smešan, nema si pojma on, šta ću idem da ga gledam" Ja tu da isfleširam! "Šta be ti njemu smešan, a??? Mojne ti ga dovedem sad da ti forhenduje jednu lopticu u glavu, pa da vi'š ko je smešan!" I tu ga ja prigazim malo jače, i on pristane da krene!

Ponesem ti ja, Novače, lepo svoj peškir u bojama naše zastave, sa sve našim grbom - nemam nikakav drugi navijački rekvizit, pa sam morao to! "Jao, ala ima da navijam sa našima", mislim se ja... ali...

Puca pogled

Sat vreme se truckasmo Vladimir i ja metroom do te stanice San Fermino, gde se taj novi, utra-mega-giga-turbo-haj-tek stadion nalazi... stignemo tamo, i pravac na kasu da kupimo karte. "Dajte nam dve od po 65€". "Nema, rasprodato odavno! Imamo samo od 120€ karte!" Auuuu, šok!!! Panika!!! Šta sad???


Breee, Novače, Novače...

Ali, stari su maheri ovi Rusi - bio Vladimir jesenas u Engleskoj na Čelzi - Arsenal, i naučio tamo kako se kupuju karte od tapkaroša... "Miš (tako me on zove), aj da probamo da nađemo karte kod preprodavaca" "Ajde", kažem ja...

Priđe nam tu neki lik i ponudi karte. Kaže, ima samo najskuplje, i nudi ih za 100€. Mi kažemo mnogo nam, i dali bismo samo 70€. Okrene ovaj lik nekog na mobilni, priča sa njim minut-dva, vraća se i kaže da za sada ne može da nam da za tu cenu, ali da dođemo 20-30 minuta nakon početka meča, pa ako još uvek bude imao karte, možda se nešto i dogovorimo...


Nije trebalo da te snimam...

Dođemo mi pred sam početak meča, vidimo opet ove likove, a oni razgovaraju sa policijom! Dobro, nije bilo nikakve frke, nije bilo hapšenja, ali posle toga, ti likovi se izgubiše, i od naših karata ne ispade ništa!

Odemo Vlad i ja do samog ulaza, mesta gde se čekiraju karte i gledamo... gledamo sve te srećnike koji će da gledaju tebe, Novače, i ovog tvog levorukog buzdovana, Rafu... i jedemo se... ali ne možemo ništa...

Provalimo mi jednog lika koji radi na stadionu - lagano poziva tri devojke da ih uvede bez karte! Vladimir, ni pet ni šest, nego kaže meni "idemo sa njima!" Ma da li je ovaj normalan, mislim se ja... pa gde ćemo nas dvojica, dva konja, ne zna se koji je veći, da se sa njih tri provučemo pored kontrole??? 


Još jednom...

Naravno, plan nam propade... već prošlo 16:00, ti počeo da se zagrevaš, vidim te ja na video-bimu, koji je mnogo daleko inače, al' karte ni od korova...

Tek odjednom, eto ti ga neki čičica sa bakicom - nudi nam kartu na prodaju! Ali samo jednu! 65€! Vladimir bez razmišljanja da novac i uzme kartu! A čičica fin, kaže, sačekaće on Vladimira da Vladimir uđe, da se uveri da je sve ok, da nije prevara... 

Sačeka Vlad još malo da vidi da li za mene možemo nekako da se snađemo, ali slaba vajda... "Ništa, menjaćemo se na set", kaže Vlad, i ode da gleda prvi set... ja ostao ispred sa drugarom koji se tu takođe pojavio, a imao kartu za uveče, pa nije mogao odmah da uđe...

Prođe prvi set, eto ti ga Vladimir! "Hajde da se menjamo!" "Hajde", kažem ja. Ode Vlad kod kontrole i pita ih da se zamenimo. Oni kažu ne može. Ali Vlad, stari maher, ne odustaje tako lako... počne on njih da napinje, objašnjava im, kao evo, on će da izađe, ja ću da uđem, sve regularno... i puste oni mene! Sreća, sreća, radost, uživancija!

Upadnem ja na stadion... puče pogled... gomila ljud, masa, masetina! Mnogo dobro... ti već počeo da igraš...


I posle ovoga sam prestao...

I ništa, gledam ja okolo, a oko mene sve žuto - žuti šeširi, žute naočare, žuto-crvene španske zastave... nijedna naša, NIJEDNA! Gomila Španaca i ja!

Izvučem ti ja tu fotoaparat, da te snimim kako igraš, da otrgnem od zaborava... nego, kako ja počnem da snimam, ti, Novače, počneš da grešiš! Ili servis greška, ili neka druga glupa (tako bar meni deluje) greška... i ja da te ne baksuziram više, prestanem da snimam!

A ovi Španci, ludi za Rafaelom! Pa i sam si čuo - kada počne sa celog stadiona da se ori "RAAAAFA RAAAFA RAAAFA..." Jeza be da me u'vati... i gde ću tu mašem sa onaj moj peškir, među svim ovim žutilom... to me sve podseti na moj prošlogodišnji period u bojama žute... ma strašno...

"Vamos Rafa", "Bravo Rafa", deru se Španci, a i ja pokušavam "To, mašino", ali 'de će me iko čuje u onoj žuto-crvenoj masi...

A tek da vidiš njihove reakcije u poređenju sa mojim! Pa to su ti kao sinusna i kosinusna funkcija - kada je sinus u jedinici (na maksimumu), kosinus u nuli (minimum), obrnuto! Da ga ne tupim - kada oni padaju u trans od poena (jer Nadal pobeđuje), ja se 'vatam za glavu, a kada ti ja vičem "Bravo, Nole" jer si iskidao poen, oni se ne čuju! Ludilo!

I tako Novače, prođe taj drugi set, ti gusto izgubi, i tako, bezveze... ja se onda opet zamenim sa Vladimirom, i dogovorimo se da na pola trećeg seta on izađe, da se još jednom zamenimo... i tako i bilo - Vladimir se vratio na otprilike pola da se opet promenimo, ali ovima u kontroli više dojadila srpsko-ruska posla (jer bi to bila treća zamena po redu), i rekoše "basta"... i Vladimir ostade unutra da odgleda meč do kraja...

A ja ostao napolje još sat vremena! Pa smorih se bre, čoveče! A tri meč lopte si imao, mogao si da ga dobiješ! Izvini, opet se nerviram, ali be, ni nama nije lako! Pa ljudi fleširaju be, kad vide koliko napeto... mada, jeste, tebi je najteže, nou kveščn abaut it...

I završi se meč, i počeše ljudi da izlaze, a ja još uvek ne znam ko je pobedio! I pokušavam na osnovu izraza lica ljudi da provalim! Neki mrtvi ozbiljni, neki nasmejani... ma nema pravila, ali mi se nekako čini da ovih prvih ima više!

Izađe i Vladimir i kaže "Pobedio Nadal"... i tu mi se smrkne... bedara... ipak, malo mi se razvedri kada Vladimir konačno reče: "Ali Đoković je zver! Svaka mu čast!" "Pa nego šta nego zver! Pa kažem ti ja, ali ti ne slušaš! I sad tišina!", i tu ga ja ućutkam... i odosmo si kući... 

I tako be, Novače... to sam 'teo da ti ispričam... aj kad se opet budemo videli, da ti dovedem ovog Vladimira iz Novosibirska, da mu poka'eš od koje se drvo prave teniski reketi... pa missim kad se ubacuje tu nešto kao "Nadal bolji"... misssim stvaaarno...

Aj pa tako... zdravo!

6 коментара:

Marko је рекао...

Hahaha, ala si me nasmejao svaka ti cast!

alektrich је рекао...

:))))

Јован Т. је рекао...

Одличан пост! Мало подсећа и на Дударимов стил писања :). Иначе, свака част на сналажљивости око карата. Ја бих већ после прве препреке одустао...

Miloš Bošković је рекао...

Hvala lepo!
Što se tiče snalažljivosti, i ja bih isto odustao da nije Vladimira - sve vreme mu govorim "ma nema veze, nebitno", ali ne be, on ne odustaje! :D

Aleksandar Gavrilovic је рекао...

hahaha odlican! xD

Bas si mogao da mahnes s peshkirche makar protiv uroci :))

Unknown је рекао...

trebalo da mahnesh s peshkirche...
dobar tekst, svidja mi se jako, ali ipak ima da prichash opet kad se vidimo u Barsi, a to je uskoro by the way, i to za vreme finala lige shampiona... bice luuuudnica!