недеља, 22. фебруар 2009.

O drugarima, vol. 2


Već sam pisao o ljudima sa kursa, ali shvatih da u stvari mnogo toga još nisam rekao i spomenuo... znači, idem opet... :)

Na kursu imamo troje Rusa. Jedna cura dolazi iz Jekaterinburga, grada koji je na samo oko 1500 kilometara od Moskve, naravno, u vazdušnoj liniji. Kažem samo 1500, jer drugi Rus je iz Novosibirska, koji je glavni grad Sibira, i od Moskve je udaljen 2800 kilometara, opet, vazdušnom linijom... ipak, najjača je treća Ruskinja, kojadolazi iz Habarovska, koji se nalazi na totalnom drugom kraju Rusije, samo 8500 kilometara istočno od Moskve! I, kada putuje do glavnog grada, treba joj samo 11 sati avionom! :D A ja se žalim što se truckam 3 sata autobusom do Beograda... zamislite samo šta oni treba da rade kada moraju da idu recimo za vizu! Konzularna predstavništva tek u velikim zemljama dobijaju pravi smisao! Srećom, dosta konzulata ima u Vladivostoku, koji je udaljen "prihvatljivih" 640 kilometara od Habarovska... :) ludo, zar ne? 


Moj cima i ja

I sluša mene Albanka (koja živi u nekom malom mestu u Albaniji), i kaže mi kako mnogo brzo pričam na engleskom, a na srpskom posebno... i kaže mi: "Možda ćeš da se uvrediš, ali kod nas u Albaniji ljudi iz ravničarskih predela pričaju sporije nego ovi iz planinskih. Ti kao da si došao iz tih drugih!" Ja počnem da se smejem: "Pa i jesam! Ista situacija i kod nas! Uspavam se dok ovi Vojvođani sa severa završe rečenicu!" :D I tu mi konstatujemo kako postoje razlike u dijalektima u zavisnosti od geografije terena... ALI, troje Rusa tvrdi da oni dijalekte NEMAJU! I ja ih pitam: "Znači, vi ne možete recimo, da znate odakle neki Rus tačno dolazi na osnovu akcenta?" Oni mi kažu ne! I jel ima to smisla!?!? Srbija i Albanija, koje su ne-znam-koliko-puta manje od Rusije imaju ovakve razlike, a velika Rusija nema! Ali eto, to nama kažu (braća) Rusi... 

Dalje, imamo i troje Nigerijaca... oni međusobom pričaju na engleskom, jer se u Nigeriji govori nekoliko različitih lokalnih jezika. Međutim, kako Nigerijci pričaju engleski, to je neverovatno! Učio sam engleski jako dugo, ali njih jaaako teško razumem! Totalno drugačije akcentuju reči, totalno drugačije naglašavaju, i izuzetno mnogo problema imam da shvatim šta hoće da kažu... i tu uviđam interesantnu stvar: pošto su oni iz Afrike, sa drugog kontinenta, njihovi jezici se dosta razlikuju od evropskih, ne baziraju se na latinskom i grčkom kao evropski, i samim tim oni engleski drugačije pričaju od Evropljana. Nemac recimo ako priča engleski, možete da provalite zbog akcenta da je Nemac, ali ćete ga razumeti, jer u osnovi na isti način pričate strani jezik, manje-više... ista priča je i sa Pakistancima recimo: njihov Urdu je u osnovi totalno drugačiji od evropskih jezika, tako da i oni engleski govore na karakterističan način... kad smo već kod Urdua... na ovom jeziku se piše s desna na levo, i zamislite kako Fejsbuk lokalizovan na Urdu izgleda... :D

ovako...

Dvojica kolega su iz Indije. U Indiji postoji 25 zvanično priznatih jezika, i još puno nezvaničnih. Indijci razgovaraju međusobno na engleskom, jer se njihovi jezici razlikuju. S druge strane, jedan od njih, Njaneš, sa Pakistancima razgovara na Hindi jeziku, dok Pakistanci pričaju Urdu. Znači, ova dva mu dođu kao srpski i hrvatski recimo, sem što je pisanje na Hindi i Urdu totalno različito. Njaneš se inače piše Jnanesh, s tim što se ovo Jn kod njih čita kao naše nj. Ludo, zar ne? :)

Bog s nami?

Imamo i dvoje iz Malezije, Đohan i Mei. Đohan mi je mnogo smešan jer i dalje zna da me pita: "Do you have snow now in Siberia?" Onda se je iznerviram, i po hiljaditi put mu kažem da "Serbia" NIJE isto što i "Siberia"... Ista priča sa jezikom - za njega, ja pričam ruski i gotovo... 

Pre dve nedelje smo držali prezentacije nekog seminarskog koji smo radili, pred profesorom. I reče nama profesor pre toga da na početku prezentacije svaki od timova (troje po timu) prikaže mapu sa tri povezane tačke, u obliku trougla, pri čemu tačke predstavljaju mesta odakle dolazimo. Ja bio u grupi sa Rusom iz Novosibirska, i Indijcem... prilično veliki trougao... ipak, u poređenju sa timom u kome je Meksikanka, minijaturan! Meksikanka je maltene na drugoj strani sveta, i sa bilo kim da ona pravi trougao, biće najveći! A najveći trougao dobija 10% više poena... :)

Srbija-Indija-Rusija

I da završim sa Makedonkom... nije joj lako ovde... tako kad je pitaju odakle dolazi, mi počnemo da se smejemo, jer znamo da ne sme da kaže "Makedonija", nego samo "Skopje"... :) Tako jedan profesor pita nju:

"Odakle si ti?"
(mi se već kidamo od smeha) "Ja sam iz... Skopje" (i dalje se smejemo)
(profesor ozblijan) "Aha... a šta si ti studirala u... tvojoj zemlji?" 

I neće da izgovori Makedonija! Nema šanse!
I tako... nije nam dosadno... :) 

недеља, 15. фебруар 2009.

Bankarske zavrzlame


Kada smo došli u Englesku oktobra 2008. godine, svi smo morali da otvorimo račune u nekoj od Engleskih banaka, kako bismo mogli da primamo stipendiju. Naravno, ako otvorite račun u Engleskoj, onda je on u funtama. Postoji mogućnost i otvaranja računa u evrima, ali se za njega mora plaćati određeni iznos na mesečnom nivou radi održavanja računa. A nama je bitno u kojoj valuti je držimo novac na računu zbog određenih problema... naime, pošto Evropska Komisija finanira ovaj program, i plaća naše stipendije, taj novac koji mi dobijamo je u evrima. E sad, pošto je glavni univerzitet od ova tri na kojima imamo studije (Reding, Aristotel, Karlos III) u Engleskoj, i pošto on vodi računa o našim isplatama, onda mi moramo da imamo račun ne u Grčkoj, ne u Španiji, nego baš u Engleskoj. Znači, sistem funkcioniše tako što EK isplati novac Univerzitetu Reding, pa onda univerzitet nama na bankovne račune. Međutim, tu ima novi problem...

Kada univerzitet nama isplaćuje novac, on prebacuje evre u funte, ali ne po kursu koji je tog dana aktuelan, nego po nekom kursu koji je uzet u startu, i koristi se po nekoliko meseci. Tako se desilo da je univerzitet uzeo kurs koji je bio aktuelan recimo oktobra, kada je funta u odnosu na evro bila izuzetno jaka. Po tom kursu su nam prebacili evre u funte. Kada je trebalo da podignemo taj novac, funta je odavno bila oslabila, i ispalo je da smo dobili manje novca! Sve je kulminiralo krajem decembra, kada smo zbog takve razlike u kursevima (starom i trenutnom), izračunali da su nam dali 250€ manje! 

Neki studenti sa našeg programa su bili jako ljuti što smo ovako "pokradeni", pa su pokrenuli inicijativu da mi skupimo potpise, pa da idemo da se žalimo, pa da tražimo da se taj kurs po kome obračunavaju stipendije češće osvežava... cela kampanja povodom toga! Pa pošto sam ja predstavnik "odeljenja", tražili su od mene da idem da se žalim, da se raspitam šta može da se uradi, što sam ja i učinio, i rečeno mi je da ništa ne možemo da promenimo, da je isto tako bilo i sa prošlom generacijom, i da će tako i ostati. Međutim, nekima sa kursa ni to nije bilo dovoljno, pa su nastavili da se žale i ljute što ne primamo sav novac. Ja nisam hteo da se uvlačim u celu priču, jer mislim da treba da budemo zadovoljni činjenicom da nam neko bukvalno daje pare za džabe da bismo mi učili škole, i to bez ikakvih obaveza nakon toga - niti taj novac treba da vraćamo, niti se bilo šta drugo očekuje od nas... i zato sam bio protiv inicijative da mi kontaktiramo Evropsku Komisiju i njima objasnimo kako nama Univerzitet Reding ne daje sav novac koji nam pripada...

U svakom slučaju, sve se razrešilo krajem decembra, kada je univerzitet promenio taj problematičan kurs (što su inače učinili ne zbog nas, nego zato što je to standardna procedura), i onda nam tu ratu stipendije isplatio po novom kursu... konačno smo dobili onoliko koliko nam sleduje... naravno, sa tim se i cela inicijativa završila... verovatno do sledeće nove veće promene kursa, kada će sve opet dobiti na aktuelnosti :D



I to je jedna problematika... druga problematika se tiče banaka... Ja sam otvorio račun u banci Lloyds TSB. Ova banka nije previše poznata van Britanije, ali na ostrvu važi za jednu od najjačih banaka. Koliko znam, posluju samo u Ujedinjenom Kraljevstvu, i u Francuskoj valjda. Meni se dopalo što imaju odeljenje u samom univerzitetskom kampusu, tako da sam uvek mogao tamo da odem ako sam imao nekih problema. 

Uslugom sam prilično zadovoljan - imam internet banking, mogu da proverim stanje svog računa online, imam ukupni 3 računa, 2 od ta 3 su neki štedni računi, sav novac mogu sa jednog na drugi da prebacujem online, i to super radi. Plaćanje preko interneta takođe radi besprekorno, Skajp nalog mi automatski povlači novac sa bankovnog računa kada mi kredit padne ispod 2 funte, a u Engleskoj sam čak i kredit za mobilni telefon uplaćivao preko interneta. Milina. Nije da ovo druge banke ne nude, ali eto, ispalo je tako da sam uzeo Lloyds, i ne žalim se... 

Međutim, sve postaje komplikovanije kada sa tom karticom odete van UK. Još ranije sam čuo priče neke žene koja je kupovala u Srbiji Engleskom karticom, pa su je iz banke zvali telefonom da provere da li je stvarno to ona plaćala, ili neko drugi... jednostavno, Srbija po tom pitanju nije na dobrom glasu - ranije je dosta prevara kreditnim karticama bilo u Srbiji... 

Moja Lloyds kartica je u Srbiji odlično funkcionisala - u Merkatoru je prošla bez problema, jednom sam gorivo isto platio tom karticom, i sve je bilo ok... međutim, ipak došlo je do komplikacija... naime, trebalo je mom sadašnjem cimeru, Rehanu, koji je tada bio u Londonu, da prebacim oko 250 funti na njegov račun, kako bi on mogao da uplati depozit za smeštaj u Grčkoj (za stan u kome smo sada). Ta uplata može začas da se uradi preko interneta - ukucam broj računa, sort kod, ime i prezime, iznos, i gotovo. Tako sam i uradio, ali umesto "gotovo", dobio sam obaveštenje da mi je internet banking zablokiran jer je transakcija sumnjiva!



Kartica mi je i dalje radila, ali novac nisam mogao da šaljem jer internet banking mi je bio isključen. U ovakvim situacijama, da bi se rešio problem, postoje samo dva načina - ili da se lično pojavite u nekom od Lloyds predstavništva (kojih ima samo u UK i možda u Francuskoj), ili da zovete telefonom. Mejlom recimo ne može - nije sigurno, bar tako oni kažu...

Nije mi bilo druge nego da uključim Skajp i okrenem Lloyds... poziv je dosta jeftin, samo 0.012 funti po minutu (zvanje Srbije sa Skajpa košta 0.065 funti)... i tu počinju "kočenje"... naime, tri sagovornika sam morao da promenim dok mi nisu odblokirali račun, pri čemu je svaki od njih postavljao svakojaka pitanja - broj kreditne kartice, datum isticanja kartice, datum rođenja, adresa, itd... sva ova pitanja su u stvari način da oni budu sigurni da njih zove upravo Miloš Bošković, a ne neko drugi... 

Već sam se žalio na blogu kako Englezi jako brzo pričaju, kao recimo mi sa juga Srbije u odnosu na Vojvođane... mogu reći da sam imao doosta problema u određenim momentima telefonskog razgovora... recimo, dijalog ide ovako:

"Tel mi jor det ov bt pliz" (ovo ja čujem otprilike)
"Sori?"
"Jor det of bt"
"Sori?"
"Tel mi jor det ov bt pliz"
"Ajm rili sori, aj didnt hir ju"
"Jor det ov bt"
"Kam agen?"
"D dejt ju vr born"

Znači, bukvalno posle petog pitanja sam ja shvatio da ona mene u stvari pita kada sam ja rođen! Ali dobro, bolje ikad nego nikad... :)

U svakom slučaju, posle dvadesetominutnog razgovora, internet banking mi je bio otključan, i mogao sam opet da pokušam da prebacim novac Rehanu. I sve bi bilo ok, da mi se i posle drugog pokušaja sistem nije OPET zablokirao!

Naravno, opet zvanje, opet tri sagovornika, opet 20 minuta, opet "sori" po dvesta puta... ali, ovaj put sam im rekao da se sve događa opet, tako da su mi oni ponudili da transakciju obavim preko telefona, što sam ja prihvatio... i onda mi opet odblokiraše internet bankarstvo, i više se nisam ni usuđivao da bilo šta pokušavam... 


Trg Aristotel

Inače, uvek kada zovete, operater pita za vaše ime. Kao i većina naših u Engleskoj koji u imenu imaju nezgodne znake (š,ć,č,đ,ž i dž), ja sam digao ruke da objašnjavam kako se ja zovem "Miloš", već samo kažem da sam "Majlos", i to je to. Kada treba da mi izgovore prezime, ne smeta mi kada mi kažu "Mister Boskovik" :)

ALI, priča se ni tu ne završava... :) nisu samo transakcije iz Srbije nezgodne, nego bilo koja kada ste van Engleske! Mada to sve ima smisla - bolje da banka zablokira račun kada je nešto sumnjivo, nego da kasnije mora da otplaćuje novčanu nadoknadu svojim korisnicima - znači, oni tako sebe štite...


još jednom - more

U Grčkoj je tek pre desetak dana trebalo prvi put da podignem novac sa automata... i lepo ja ukucam 250€, i naravno, ne prihvati mi zahtev! Probam na drugom automatu - neće! Probam ne trećem - neće! Znam šta mi sleduje - opet zvanje Lloyds-a, pa identifikacija, po kočenje sa datumom rođenja ili nečim drugim... 

Zvao sam pre 4-5 dana, ali sam imao tu sreću da sam razgovarao samo s jednom osobom, sve je dosta kraće trajalo, odblokirali su mi račun i sve je bilo koooonačno ok! Mogao sam da podižem svoj novac bez problema!

I lepo sledećeg dana odem da podignem 300€, i neće! I pomislim da su mi OPET zablokirali karticu i počnem da razmišljam kako ću OPET morati da zovem... posle pola sata se setim da na tom računu nisam imao 300€, već manje, tako da nisam ni mogao toliko novca da podignem... silly me  :D

A juče odem do automata Alpha banke, da podignem tih 300€, i naravno, opet mi odbije transakciju... i opet počnem da se nerviram zbog ponovnog zvanja... odem na automat druge banke, i lepo podignem 300€ bez problema... i konačno zaključim: PRE nego što počneš da se nerviraš, PROVERI da li na računu imaš dovoljno novca, i da li podižeš slučajno novac sa automata Alpha banke (koji iz nekog razloga ne rade)... :D

Sada sam konačno srećan i zadovoljan... do sledećeg podizanja novca... :D

недеља, 8. фебруар 2009.

Bez naslova


Sve ovo vreme pišem, a skoro ni malo pažnje nisam posvetio svojim kolegama... e pa, sada ću iskoristiti tu priliku...

Skoro bila kineska Nova godina... nedelju dana pre toga, bili smo u Vergini, nadomak Olimpa, malo da se promajemo, onako grupno, celo "odeljenje"... i slikali smo se dosta tamo, naravno, međutim kolega iz Vijetnama (koji takođe slavi ovu Novu godinu) nas moli da ga ne slikamo! Kaže, ne valja da se slikaju pre Novu godinu, valjda im donosi to nesreću... 

Posle izleta, dodao sam slike na Fejsbuk, i zadesilo se da sam dodao i jednu na kojoj je on, a za koju i nije znao da su ga slikali. Naravno, javio mi se i zamolio me da je obrišem, što sam i učinio...


 Američki priključak+britanski konvertor+
+evropski konvertor = naša Meksikanka ;)

Imamo i trojicu Pakistanaca, koji su naravno, islamske veroispovesti. Jedan od njih deli sa mnom stan, Rehan. On dosta poštuje svoju veru, tako da vodi računa i o ishrani. Recimo, ne samo da ne smeju da jedu svinjetinu, nego ne smeju da jedu ni piletinu ako nije tzv. halal piletina. E sad, ja nisam baš dobro to razumeo baš, ali poenta je u tome da oni smeju da jedu samo onu piletinu koja potiče o kokošaka koje su ubijene tako da im je iscurela krv; standardno, kokoškama se valjda zavrne vrat, i zato oni to ne smeju da jedu. 

Jedan od njih, Kašif, otišao je u Mekdonalds, i pitao: "Da li imate halal piletinu?" Naravno da su se Grci pogubili i nisu imali pojma šta ih ovaj pita... 


Blizu kule

Imamo i jednu Kineskinju i devojku sa Tajvana. Njihova karakterističnost se ogleda u tome da za Evropu imaju posebna imena koja koriste skoro u svim zvaničnim dokumentima. Recimo Kineskinja; nju zovemo Šeri (Sherry), u pasošu joj valjda piše Zhixian Chen, ali to nije njeno pravo ime! Njeno ime je izuzetno teško pravilno izgovoriti, i ako bih ja pokušao da ga sada napišem na srpskom, to bi najbliže izgledalo ovako: S Šn Čjn. Ali opet nije ni tako... :) 

A da li ste možda čuli od drugih ljudi u Srbiji, ili i sami rekli za Kineze koje viđate kako su "oni vama svi isti", odnosno ne možete da ih razlikujete? E, mi ovde imamo takvih problema sa crncima. Na kursu imamo troje ljudi iz Nigerije, dve momka i jednu curu. Pošto u Solunu generalno mogu na ulici povremeno da se vide crnci, meni se uvek desi da kada ih tako vidim, pomislim da je neko od ovih troje! Meni su isto svi isti! A o čemu se zapravo radi...



Juče snimljeno, blizu kule

Dok sam bio u stanju svih nijansi žute, gledao sam gomilu dokumentaraca, između ostalog, i "The Human Body" Roberta Vinstona. I tu je u stvari objašnjen upravo taj problem. Naime, kada se rodimo, posmatramo ljude oko sebe; tokom tog vremena, mozak se "istrenira" da razlikuje lica ljudi koje vidi. Zato, kada vidimo ljude drugačijih karakteristika (fizičkih), imamo problema da ih razlikujemo, jer naš mozak nije naučio da ih razlikuje. Ista je situacija i sa licima životinja; da smo pri rođenju umesto mame i tate gledali recimo gomilu pasa iste rase, znali bismo sve da ih razlikujemo samo na osnovu njihovog spoljašnjeg izgleda! 



Isečak iz dokumentarca
"The Human Body"

I to je to... odnosno nije to, ovo je samo 5% toga što sam mogao da napišem, ali Java zove! Odoh da programiram! :)