петак, 30. јануар 2009.

U srcu Makedonije


Neka se ne ljute braća Makedonci, ali mora da priznam da mi je sada dosta jasnije zašto je spor između Grka i Makedonaca o nazivu države ovih potonjih, dobio toliko velike razmere. Toliko velike, da je recimo, Grčka blokirala ulaz Makedonije u NATO

Solun je glavni grad Središnje Makedonije, što mu dođe kao neka pokrajina u Grčkoj. Mnoga imena ovde nose u sebi pridev "makedonski": unvierzitet recimo, kao i brojne državne ustanove. Postoji valjda i Ministartstvo Makedonije i Trakije (ako se ne varam). Baš me interesuje kako će na kraju da se ovaj spor završi, jer sam siguran da će Grci Makedoncima praviti problema i kada se bude pričalo i o priključenju EU (kao sada Slovenija što zeza Hrvatsku)...

Nego, ja i dalje ne mogu da se načudim saobraćaju u Solunu! Ovo je stvarno... ludnica! Kreativnosti uopšte ne manjka vozačima kada treba da se parkiraju, i probaću to da ilustrujem sa nekoliko sličica... 


Može recimo, ovako...

... a može i ovako... 

Kolona parkiranih automobila na ulici. Pešački prelaz jedino prohodan. Dolazi lik kolima, i parkira se preko pešačkog! To je ovde normalno! Nisam video jednom, dva puta, nego svakog dana po nekoliko puta!

Autobuska stanica takođe nije pošteđena. Nema veze što tu ljudi čekaju autobus, red parkiranih automobila se ne prekida. Kada naiđe autobus, on ne skreće na zaustavnu traku, jer su tu automobili, već samo stane na toj srednjoj, i sačeka putnike da uđu/izađu. 

Plašim se... ako ova naša Srbijica nastavi uzlaznom putanjom, ako nam plate budu rasle, logično je da će i kupovna moć da nam poraste, a sa tim i broj automobila po glavi stanovnika. Plašim se će i Niš za 4-5 godina (ili možda malo više?) postati ludnica kao što je Solun... ovakvi problemi treba na vreme da se rešavaju, a svi znamo kako se to kod nas radi - uvek kada gori pod nogama, uvek u poslednjem momentu... 

A i taksisti su kul isto... uđeš u taksi kažeš gde da te vozi, a on na tom putu stane po nekoliko puta, da možda pokupi još nekog ako idete u istom smeru... 

Kad smo već kod autobuskih stanica... ima jedna kod fakulteta našeg, lepo stoji znak zabranjeno parkiranje i zaustavljanje, ali nema veze red automobila lepo parkiran tu, pola na putu, pola na trotoaru. Nego ova prethodna rečenica je samo kratka digresija :) Bitno je sledeće: to je prometna ulica, kao naš bulevar. E, dok sam prolazio tu jednom prilikom, lik je sasvim opušteno stao uz ogradu fakulteta, koja inače ima i živu ogradu, otkopčao šlic, malo se više "ugura" u žbunje, i olakšao sebi! U sred bela dana, tu na stanici, dok ostali čekaju autobus! U toj istoj ulici, ali na drugoj stanici, nekoliko dana kasnije, uveče, još jedan lik to uradio, ali se nije potrudio ni da se sakrije previše, osim što je stao na uski prolaz između ograde i stanice... nema, to ti je kolevka demokratije! :)


I ovde prose

Kej je jako lep. Bar jedan njegov deo, u dužini od oko kilometar-kilometar i po. Taj deo je izgleda skoro renoviran, i stvarno je prelep: drveće, osvetljenje iz asfalta, klupice, pa onda lepo obeležena traka za bicikliste, košarkaški tereni, teniski tereni, tereni za skejtbordove... milina... ostatak keja takođe nije loš, ali ipak ne izgleda toliko dobro kao ovaj prvi deo. Svaki drugi dan idem tu na trčanje, i baš mi prija :)


... a imaju i ovakva naselja
u jednoj od najprometnijih ulica

Rekao sam već da stanujem u ulici Botsari, ali nisam previše pričao o tome kako izgleda. Ok, automobile neću ovom prilikom da spominjem, jer je po tom pitanju ista, kao i svaka druga, znači, haos. Ono što mi se sviđa je što je preeepuna najraznovrsnijih prodavnica. Na 3 sekunde hoda od ulaza u moju zgradu imam pekaru, na 10 sekundi dragstor koji radi non-stop, na 30 sekundi malo veći supermarket. Onda, tu je i piljarnica sa svakojakim voćem, apoteke, prodavnica kućnih ljubimaca, hemijsko čišćenje, gooomila prodavnica odeće i obuće, restorani, taverne, benzinska pumpa... ma sve je tu! Imam utisak da u suštini nema potrebe da izlazim iz ove ulice, jer u njoj imam sve što mi treba! Eto, to je jedna od retkih stvari zbog koji mi se Solun više sviđa od Redinga - u Redingu sam morao po najmanje 20 minuta da hodam da bih stigao do prve prodavnice, koja je još do 11 uveče radila... 


Učionica na fakultetu

Bio sam i do bolnice, jer treba uskoro da vadimo vizu za Španiju, pa nam treba zdravstveno uverenje. I, nisam primetio da su nešto mnogo bolji od nas. Bolnica deluje klaustrofobično, i naravno, sa previše birokratije - idi na ovaj šalter, idi u onu kancelariju da ti udare pečat, vrati se na prvi šalter, sad idi u drugu zgradu da ti odrade rendgen, sutra opet dođi, onda opet idi onamo... klasika... jedino što mi se dopalo je što imaju fin sistem za čekanje - uđeš u čekaonicu, na mašini pritisneš taster, dobiješ broj, i čekaš dok na displeju ne vidiš da je red na tebe. To čekanje se meni danas odužilo na sat vremena bukvalno - imao  sam broj 30, a 45 minuta je na displeju stajao 21, pa onda 15 minuta 29, da bi na kraju pozvali Kineza koji je imao broj 35 da uđe. Kada sam video da je on krenuo, krenuo sam i ja, i stao ispred njega - ne interesuje me, imam manji broj... 

Umalo da zaboravim devojke i momke... :) Pa, Grkinje su posle Engleskinja praaavo osveženje :) Mnogo su lepše, i one već mogu da se mere sa devojkama iz Srbije, mada nisam baš siguran da su lepše... ogromna većina njih je crne boje kose i očiju, pa je to malo dosadno :) Isto važi i za momke (mislim na kosu i oči). Momci su opet drugačiji od Engleza, i mnogo sličniji nama, samo što nema skoro uopšte onih ubačenih u "mafijaški" fazon, kojima Srbija obiluje... 


Naša opaka mašina

Ax, da: video sam ovde jedno 4-5 Jugića, jednu Floridu i nekoliko Stojadina! :) Čisto da se zna! 

I tako... ovde je sunčano i jako prijatno (iznad 11 stepeni), tako da odoh na kej da trčim! :)

среда, 21. јануар 2009.

Moć južne pruge


Ako vam se dopadaju studentski blogovi o putešestvijama i studiranju, evo nekoliko koje bih preporučio:
1. Nikola Todorović, počeo na Elfaku, prešao na RAF, pa išao na Gugl praksu u Njujork (blog), a onda na master studije u Notingem (blog). Pored toga, osvojio i 750 000 dinara na Milioneru. ;) Trenutno radi na projektu peer-to-peer pretraživača Edgios, kao i doktorat na Prirodno-matematičkom fakultetu u Nišu.


2. Milena Nikolić, diplomirala na Elfaku sa prosekom 10. Bila na praksi u Guglu u Londonu (blog). Posle diplomiranja, zaposlila se u Guglu, takođe u Londonu (blog).

3. Miloš Stojanović, na netu poznatiji kao Trooper, studira na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, bio na praksi u Majkrosoftu, a onda i u Guglu (!?!?) (blog).

Svaka čast ovim ljudima... Biti na praksi u Guglu stvarno nije mala stvar, jer tamo idu samo najbolji... neka tako i nastave :) A inače, svi su sa juga - Nikola i Miloš iz Niša, Milena iz Aleksinca... The power of Južna pruga! :D

Update 6. X 2011: Ode Nišlija u Fejsbuk!

недеља, 18. јануар 2009.

Januar u TesaSolunu


Ja stigao! Mislim, stigao sam još pre tačno nedelju dana, ali nisam imao prilike da odmah napišem post o tome... :)

Od Niša do Soluna sam putovao vozom, 12 sati, i to za 1500 dinara (sa euro 26) popustom... u poređenju sa avionskim letovima koji u jednom smeru koštaju po 100 i nešto evra, ovo je bila prava sitnica! 

Inače, smestio sam se u stan od pedesetak kvadrata, koji delim sa kolegom sa kursa, Rehanom. Kad smo već kod toga, mnogi me pitaju da li je ekipa ista, a odgovor je, da, ista je - ukupno nas ima 21, i svi smo sada u Solunu na nastavku kursa... stan se inače nalazi u ulici Botsari. Do fakulteta nam treba oko 30 minuta pešice, a do mora celih 10! :) Milina! Taman da smršam!

Mora da priznam da mi je prvih dan-dva bilo jako teško - skoro mesec dana sam proveo u Nišu, majao se svaki dan, skoro svako veče izlazio, provodio se... osladilo mi se, i to baš... :) Tako da kada sam došao ovde, osećao sam se kao da se vraćam u okrutnu realnost... ali dobro, sada sam ok! :)

Ok, odakle da krenem... pa recimo od konstatacije da su Grci skoro isti kao i Srbi, i da nemam pojma šta oni rade u EU! :D Dobro, preterujem malo, ali stvarno, opis moga druga da su "Grci Srbi sa velikim nosevima" uopšte nije daleko od istine. Čim sam video taksistu kako kroz proz pozdravlja svog kolegu na semaforu, bilo mi je jasno... kontejneri na ulici, i trafike na svakom ćošku su dopunile utisak... 

Prvo što mi je upalo u oči u Solunu je gooomila automobila! Kao da ih ima više nego ljudi! Svuda parkirani automobili! Zamislite recimo bulevar Nemanjića na kome su u punoj njegovoj dužini parkirani automobili sa strane! E pa, tako izgleda većina velikih ulica u Solunu, kao što je recimo ulica Karamanli, kojom ja idem do fakulteta.

A vozači su posebna priča... ukratko, naši vozači su u poređenju sa njima ekstra kulturni i tolerantni. Ovde se vozi nenormalno! Pešaci nemaju prvenstvo na pešačkom prelazu - to je kao aksioma; vozač neće ni da te pogleda ako stojiš da pređeš; jednostavno, on ima prednos! Kod uslovnog skretanja automobila, ako je pešaku zeleno, podrazumeva se da prvo auto prođe, pa tek onda pešak pređe pešački! Zbog svega navedenog, već sam navikao da ulicu uvek prelazim trčeći, za svaki slučaj!

Zbog tog enormnog broja automobila, parkiranje je poseban problem. Parkira se gde god se stigne, i tu su Grci takođe mnooogo gori od nas. Parkiraju recimo u dva reda, tako da ovaj uz trotoar ne može da izađe! Takođe, totalno je normalno da se auto ostavi bukvalno na uglu ulice, gde se ona seče sa drugom! To znači da pešaci moraju bukvalno da zaobiđu auto da bi prešli ulicu! Ovo u Srbiji nisam video! Onda, automobili parkirani popreko, na sred trotoara, pri čemu pešak bukvalno mora da siđe sa trotoara da bi ga zaobišao... a ja se žalim što ljudi u invalidskim kolicima u Srbiji ne mogu normalno da koriste trotoar...


Siđeš sa trotoara, zaobiđeš, 
pređeš ulicu, pa se opet popneš

Parkiranje u dva reda

Što se tiče fakulteta... paaa, dosta su slični našim. Znači, puno zgrada, pri čemu je svaka poseban fakultet. Jedina razlika je što su sve u istom bloku, tj. na jednom mestu. Ali, delovi unutrašnjosti našeg (elektronskog) fakulteta su... blago rečeno, katastrofalni. Zidovi izlepljeni plakatima, išarani grafitima... ma kao da ste na ulici, a ne u obrazovnoj ustanovi! Katastrofa! Doduše, ima i fino sređenih hodnika... 


Da, ovo je fakultet...

I ovo...

i ovo (cimer mi Rehan)...

Dalje, menza. Nju spominjem jer ovde imam besplatan ručak i večeru... dok u menzi u Nišu imate magnetnu karticu kojom uzimate obroke, što se registruje na računaru, ovde kontrole nema! Niko vas ni za šta ne pita, jednostavno stanete u red i uzmete obrok! Pošto kontrole nema, možete uzeti i nekoliko obroka! 


Deluje poznato?

Što se tiče same hrane, nije loša, sem što su obroci manji nego kod nas, ali i egzotičniji (bar za mene). Pre neki dan smo imali ribu, što u Nišu retko kad dobijamo, a u petak lignje! Uz svaki obrok idu i pomorandže, što jeste malo dosadno, ali su, sa druge strane, ooooodlične! Izuzetno ukusne, i bez koštica! 


Naravno...

Inače, ima jedna mnogo interesantna stvar koju sam primetio u menzi: pošto je velika (kao 2-3 naše), ima baš puno ljudi, tako da skoro svakog dana nekom ispadne poslužavnik sa svom hranom na pod. E, kad se to desi, cela menza aplaudira! Baš su luckasti ovi Grci... :D


... nije sve tako crno ;)

Pušenje... i tu su nas, Srbe,  prevazišli samo tako! Ovde je pušenje svuda dozvoljeno! U Mekdonaldsu može da se puši! Čak imaju i Mekdonalds pepeljare! U laboratoriji sa računarima, gde radimo, profesori puše! I odvratno je! Posle Engleske, gde dim za 2 i po meseca skoro nisam ni osetio, ovo je toootalno drugačije...

I za kraj, malo o noćnom životu... juče smo Vladimir (Rus), Rehan (moj cimer, Pakistanac) i ja izašli. Hteli smo da malo vidimo kako izgledaju grčki klubovi. U prvi u koji smo otišli nas nisu pustili, kao "nismo članovi", a izgleda da jednostavno nisu hteli da nas puste. U drugi (zove se "Butik") su nas pustili bez problema, ali za 15€. Pre toga smo taksi platili 6€. Doduše, uz kartu se dobija i besplatno piće. Pića su skoro sva po 10€. Ostavili smo i jakne u garderobi, jer smo mislili da je obavezno, pa su nam na izlasku za to tražili još 6€. Na kraju, za taksi nazad smo platili još 7€... a ja sam mislio da je Engleska skupa... sada žalim za 0.6 litra piva u Dogmi u Redingu, koje je koštalo samo 3 funte (a za koje sam tada mislio da je mnooogo skupo)... 

Hteo sam da pišem malo i o momcima i devojkama, ali o tome u narednom postu... za sada je dosta ;)

среда, 14. јануар 2009.

Obilan ručak


Već sam skretao pažnju na interesantne pesmice iz Niša, a evo još jedne:


Mora da se pohvalim: moja drugarca glumi u spotu!!! :D

уторак, 13. јануар 2009.

Jos ima vremena!


Mejl koji mi je danas stigao, a odnosi se na one koji se jos premisljaju oko prijavljivanja:

Dear students,

Could you please encourage your classmates in your home country and students from your home university to apply for the Erasmus Mundus MSc. in NeBCC for the October 2009 intake.

There are specific scholarships for the Western Balkans and Turkey.

The deadline to be considered for the Erasmus Mundus scholarship is 31st January 2009. Applications may be sent online. All the information required is available on http://www.sse.reading.ac.uk/EMMSC_NeBCC

Best regards,

Erasmus Mundus MSc. NeBCC – Administration team

School of Systems Engineering

University of Reading

Email: nebcc@reading.ac.uk

Web: http://www.sse.reading.ac.uk/EMMSC_NeBCC

Fax: +44 118 378 5224

Ovo sigurno znaci da nemaju dovoljno prijavljenih, tako da ljudi, prijavljujte se!


субота, 10. јануар 2009.

WC ili BDP?


Verovatno znate da se stepen razvitka zemlje u ekonomiji meri Bruto domaćim proizvodom (BDP, ili na engleskom Gross Domestic Product - GDP). Koliko se sećam, pročitao sam u nekim novinama da mi po BDP-u spadamo u red srednje razvijenih zemalja, ali smo u dnu ove grupe (srednje razvijenih).

Pošto sam manje-više laik za ekonomiju, volim da razvitak zemlje merim ne po BDP-u, nego po WC-u, odnosno (javnim) toaletima! O ovome sam već pisao ovde, a ovom prilikom bih hteo da skrenem pažnju na još jedan interesantan slučaj - BAS, tj. Beogradsku autobusku stanicu. Inače, za razliku od Niša, stanica u Beogradu posluje odvojeno od prevoznika, Laste.

Protekle dve godine sam imao prilike da jako često putujem do Beograda, po različitim osnovama - za vize, za konkurse, seminare... skoro uvek je to bilo autobusom, pa sam naravno, uvek dolazio na BAS. Naravno, često mora da se ode do toaleta, mislim, ipak je to put od 3 sata... :)

Toalet na odlaznom peronu BAS-a je pre nekoliko godina (3-4 valjda, ali stvarno nisam siguran) bio renoviran - stavljene pločice nove, sušači za ruke... čučavci ostali. Jednom prilikom prolazim ispred tog WC-a i čujem zaprepašćenu ženu na engleskom: "They still have French toilets here!" Nisam znao da se tako zovu na engleskom... mada, nije da im preterano treba reč za to, jer to u Engleskoj nigde nisam video...

Nebitno... recimo da neko hoće da... završi posao u muškom WC-u na stanici... uđe u kabinu, zaključa se. Na vratima ga sačeka gomila brojeva telefona za raznorazne usluge, često eksplicitno objašnjene na samim vratima... doobro... čučavac... dooobroo...

E sad, čučavac nije vrhunac svega... ako se nekom dogodi da pogleda u plafon dok radi posao, primetiće tavanicu pokrivenu metalom izuzetno visoke uglačanosti... a kako se takva površina ponaša??? Kao šta... ??? Kao OGLEDALOOOO!!!


Ovde smo sada...
(samo za one sa jakim nogama)

Upravo tako - ako pogledate gore, skoro potpuno jasno možete videti šta se događa u susednim kabinama, kao što rekoh, baš kao u ogledalu! Izgleda da su to stavili kada su renovirali WC, a verovatno u pokušaju da ga naprave da lepo izgleda... potez je ipak ispao idiotski, imajući u vidu kakve pogodnosti pruža...


... a ovde treba da stignemo
(osposobljen i za invalide)

I tako... za otprilike 12 sati hvatam voz za Solun... kažu mi - Grčka ista kao Srbija. Baš me interesuje kakvi su njihovi toaleti... :) Ili možda da se držim BDP-a, da se ne razočaram... :D

Update: 30. VII 2010. (hvala 3čku!)