среда, 31. децембар 2008.

Rezime


Vraćam se kući, prođoh pored neke dece koja su bacala petarde, i setih se...

Bio sam mali, tako kao oni - možda 8-9 godina... nas nekoliko smo se isto tako zabavljali kao oni sada... i, pošto smo izgustirali sve regularne načina za bacanje petardi, setimo se da ubacimo petardu u plastičnu flašu... nađosmo neku flašu u travi, dvolitarsku... zapalimo petardu, i u trenutku kada smo na pola ubacili petardu u flašu, flaša se zapali, i to iznutra! Naravno, samo smo je bacili u panici, totalno zbunjeni... a šta je u stvari bilo: bile su to one naaajbolje godine '94-95, vreme hiperinflacije, opšteg haosa, a u okviru njega, i masovnog šverca benzina. Benzin u dvolitarskoj flaši je tada bila normalna stvar. E, neko je takvu praznu flašu bacio, a mi pokušali da je iskoristimo za dečije igrarije... srećom, bez posledica...

Nego, dođosmo do kraja godine... moji prijatelji i ja volimo da na kraju svake godine damo ocenu, i eventualno iznesemo razloge za to. Ja proteklu 2008. godinu ocenjujem jednom jaaakom osmicom! Tri stvari su meni, čini mi se, obeležile ovu godinu: duga u svim bojama žute, u kojoj sam uživao skoro 5 meseci, pobeda na Balkan Case Challenge-u, i možda i najjače iskustvo, prvi semestar na Erazmus Mundus studijama. Da nije ove prve stavke, mogao bih možda i čistu desetku da tresnem, ali eto... 

A kako vi ocenjujete Vašu 2008. godinu???



I za kraj, želim svima srećnu Novu godinu, uz puno zdravlja i ljubavi. To je najbitnije. A ostalo će, valjda, doći samo po sebi... ;) 





понедељак, 22. децембар 2008.

Vic o Srbima (u Švajcarskoj)


Obožavamo da pričamo viceve o susedima, zar ne? Na meti najčešće Bosanci i Crnogorci... a ja dok bio u Engleskoj, čuo vic o Srbima...

U Oksfordu (Jura drugi s leva)

Pre nego što ga ispričam, da napišem kako je do toga došlo. Išli smo u Oksford u jednodnevnu posetu. Sa nama je pošao momak koji ne studira inače u Redingu, Letonac, Juri. Tu sam se ja upoznao sa njim, rekao mu da sam iz Srbije... on je primetio da nas svuda ima po Evropi (Srba), da skoro uvek odlično govorimo Engleski, i da smo često na lošem glasu, zbog, kako je rekao, naše mafije. Objasnio mi je da je studirao u Švajcarskoj, i da je tamo za cimera imao nekog Slobodana. Rekao je i da ima puno Srba u Švajcarskoj, a onda u vezi sa tim i ispričao ovaj vic:
Lete avionom preko Sahare Rus, Holanđanin, Švajcarac i Srbin. Gledaju oni dole, i vide siromašan narod, ništa nemaju. I, odluče se da im pomognu - da im bace čega imaju puno. Rus počne da razmišlja, i kaže: "Eto, mi puno imamo votke", i baci nekoliko kontejnera votke. Holanđanin: "Hmmm, mi imamo puno marihuane", i baci desetak kilograma marihuane. Švajcarac, misli se: "Pa, mi imamo puno Srba", uhvati Srbina i izbaci ga iz aviona!
Dobar vic, zar ne? ;)

среда, 17. децембар 2008.

Englezi i Engleska po tezama


Tokom poslednja dva meseca, primetio sam dosta interesantnih sitnica u Engleskoj, ali nikako da ih stavim u blog, uvek zaboravim šta sam hteo... e, onda sam počeo da beležim sve u txt fajl koji mi je bio na desktopu, i evo, sad se dovoljno nakupilo da ispadne jedan dobar postić! :)

Hmmm... odakle da počnem... 

- Većina Engleza, recimo, ne stavlja ruku na usta kada zeva! Bejah u banci da otvorim račun; službenica maksimalno prijatna i kulturna, ali kada u jednom trenutku otvorila čeljusti... ludilo...

- Suprotno od (mojih) očekivanja, kada pridržiš vrata Englezu, ili na neki drugi način tako ispoštuješ, ne kažu "Thanks" ili "Thank you", nego obavezno "Cheers"

- U Engleskoj dosta voze bicikle. Takođe, dosta vode računa o bezbednosti, tako da skoro svi imaju nešto drečavo zeleno na sebi, kao i po nekoliko lampica, često i na glavi! Pored toga, imaju jako simpatične male bicikle, koji su meni delovali smešno, ali sam kasnije video da je njihova poenta da su izuzetno lako sklopivi, tako da mogu da se stave u gradski prevoz, ili voz. Praktično. 


U rasklopljenom stanju

- Pored toga što nose otkačene kostime za Noć veštica, Englezi se otkačeno oblače i na najobičnijim žurkama, bez ikakvog razloga. Preoblačenje u ženu, ili nošenje krila anđela - to je za njih ok, i često to rade... 


Sasvim obična žurka

- Već sam o ovome pisao, ali mora ponovim... Englezi se mogu podeliti u dve vrste - normalne, i "hladnokrvne". Ovi prvi su jasni, a ovi drugi su specifični po tome što se oblače kao mi, ali kao da je 20 stepeni više. Znači, na 10 stepeni, oblači se majica, ili tri četvrt pantalone, a ni papuče sa bosim nogama nisu retke. Obično ne kombinuju sve ovo zajedno, ali svakog dana je moguće videti majicu+farmerice, ili duks+tri četvrt... devojke uveče izlaze u haljinama koje nemaju rukave, i koje su jako kratke, obavezno drže prekrštene ruke kao da im je hladno, ali im izgleda ne pada na pamet da naredni put ponesu jaknu. Znači, baš su hladnokrvni :)


Inače, ima i 
ovde vandala...

- I Englezi, kao i mi vole da "cimaju" na telefon kada zatreba, ali, interesantno, nemaju pogodan izraz za to na engleskom. Mi imamo "cimnuću te", a oni imaju "I'll give you a ring and you don't pick up", i očigledno je da je ovo naše mnogo bolje... inače ova činjenica je poprilično čudna, imajući u vidu da je engleski jezik jedan od jezika sa najbogatijim fondom reči.

- Na svakoj novčanici obavezno stoji slika kraljice, kao i na svakom novčiću, što ne ostavlja mesta za brojku, da se vidi koliko vrdi novčić. To znači da sam svaki put morao da izbečim oči da bih video koliko imam sitnine, pa sam se na kraju setio rešenja - ponudim prodavcu gomilu da se sam posluži... 



Jedna funta je manja od našeg dinara,
pa aj pročitaj ovo "one pound" na njemu...

- Čekanje u redu u Engleskoj je takođe drugačije. Kada postoji više šaltera, nema svaki šalter poseban red, već svi čekaju u jednom redu, i onda idu na onaj šalter koji se oslobodi. Na železničkoj stanici recimo, postoji i zvučnik sa koga se čuje koji je šalter upravo oslobođen, a na zidu stoji broj tog šaltera. Jako korisno. Danas sam inače bio u glavnoj pošti u Nišu (ax, da: vratio sam se!), i videh da su i tamo uveli taj sistem, samo što kod njih obezbeđenje proziva ljude koji treba da dođu na šalter. Svaka čast za napredak.

- U Engleskoj postoji autobuski prevoznik koji nudi bežični internet u svojim autobusima. Neko mi reče da će to uskoro valjda i kod nas da se pojavi, navodno Lasta planira, ali nisam siguran...


Piše lepo Wi-Fi

- Skoro svakog dana se u Redingu mogu čuti sirene - policijske i hitne pomoći valjda. Kada se to dogodi, svi automobili se sklanjaju na trotoar i staju, kako bi propustili ove da prođu. 

- U Engleskoj imaju ulice koje ja nazivam jednosmerno-dvosmernim. Pošto su na obe strane ulice parkirani automobila, nema dovoljno prostora da istovremeno prolaze dva automobila u suprotnim smerovima, tako da kada neko ulazi u ulicu, mora da sačeka na njenom početku da vozilo koje je već u ulici izađe iz nje. Znači, to bi kod nas samo jednosmerna ulica mogla da bude, ali kod njih funkcioniše, što je meni jako čudno, ali eto...

I mislim da ću ovde stati sa Redingom! Bilo je lepo dok je trajalo, a sledeća destinacija - Solun!

уторак, 9. децембар 2008.

Tamna strana Engleske...


... je što kradu, bre! 

Pre mesec i po dana smo bili u ovom klubu, ostavili smo stvari gde smo na početku večeri sedeli, i mojoj drugarici su ukrali novčanik, sa kreditnim karticama i novcem! Pošto je ona iz Meksika, morala je čak kući da zove da bi blokirala kartice. A Dogma važi za jedan od najboljih i najpoznatijih mesta za izlazak u Redingu, odnosno, nije neka rupa pa da je logično da se tu skupljaju lopovi...

Dalje, pre isto mesec i po dana otprilike, bio sam na žurci u studentskoj uniji, koja se nalazi u okviru kampusa. I kao, da uštedim pare, odlučim da ne platim garderobu, i ponesem sako sa sobom, i ostavim ga na jednoj ogradi pored podijuma. Odem da uzmem piće, a drugarica ostane tu. Vratim se, sakoa nema! Drugarica me pita: "Da nisi ti možda u međuvremenu dolazio i uzeo sako, a ja da nisam videla?" Naravno da nisam... i šta da mislim? Da li da budem srećan što sam poneo sa sobom pasoš, novac, fotoaparat, mobilni, i sve nagurao u farmerice i tako sačuvao od krađe, ili da se nerviram što mi ga omiljeni sako nema???

I na kraju ispade dobro: drugaricu je grizla savest što je maltene njenom krivicom moj sako nestao, pa je obišla klub i našla ga u nekom budžaku... a šta se stvarno desilo, da li je neko stvarno pokušao da ukrade nešto iz njega (a u džepovima ama baš ničega nije bilo), ili se samo neko zezao, nikada neću saznati... ma bitno je samo da mi je sada sako u ormanu, i da mogu i dalje da ga nosim!

Englezi inače dosta koriste GPS uređaje  u kolima. Na autoputevima a i u ulicama u gradu, ima dosta elektronskih saobraćajnih znakova, na kojima se smenjuju razne informacije, između ostalih i "Ne ostavljajte vaše sat nav (tako ih Englezi zovu) uređaje u kolima!" Sigurno im to ne pričaju za džabe - kradu se.


Ne budi žrtva

Od drugara sam čuo da se ovde dosta nose i noževi. Lično do sada nisam video (ko je lud da ga pokazuje), ali verujem da je tako, jer sam od drugih čuo da se dešavalo da na ulici zaustave čoveka i otmu mu novac ili nešto drugo vredno. U Engleskoj su uočili ovaj problem, i videh na televiziji da ima reklama koje govore o tome. 


Ovu nisam video na tv-u, ali je interesantna

Što se tiče droga, o tome nisam informisan, ali sam danas isto video reklamu na tv u tome, pa sudeći po tome, i to takođe predstavlja problem. 

Ovo se ovih dana vrti po TV-u

I ova je interesantna


Update: A ovo je naša reklama

Jedino što znam je na osnovu jednog upozorenja koje videh u hodniku, u mom holu, a govori o tome da vodimo računa šta pijemo na žurkama, jer postoje ljudi koji stavljaju neke tablete u pića ili šta god, koje omamljuju, a sve to da bi žrtvu silovali! I muškarci nisu izuzeti!

E sad, jedna malo drugačija tema... pisao sam već o svojoj poseti dvorcu u Vindzoru, pisao sam o gomili oružja, različitih drugih predmeta, itd... a odakle njima to? Gde su oni to našli? Da nije možda sve to iz Engleske? Čitao sam natpise: "maska tog-i-tog vladara Indije", "koplje tog-i-tog poglavice plemena"... slična je situacija i sa ovim delom Partenona koji su Englezi kao kupili, ali Grčka i dalje zahteva da se to vrati.  A oni se time ponose, prikazuju u svojim muzejima, kao da je njihovo... i onda se ja mislim, šta je pa pokojni muž najveće srpske majke, što je po bivšoj Jugoslaviji skupio ko zna koliko zlata, nakita i ostalog, gori od Engleza??? Pa i Englezi i on su maltene isto radili, samo što je Englezima izgleda to totalno ok - upadnu u stranu zemlju, pokupe šta vredi, donesu kući, i pokazuju turistima... ne znam, ispravite me ako grešim... 

I za kraj, jedna čudna situacija od pre desetak dana: vraćam se sa železničke stanice u Redingu, idem kući, bio sam do Londona. Bilo je oko 7 uveče. Prolazio sam pored bolnice u Redingu. Prilazi mi crnac i kaže "jel bi mogao da me slikaš ovde?", i daje mi fotoaparat. "Što da ne", pomislim ja, i uzmem fotoaparat. Inače, ispred bolnice je ogroman parking ograđen ogradom, i on krenu prema ulazu u parking. Ja pođem za njim. I tu mi postaje čudno - šta mi je dao fotoaparat, pa onda pošao nekud, a ja pa još krenuo za njim? I što baš tu da ga slikam - mislim, nije centar Redinga... I detalj koji mi je posebno upao u oči - fotoaparat nema onu standardnu trakicu za nošenje! A lik nema ranac, da pomislim da je turista. "Gde ćeš?", pitam ja njega i stanem. "Pa da me slikaš ovde ispred natpisa", kaže on meni, a natpis "Bolnica" se nalazi unutar parkinga... "Žao mi je, žurim", rekoh mu, i vratih mu fotoaparat, i nastavim kući. Ali, on krenu za mnom, i ide iza mene! I tako nekih 100 metara... posle je stao da priča s nekim likom koji je takođe delovao sumnjivo, i uspeo sam da mu umaknem... ko će ga znati šta su smerali... 


Bolnica (natpis koji sam spominjao
na desnoj strani fotografije)

уторак, 2. децембар 2008.

IT infrastruktura u Redingu


Dobro, naslov je malo pompezan; nije da ću baš da opišem celokupno ustrojstvo, već ću se fokusirati na ono što znam, i što sam iskusio... :)

Odakle da počnem... recimo od mejlova. Negde avgusta meseca, čini mi se, smo svi dobili sopstvene i-mejl adrese na domenu reading.ac.uk. Svaka adresa ima dva alijasa (tako se valjda zvou): jedan je ime i prezime, a drugo je studentski broj plus neka slova. Moja i-mejl adresa glasi m.r.boskovic @ reading.ac.uk (r je zbog srednjeg imena), a drugi alijas je kz018117 @ reading.ac.uk (zato što je moj studentski broj 17018117). Ovo je u suštini ista adresa, tako da koji god mejl da napišete, sadržaj stiže u isti inbox. Pretpostavljam da su ovo uradili zbog lakšeg slanja mejlova tamo gde se studenti vode na osnovu svoji studentskih brojeva.

Reading Webmail i gomila mejlova o svemu i svačemu

Web mejl se pristupa ovde. Interfejs nije ništa specijalno, štaviše deluje malo zastarelo. Ipak, sve radi kako treba u suštini, a ono što je (za mene) najbitnije je da mogu da koristim POP3 protokol, tako da mi direktno u inbox Gmail-a stiže mejl sa ovog naloga, a takođe mejlove mogu da šaljem sa studentskog mejla iz Gmail-a. Ovo mi stvarno mnogo olakšava posao, jer bih bez toga morao stalno da koristim univerzitetski webmail servis.

Univerzitet naše mejlove maksimalno koristi. Skoro svaki dan nam stiže po mejl-dva o svemu i svačemu. Koliko sam provalio, ovde postoji gomila mejling grupa na koje nas automatski ubacuju na osnovu određenih kriterijuma. Recimo, pošto stanujem u Bridges Hall-u, nalazim se na toj mejling listi, pa mi stižu sva obaveštenja o održavanju smeštaja, o kontrolama soba, itd. Pošto sam Postgraduate student, nalazim se na listi tih studenata. Pošto svi iz grupe slušamo neke seminare svake srede, stižu mi obaveštenja i o tome. Pošto sam na ovom konkretnom programu (Networks and e-Business centered Computing) dobijam mejlove i o predstojećim aktivnostima. Znači, poprilično živo, toliko da povremeno zna i da iritira. :)

Korisničko ime, koje koristimo kao mejl (u mom slučaju kz018117), koristimo i za logovanje na svim računarima na univerzitetu, kako u Windowsu, tako i u Linuxu. Znači, mogu da uključim bilo koji računar u učionici, biblioteci, ili laboratoriji, podignem recimo Windows, i na onom početnom ekranu ukucam username i password sa svog mejla, i logujem se. Svaki student dobija i po 200 megabajta svog prostora online, tako da može da pristupi tom sadržaju kad god poželi. Postoji i sajt koji se zove SSL Explorer, preko koga je moguće povezati se na ovih 200 mb prostora tako da budu vidljivi u Total Commanderu recimo, kao mrežni hard disk. Jako korisno :) Pored toga, moguće je i ulogovati se (iz Windowsa na ličnom računaru) na Unix shell konzolu, tako da kada smo programirali u predmetu Operativni sistemi, nismo morali da instaliramo Unix na svojim računarima, već samo da se ulogujemo na ovaj sistem.

SSL Explorer

Koristeći isti nalog, moguće je proveriti i dugovanja prema univerzitetu za smeštaj, i platiti troškove karticom preko interneta. Inače, smeštaj za tri meseca nas je ovde koštao oko 1000 evra (bez hrane).

Svaki student, zajedno sa svojim nalogom, dobija i mogućnost štampanja i fotokopiranja u iznosu od 70 funti. To znači da mogu da odem u bilo koju laboratoriju na univerzitetu, i odštampam šta god mi treba, na štampaču koji se tamo nalazi. Stanje na ovom računu je uvek moguće proveriti na ovoj adresi. Ono što je interesantno je što zajedno sa stanjem na računu na ovom linku možete videti i koliki ste procenat stabla iskoristili za svoju štampu, odnosno koliko je drveta potrebno za proizvodnju papira koji ste potrošili! Pričam ja, mnogo opterećeni zaštitom sredine ovi Englezi. Inače, baš sam hteo da ubacim sličicu sa sajta sa tim podacima, ali već neko vreme sajt ne radi... evo, sad nađoh i Wiki stranu sa uputstvom za štampanje... na njoj piše da mi (MSc) treba dobijemo 37.5 funti, ali ja na računu imam 70... možda neka greška... :)

Magnetnu studentsku karticu sam već spominjao, s tim što je tada bilo nekih problema, pa nismo mogli stalno da koristimo laboratorije. Baš sam prošle nedelje, baš u nedelju, probao da uđem u laboratoriju negde oko 4-5 poslepodne, i nije bilo problema. A nikog nema! Samo ja u laboratoriji... i to mi se baš dopalo - mogu da dođem kad god poželim, i koristim računar i štampače...


Jedna od laboratorija

Ta ista kartica se u neki holovima (kad kažem holovi, mislim na zgrade u kojima su smešteni studenti) koristi kao ključ (što je i u Nišu počelo, i svaka čast ljudima koji su to realizovali). Tu istu karticu koristim i da uđem u teretanu, koja se nalazi u okviru kampusa.

BlackBoard: moja osnovna strana

Postoji i poseban sajt gde studenti mogu da prate sve što ima veze sa njihovim predmetima i kursom. Zove se BlackBoard. I za njega se za logovanje koristi korisničko ime i šifra kao za mejl, a izgled je sličan kao mejl servisu - znači ništa fensi, ali sasvim upotrebljivo i dovoljno. Na BlackBoard-u dobijamo sva obaveštenja u vezi sa predmetima, slajdove sa predavanja, rasporede časova, spisak domaćih zadataka, seminarskih radova... njega koristimo i kada treba da pošaljemo domaći zadatak. Obično je rok za slanje neki datum u 10 uveče, ali su prethodne generacije već našle način da zaobiđu ovo ograničenje :) Pored obaveštenja o vezi sa predmetima, na ovaj sajt stižu i informacije o holovima (recimo o lažnim uzbunama za požar), kao i o predstojećim studentskim događajima (recimo žurkama).

BlackBoard: Zadaci iz kursa Operativni Sistemi

Još neke stvari nevezane za studente... većina učionica ima telefon, preko koga je moguće zvati besplatno u okviru univerziteta, ali se pre svega koristi u slučaju da nešto od opreme ne radi. Desilo nam se nekoliko puta da projektor neće da se uključi, predavač okrene telefon, i posle nekoliko minuta eto ti ga čikica u univerzitetskoj uniformi - došao da reguliše problem :) Skoro sve učionice imaju i projektore na plafonu, računar, tablu (naravno :) ), ali ne onu zelenu na kojoj se piše kredom, već je uvek u pitanju bela, sa flomasterima. U nekim učionicama postoji i posebna stalaža na zidu gde stoje papiri na kojima je moguće napisati zamerke u vezi sa učionicom. Negde postoje i televizori (i to neki stari po 15-20 godina) sa plejerima za kasete, koji smo mi koristili na časovima Grčkog. Kad rekoh grčki, mnogo mi je interesantno bilo kada smo na času učili slova tako što je profesorka otvorila sajt i puštala zvučne klipove. Kasnije smo učili reči jedne grčke pesme tako što nam je profesorka pustila tu pesmu na Youtube-u na sred časa!

Ovde upisati reklamacije

Bežični internet je dostupan u većini zgrada gde se drže predavanja, ali ne i svuda u kampusu. Za korišćenje Wi-fi-a takođe je potrebno ulogovati standardnim podacima koji se koriste i za sve ostalo.

Eto, ovo je mali deo onoga šta sam video i što otprilike znam kako funkcioniše... sledeći put o tamnoj strani Engleske...