среда, 26. новембар 2008.

Ludi Englezi


Vraćam se večeras iz teretane, i u susret mi idu njih četvorica-petorica... približavaju mi se, i ni pet-ni šest, nego me jedan pita:

"Favourite Bob Marley song???"

Moja zbunjenost je srećom trajala ne više od jedne sekunde, nakon čega sam kao iz topa rekao:

"Natural mystic!"

Nasmejaše se Englezi, i nastaviše svojim putem...

уторак, 25. новембар 2008.

Šta nama sve stiže na mejl...


Recimo:

Urgent: RUSU Condom Warning – Please Read

Reading University Students’ Union (RUSU) have had a report that condoms recently given out by the Union were out of date. Please check the dates on any free condoms you have received from RUSU.

We would like to take this opportunity to remind you to always check the date printed on the condom packaging before use. Condoms which exceed this date should not be used.

New condoms will be available in RUSU as soon as possible.



Ludilo...

уторак, 18. новембар 2008.

Srpski VS engleski mozak


Ne znam da li sam već spominjao, ali sticajem nekih neočekivanih okolnosti, zadesilo se da ja budem predstavnik našeg "razreda", odnosno nas dvadesetak studenata koji smo na ovom Erazmus Mundus kursu. Znači, ja sam Class Representative, ili skraćeno, CR.

Rekao sam već, čini mi se, da naš kurs funkcioniše u okviru Fakulteta za Sistemsko inženjerstvo, koji je deo Univerziteta Reding. Na svake 3 nedelje, organizuje se sastanak svih CR-ova, i profesora, gde se raspravljaju tekući problemi, i priča o mogućim rešenjima. Prvi sastanak je bio pre skoro mesec dana.

Blizu centra kampusa

Poslednji sastanak beše prošle nedelje, u četvrtak. Tu je bilo nas petoro CR-ova i dva profesora. Jedan od njih nam se prvo lepo zahvalio što smo došli i odvojili vreme za sastanak, a onda smo krenuli sa pregledom tekućih problema. I tu, za mene, postaje interesantno.

Prosečna kuća u Redingu

Znači, svako od nas je trebalo da izloži probleme koji postoje unutar grupe... nekoliko njih je reklo da problema nema. Nastavak razgovora izgleda otprilike ovako:


Profesor: OK, Iane, na tebe je red. Reci nam, da li kod vas ima ikakvih problema?
Ian: Pa u suštini nema, ali ostaje pitanje od prošlog puta, a to je činjenica da nema dovoljno mesta u amfiteatru za sve nas.
Profesor: Znači, to je i dalje problem?
Ian: Pa dobro, baš i nije, pošto sve manje i manje nas dolazi na predavanja (smeh).
Profesor: OK, ali to može da predstavlja problem zdravlja i bezbednosti (health&safety).
Drugi student: Jel mogu ja još nešto da dodam? OK, hvala... znate kako, ja sam platio nekoliko desetina hiljada funti školarinu, i stvarno nije u redu da nemam gde da sednem...
Profesor: U potpunosti ste u pravu, maksimalno ćemo se potruditi da taj problem rešimo.

Eto čime se Englezi opterećuju - pitanjima zdravlja i bezbednosti, odnosno, da li bi svi mogli na vreme da izađu na vrata u slučaju požara, a da ih ima toliko puno u amfiteatru! Ali eto, može im se - rešili ljudi sve osnovne probleme (kao recimo grejanje), pa sada mogu da se fokusiraju na protivpožarnu zaštitu...
Što se tiče druge interesantne prijave (ovo oko školarine), eto kako je tamo - studenti imaju puno pravo da se žale, jer su oni ti koji plaćaju školovanje, a s druge strane, profesori moraju da reaguju jer u suprotnom fakultet može da dođe na loš glas...
Nastavak dijaloga sledi... priču nastavlja ovaj drugi student, koji je spomenuo školarinu...

Student: Ja bih hteo da spomenem problem zastarelih funkcija. Znate, profesor nam kaže da su printf i scanf zastarele funkcije i da se više ne koriste, ali ipak do detalja opisuje njihovu upotrebu. Šta će nam to onda, ako su zastarele???
Profesor: OK (zapisuje sve u tefter), razgovaraćemo sa profesorom, pa ćemo Vam javiti ishod.

E, kada bih ja rekao nešto ovako našem šefu katedre na Elfaku, on bi mi verovatno odogovorio: "Boškoviću, pa da li ti misliš da mi ne znamo svoj posao??? Pa znamo bre valjda šta treba da predajemo a šta ne!" Ok, možda preterujem ovde, ali neko od naših profesora bi verovatno reagovao ovako... mada nije da bih nešto poput ovoga tražio, jer se lično nisam složio sa kolegom - da su printf i scanf zastareli...
Nastavak... i možda i najjači deo...

Student: Još jedna primedba, ako može...
Profesor: Slobodno, slušamo.
Student: Znate, ja sam demonstrator na kursu za programiranje, i dešava mi se da su neki studenti jako nepristojni prema meni - ja pokušavam da im objasnim nešto, a oni maltene viču na mene, ili su suviše nervozni... ipak, ja sam došao tamo kao volonter da pomognem, a oni se tako ponašaju... i ne znam kako da reagujem...
Ja (u sebi, ništa ne govorim): More, trebalo bi samo da im malo podvikneš i lepo kažeš: Slušaj dečko, nisam ja došao ovde da mi se dereš svaki put kada pokušam da rešim tvoj problem... pa da vidiš kako bi se ućutao...
Profesor: Znate kako, moguće je
da ti studenti ometeni (ili, kako ga reče izvorno - "have a disability), pa da zato tako reaguju... pokušajte da diskretno saznate njihova imena, pa ćemo onda videti kako da rešimo problem...

Eto, profesor je lagano pošao od pretpostavke da su ti ljudi boluju od nečega, i da možda zbog toga viču (možda čak nekontrolisano). Čudno vam zvuči??? Pa naravno, zato što kod nas mladi ometeni u razvoju (a koji su sposobni za studiranje) najčešće nemaju pristup obrazovnim institucijama, i generalno celo društvo prema njima ima stav da ih treba skloniti negde, a ne da žive što je moguće normalnije žvote. U Engleskoj su ti ljudi skoro u potpunosti ravnopravni sa ostalima, kao što bi i trebalo da bude (setite se da Ustav Srbije obavezuje na to, jer je "Srbija zemlja svih građana koji u njoj žive", a ne samo zdravih i pravih)
... a meni palo na pamet da se podvikne... balkanski način, nema šta... :)

Za kraj, evo šta Univerzitet Reding kaže o "disability". A pazite ovo - nalepnice za one koji boluju od disleksije (nisam ni znao da ovakva bolest uopšte postoji). Evo i objašnjenja čemu nalepnice služe:

Students with a Specific Learning Difficulty (SpLD) such as Dyslexia, are often eligible to have stickers for their written work and exams. These stickers tell the markers that they should mark only the content of the work, and the student should not be penalised for spelling or grammatical errors. This ensures that the student is neither at an advantage nor a disadvantage because of their SpLD. All first year students with SpLDs are entitled to stickers and to extra time in class tests throughout the first year and up to, but not including, Part One exams. To receive extra time in Part One exams students are required to provide evidence of their Dyslexia for the Disability Advisers. Stickers are supplied to schools by the Examination Office and provision to students is administered by the School Disability Representative. If you are unclear about the appropriate provisions for a particular student then the Study Advisers are happy to advise.

U sledećem postu malo više o informacionom sistemu Univerziteta Reding... ;)



субота, 8. новембар 2008.

(Ne)Izvinjenja


Spremam se da napišem jedan post o IT infrastrukturi na Univerzitetu Reding, ali nikako da stignem, uvek se neka druga tema ispreči, kao ova sad... naime, ovde umesto indeksa imamo magnetne kartice, kao potvrdu da smo studenti, i sa njima možemo da koristimo biblioteku, ili da koristimo računarske laboratorije, pri čemu u laboratorije ulazimo tako što provučemo karticu kroz čitač, i otključavaju nam se vrata. I, koliko znam, pristup imamo 24/7, znači stalno.

Studentska kartica (imam 018 u broju :) )

Međutim, zbog nekih problema, celoj našoj grupi pristup još nije dozvoljen, pa ne možemo sami da uđemo. Nije da nam trebaju te laboratorije, jer većina nas ima laptopove i pristup internetu iz sobe, pa sve možemo da radimo i odatle, ali kada treba nešto da odštampamo recimo, moramo da odemo u laboratoriju. Ovde je izvesni Dr Ian Bland zadužen za tu registraciju kartica, i pošto nije uspeo da odradi posao kako treba, svima je poslao mejl:

I would like to update you regarding ongoing problems with our cardkey system. Unfortunately, the computer which updates the door controllers has failed and so we are unable to change any of the access permissions on the doors or add any new users. I have been waiting for some time for the service agents to provide a fix but it now transpires that I have to buy a new computer and pay them to reinstall it.

To mitigate the problems, I have decided to open all internal doors so that eligible students can access these rooms. The rooms in question are G44/G46, G40 and Physics 124. Please note that only eligible students should be using G44/G46 and G40. These are postgraduate students on the ACET MSc courses in G44/G46 and final year undergraduate students plus third year MEng students in G40. Can I please ask other students to respect this? Technically, any student can use Physics 124, although this tends to be used most by those on the IT Degrees.
Entry to the building out of hours is more problematic as obviously I cannot open this door to all-comers. Students in the School last year will still be able to get in out of hours as their cards details are still in the door controllers. New students or students not registered with us last year will not be able to gain out of hours access until the situation is rectified.

Needless to say I am doing whatever I can to solve this problem
. I have a new PC on order which the Dell website tells me is now in manufacturer. When this comes, I will engage the service agents to reinstall the control software as soon as is possible. We are aware of the inconvenience this is causing.


Ian

Dr Ian Bland,
CEng, BEng, MIET
Systems Manager
School of Systems Engineering
University of Reading
Whiteknights
READING RG6 6AX
tel: 0118 3788612 (int: 8612)

Znači, čovek se javio da objasni problem, pa još otvorio laboratoriju za sve, čak i one koji ne bi smeli da imaju pristup, samo da bi mi mogli da koristimo. Ja sam inače već štampao nešto u drugoj laboratoriji, što znači da bismo se snašli i bez ove naše, jer je ta druga otvorena, ali čovek otvorio i našu... oseća odgovornost, jer nam uskraćeno korišćenje laboratorije...

E sada, pitanje za našeg cenjenog Dekana Elektronskog fakulteta u Nišu:
da li Vam je, gospodine dekane, palo na pamet da uputite reči izvinjenja svojim studentima prošle godine, kada smo se mesec dana smrzavali po učionicama jer nije bilo grejanja, dok ste se Vi preko medija, iz svog klimatizovanog kabineta, prepucavali sa Dekanom Mašinskog fakulteta oko kotlarnice??? Da li ste osetili bar trunku moralne odgovornosti što smo morali da motamo šalove oko bubrega i sedimo na svojim rukama, jer su stolice bile ledene???

Uzdravlje drugari s Elfaka... nadam se da ćete ove godine imati grejanje...

Za kraj, evo jednog
lepog zapažanja na temu stanja na našem faksu, kao i ovde (Elfak mislim - mada, dovoljno je videti kako izgleda sajt fakulteta, i sve će vam biti jasno)...

Operativni sistemi (Elfak) VS Advanced Operating Systems & Programming in Unix (Uni. Reading)


Ne mogu da kažem da su ova dva potpuno analogna, jer Operativni Sistemi na Elfaku (zvaćemo ih OS) podrazumevaju izučavanje isključivo operativnih sistema, dok Advanced Operating Systems & Programming in Unix u Redingu (zvaćemo ih AOS&P) stavlja akcenat malo više i na programiranje. Nema veze, dovoljno su slični (bar nazivi) da mogu da ih poredim...

Počeću sa OS-om... Imali smo taj predmet na drugoj godini ako se ne varam, u drugom semestru. Profesorka Slobodanka Kajan nam je to držala, odnosno predavala. Ispit se sastojao od sledećih delova: usmeni, za koji treba da se nauče svi slajdovi, koji nije baš bilo malo... upravo sam pogledao, oko 20 megabajta u pdf-ovima, pri čemu najveći ima 126 slajdova... znači, mislim da je bilo negde oko 500 slajdova koje je trebalo spremiti samo za usmeni; dalje, imali smo tzv. "auditivne vežbe", odnosno predavanja koja su nam držali asistenti, a ticali su se lab vežbi; naravno, imali smo i lab vežbe koje je trebalo odraditi, za koje su se dobijali poeni, i koji su ulazili u konačnu ocenu. Za pismeni deo ispita smo polagali kolokvijume na kojima smo imali ono što smo vežbali na lab vežbama. Imali smo pravo da koristimo svu literaturu. Znači, lab vežbe + kolokvijumi + usmeni = ceo ispit. Bilo je tu još nekih dodatnih poena koju većina nije iskoristila...

Naši operativni

Sećam se da je najteži deo bio naravno, usmeni, koji sam ja ostavio za septembar, i za koji je dooobro trebalo da zagrejem stolicu... na kraju sam dobio 7 ili 8, ne sećam se više... ocena mi nije bila bitna, bio sam srećan da sam otkačio jedan od težih usmenih na mom smeru. I kada pogledam sada, ne mogu da kažem da je predmet glup ili da nema smisla - stvarno je bilo tu korisnih stvari. Možda je bilo previše detaljno, ali je definitivnobilo korisno.

OK, sada idemo na AOS&P. Ovaj predmet nam je ovde držao Jordi, profesor iz Barselone, odličan predavač, koji je svratio na nedelju dana u Reding da bi nam održao predavanja. Ovde svaki predmet slušamo 5 dana, odnosno jednu nedelju, a naredne idemo na naredni predmet. Ako uzmete da ukupno imamo 4 predmeta, možete da zamislite koliko nedelja predavanja imamo :) Dobro, nije baš da tokom slobodnih nedelja nemamo šta da radimo... imamo posla...

Ovde se najviše dotakosmo operativnih
u generalnom smislu


Elem, 5 dana je nama Jordi držao AOS&P, i mogu da kažem da smo o operativnim sistemima konkretno slušali možda sat vremena, i to samo osnovne stvari, baaaš osnovne, tipa čemu služe, dok smo sve ostalo vreme potrošili na programiranje u C-u u Unixu, i to ono osnovno. Svako poslepodne smo imali lab vežbe, na kojima smo radili praktične zadatke. E sad, u našoj grupi je bilo jedno 4-5-oro ljudi koji nikada nisu programirali, i onda možete zamisliti kako su se oni osećali kada su prve linije koda u C-u videli u ponedeljak, a u sredu već počeli da slušaju o pointerima! Naravno, svako poslepodne su na računarima morali da primene to što su čuli! U petak smo već imali zadatak da napravimo ftp server-klijent aplikaciju u Unixu, sa sve sistemskim pozivima (!?!) Većini nas to nije toooliko teško - treba malo da se kopa, eksperimentiše, ali može da se izgura, ali zamislite ove što nikada do sada nisu programirali, ali NIKADA! Kako oni da se snađu sa pointerima, malloc-om, dinamičkim listama??? Na Elfaku, poseban predmet smo imali za C, poseban za liste (Strukture podataka), i TEK ONDA smo imali Operativne sisteme gde smo radili nešto slično, dok je ovde sve ubačeno u jedan! I, kao što rekoh, većina nas se snašla, ali naše koleginice sa marketinga, biznisa i ekonomije još ne znaju šta ih je snašlo... i što je najgore, ozbiljno programiranje ih tek čeka u Solunu i Madridu...

Malo odlutah u priči... dakle, celo polaganje ovog ispita ovde se svodi na to da odradimo lab vežbe i da ih pošaljemo mejlom Jordiju! Nema usmenog, nema kolokvijuma, nema ničega! Samo lab vežbe, i to je to! Koliko je to dobro, procenite sami... meni ne smeta, ionako sam većinu stvari već učio, tako da nema potrebe da prolazim kroz isto ponovo... za ostale ne znam... inače, lab vežbe koje imamo možete pogledati ovde. Ovde možete videti kako je izgledalo prvo AOS&P predavanje u Redingu, a ovde na Elfaku u Nišu. Ima razlike, zar ne? :)

Da zaključim: dok smo na Elfaku detaljno proučavali sve, ovde smo to preleteli. Međutim, nikako se ne može reći da je Elfak zbog toga bolji, jer postoji jedna bitna razlika: ovo su dodiplomske studije, na kojima se očekuje da sve te stvari već znamo, kao što većina nas zna. Postavlja se samo pitanje zašto je onda dozvoljeno da na ovaj kurs dođu ljudi bez ikakvog (čak ni osnovnog) programerskog znanja...

четвртак, 6. новембар 2008.

Vatromet u Londonu


Juče bili vatrometi u Londonu. Kažem u množini, jer se održavaju na dosta različitih mesta. I evo kako je bilo:



Još 5 minuta:



Ukoliko vas mrzi da gledate prethodnih 10 minuta, evo samo jednog minuta jaaako efektne završnice:



Pola sata vatrometa... na kraju me vrat zabole od gledanja u nebo... :)

среда, 5. новембар 2008.

Malo o Bath-u (engleskoj banji)


Znam, obećao sam prošli put da ću sada pisati o razlikama i sličnostima između naših i njihovih (mada sada ne znam šta je "naše", a šta "njihovo") Operativnih sistema, ali još jednom ću odložiti tu priču da bih napisao nešto o poslednjem izletu na kome sam bio.

U subotu bejah do Bath-a, engleske banje. Bath je u stvari gradić od 80 hilljada stanovnika u kome se nalazi jedno (oveće) rimsko kupatilo, tako da nije baš banja u našem smislu reči. Od interesantnih stvari u ovom mestu, mogli smo videti prelepu katedralu, kao i samu banju. I dok, sam gledao sve to, sve vreme sam mislio kako i mi u Srbiji imamo gomilu takvih mesta, ali u koja (ništa) nije ulagano.

Katedrala

Kao i svuda na zapadu, od ove kulturne znamenitosti je napravljen pravi spektakl i biznis. Na ulazu vas čekaju prijatni... kako da ih nazovem, pa ajde "redari", koji vode računa o ulasku. Tu se onda kupuje karta, koja je valjda 11-12 funti, ali za studente je 9. Onda dobijate onu "slušalicu". Slušalica je u stvari vaš lični vodič kroz znamenitost. Funkcioniše tako što preko tastature ukucavate brojeve koje vidite na zidovima, i onda dobijate objašnjenje u vezi sa mestom gde se nalazite. Sve to funkcioniše na 7-8 svetskih jezika, pri čemu postoje posebni snimci za decu, a posebni za odrasle. Takođe, postoje i dodatna objašnjenja koje je moguće preskočiti. Na nekim mestima u banji, dobijate čak i pitanja na koja morate da odgovorite! Inače, ovaj isti sistem sam video i u dvorcu Vindzor, kao i kod Stounhendža.

Ulaz u banju, mesto gde se kupuju karte

Za decu postoji poseban papir na kome se lepe nalepnice koje su uzimaju na određenim mestima u banji. Na kraju, taj papir se predaje jednom simpatičnom dekici, koji onda izdaje kao neki sertifikat... simpatično :)

Malo postera

Unutar kompleksa postoje i prikazi života Rimljana iz tog doba, kao i maketa same banje iz vremena kada je bila izgrađena. Na zidovima stoje brojni posteri sa detaljnijim objašnjenjima, a sa plafona vise televizori sa animacijom koja prikazuje pređašnji izgleda banje. Na svakih 50-100 metara na zidu imate svoj trenutni položaj, odnosno, još koliko je ostalo do kraja ture. Čak piše i gde se nalaze toaleti! :)

Famozna slušalica :)

U okviru ture se mogu videti i stara oruđa za rad, različiti predmeti za šminkanje, itd. Ima tu i nekih sarkofaga, različitih komada kamena... svaki sa svojom pričom, koju možete odslušati na onoj "slušalici". Ima tu još gomila drugih stvari koje neću da spomenem, jer mi nije cilj da prepričam kako sve izgleda u tom smislu, već u smislu biznisa. :)

Banjica

"Medijano moja, kad ćeš ti ovo da dočekaš???"

Tu je i jedan prelep bazen, posut gomilom novčića koje ljudi bacaju. Boja je prelepa - plavo-zelena, kao iz bajki. I tu je jedna od stvari koje su ostavile najjači utisak na mene. Svetla su namerno prigušena, jer postoje projektori koji bacaju sliku na zid starih Rimljana! U stvari ne sliku, nego video! I to fantastično izgleda! To treba videti! I što se niko nije setio da tako nešto uradi kod nas??? Pa za to je potreban samo jedan kompjuter i jedan projektor maltene, a daje fantastičan osećaj!

Maketa Rimskih kupatila

Na pola cele ture nailazi se na prodavnicu. Logično, još malo para da se uzme. U prodavnici sve i svašta: knjiga za učenje latinskog za decu, hemijske, olovke, plišani medvedići, kupke, eterična ulja, sapuni... na svemu piše "Bath"... napraviše brend od banje! Pa zar mi to ne bismo mogli sa našom Medijanom?

"Nalazite se ovde"

I, na kraju, posle 45 minuta dugačke ture, logično - restoran! U prelepoj sali, sa sve uživo muzikom sa klavira... pa kako da ne potrošiš tamo 30-40 funti??? :) Doduše, ja nisam, ali mislim u kontekstu dekica, bakica i celih porodica koje idu u ovakve posete...

Malo interesantnih detalja iz prošlosti

Banjski biznis

Još jedan interesantan detalj. Na mnogim turističkim lokacijama, imate vodiče u vidu simpatičnih bakica i dekica, sa posebnim ogrtačem. Ovi ljudi, svi poprilično stari (60+) rade za džabe, odnono volontiraju! Njihov posao je da pričaju pričice turistima! Kod nas stariji služe samo da primaju penziju i eventualno čuvaju unučiće, a ovde su i oni korisni deo društva. A ima li šta bolje za njih, ako znamo da većina obožava da priča pričice iz mladosti??? :)

Legendarni bazen sa sve Rimljanima na zidu


I video klip...

I tako... gledam taj Bath, i sve vreme se mislim što je naša Medijana onakva kakva je, zašto nema svoj sajt, nego samo jednu bednu stranicu, zašto nas je vodič prošli put kada smo došli gledao kao da smo joj pobili pola familije, zašto nije znala engleski...

I na kraju - restoran

Ma biće Medijana kao Bath sigurno, samo u budućnosti, i to dalekoj!!! Nažalost...