уторак, 27. октобар 2009.

Svašta nešto


Ne znam da li je ovo samo trenutno, ali imam utisak da polako počinjem da gubim inspiraciju za pisanje... ako se ovako nastavi, moraću da razmislim o tome da možda prestanem da pišem...

Da krenem od par smešno-marfijevskih pojava koje sam skoro imao...
Kada sam došao u Reding pre nepune 4 nedelje, kupim jednog dana Žiletov dezodorans, a posle nekoliko dana i Žiletovu penu za brijanje... stavim obe boce na istu policu, i primetim da su identične, s tim što im se boja razlikuje za nijansu - jedna je plava, druga je svetlo plava... pomislim kako može da mi se dogodi peh, i da upotrebim pogrešnu... sledećeg dana se spremam da idem u kampus, uzimam jednu od boca da bih prsnuo malo dezodoransa ispod pazuha... i, pogodite koju sam bocu uzeo... :S :)

Druga manifestacija Marfija: već godinu dana kad god idem negde po gradu, maltene se ne odvajam od svog ranca, koji meni dođe kao svakom novčanik. Ali eto, ja nosim ranac. I u njemu imam kišobran, koji tu stoji već godinu dana. Jako retko mi se dešava da ga u sred grada izvadim zbog kiše; nekako se takva situacija stvarno retko događala - ili je kiša bila slaba, ili sam imao kapu, ili sam imao prevoz. Međutim, pre neki dan sam se oprostio od kišobrana, jer sam ga zaboravio u taksiju. Da ga tražim nazad nisam hteo, ionako je bio razdrndan... odem juče do grada, vidim kišobran za 3 funte, ali ga iz ne znam kog razloga ne kupim... odem do teretane, završim, krenem nazad, kad ono - kiša! Kapu nemam, kišobran nemam! Dobro, nisam od šećera! Krenem ja bez ičega, kosa mi se već umokrila poprilično... "more", pomislim ja, "šta me briga - ovde me niko ne poznaje, nema kod koga da se obulim", i uzmem ja lepo šorts iz ranca, pa na glavu! Šta ću, bolje da izgledam smešno, nego da zdravlje ugrozim! A ionako me niko ne zna! :D

To je to od Marfija, sada prelazimo na interesantne spravice koje sam video ovde, a nisam spominjao, da ne kažem gadžete...

Prva - saobraćajni znak na kome piše "usporite!" (slow down), ali koji se uključuje samo kada prolaze kola. Iako je sastavljen od gomile LED-ova, koji jako malo troše struju, Englezi bi ipak i to malo da utšede! ;)

Druga - metalni kofer, otvoren, stoji pored puta, i privezan za drvo lancem... Šta je sad pa ovo!?! Ah, pa kako ne znate??? To je mobilni radar, čija je namena da pokaže vozaču koji prolazi kolima pored kolikom se brzinom kreće! Znači, kad god kola prođu, na koferu se upali gomila LED-ova koja prikaže brzinu! Ali, ako auto prekorači dozvoljenu brzinu, opet se prikazuje brzina, ali je ovom prilikom boldirana! :D Ludi bre ovi Englezi, kažem vam ja...

Update 13. IV 2010: radar u koferu! :)

Treća - kamion za odnošenje smeća. Naime, Englezi imaju one regularne kamione, kao naše, ali imaju i kamione u koje se đubre ubacuje sa gornje strane. Takav kamion ima i onaj mehanizam koji se kod nas viđa na paucima, a ovde služi da uhvati veliku kesu/torbu smeća i ubaci je u kamion. E sad, najjača fora je što to funkcioniše tako što vozač izađe iz kamiona, stavi specijalan pojas oko struka, na pojasu džojstik, i tako šeta mehanizam za podizanje kesa! A ne bi me iznenadila i da se mehanizam automatski pozicionira samo na osnovu toga gde vozač stoji! Znači, voza stane pored kese, a "kandža" se automatski primakne dotle!

Ok, to je to što se tiče gadžeta. Za kraj totalno druga tema, a to su naši novinari, koji su u poslednje vreme počeli mnooogo da me nerviraju. Recimo, pročitajte tekst Večernjih Novosti - Tramvaj se vraća Nišu. Na osnovu naslova, dâ se zaključiti da je recimo, naš gradonačelnik rešio da vrati tramvaje u Niš. Ali ne, ne radi se o tome! Zapravo, neki tamo predsednik Udruženja ljubitelja tramvaja (zar i takvo udruženje postoji!?!?) je primetio da Nišu "ne gine" povratak tramvaja, pa je gospodin novinar S. B. dao sebi za pravo da zaključi da se tramvaj vraća Nišu, i stavi takav naslov!!! Zar ga nije malo preterao!?!? Eh, izgleda da se sredstva ne biraju, kada je tiraž u pitanju... :S

I tako, ide život, ide sve... postade mi to uzrečica u poslednje vreme...
Pozdrav do sledećeg javljanja!

среда, 21. октобар 2009.

Često postavljana pitanja


Update 31. Avgust 2010: Master studije Networks & e-Business Centered Computing se ne finansiraju više od strane Evropske Komisije, tako da Erasmus Mundus stipendije više nisu dostupne za ovaj master konkretno. Spisak trenutno dostupnih kurseva možete videti ovde.

Polako se približava vreme prijavljivanja za studije. Povremeno dobijam mejlove od ljudi koji su zainteresovani, i pitanja koja postavljaju se često ponavljaju, tako da ću u ovom postu probati da odgovorim na najbitnija, kako bih sto više pomogao budućim studentima, a i ohrabrio ih da se prijave! :)

- Šta je to Erasmus Mundus program, i kome je namenjen?

Erasmus Mundus je program koji finansira Evropska Komisija, a koji predstavlja skup stipendija koje se nude studentima iz zemalja koje nisu članice Evropske Unije, odnosno studentima ostatka sveta.

Update 31. Avgust 2010: Erasmus Mundus je postao otvoren za sve studente sveta, pa i one iz EU.

Program finansiranja pokriva troškove i univerziteta koji organizuju studije, i studenata koji te studije pohađaju.
Sve studije su Master tipa, što znači da je namenjen svim studentima koji imaju najmanje Bachelor diplomu. Takođe, sve studije obuhvataju najmanje dva univerziteta koji organizuju nastavu, i svi kursevi su interdisciplinarni, odnosno kombinuju dve ili više nauka.
Više o Erasmus Mundus projektu sam pisao ovde.

- Diplomirao sam pre nekoliko godina, da li je kasno da se sada prijavim?

Apsolutno ne. Evropska Unija generalno zastupa i podržava školovanje kroz ceo život, tako da ne postoji nikakav vid diskriminacije prema starijim studentima. Na mom kursu konkretno, najmlađi student je 1987. godište, a najstariji 1977. godište.

- Da li su uslovi konkurisanja za sve kurseve isti?

Ne, razlikuju se od kursa do kursa, ali ono što svi traže je bar Bachelor diploma.

- Šta je konkretno potrebno za prijavu na kurs Computer Networks & e-Business Centered Computing?

Za ovaj kurs je potrebno da:

1. Dobijete zvanični sertifikat o znanju engleskog (TOEFL, IELTS, ili nešto treće, ja sam polagao TOEFL, o tome sam pisao ovde)
2. Odradite online registraciju za kurs
3. Sa faksa dobijete spisak položenih ispita i pošaljete na svoj online nalog koji ste kreirali u koraku broj 2, pri čemu spisak položenih ispita mora da sadrži i broj ECTS bodova koji svaki ispit nosi (više o ovome možete videti ovde)
4. Popunite ostatak online forme i upload-ujete tražene dokumente (uključujući i CV)
5. Uzmete od dva profesora preporuke i pošaljete ih mejlom (odnosno profesori ih pošalju) i regularnom poštom

- Ja sam diplomirao, ali kod nas ne izdaju Bachelor diplome; jedino što imam je diploma koja potvrđuje da sam završio/la fakultet. Da li je to dovoljno?

Ja nisam bio u toj situaciji, tako da nisam siguran. Najbolje bi bilo da imate dokument koji pokazuje koliko imate ECTS bodova. Kod nas svaka godina studija obično nosi po 60 bodova, a za upis na ovaj kurs je potrebno 180 ili više. To znači da zapravo i nije potrebno da se pokaže bukvalno Bachelor diploma, već samo dokaz da imate sakupljenih 180 bodova, što su najčešće očišćene prve tri godine fakulteta.

- Još uvek studiram, nisam očistio sve ispite sa prve tri godine, ali imam više od ECTS 180 poena, jer sam dao neke ispite iz četvrte godine. Da li ispunjavam uslove da se prijavim za ove studije?

Mislim da da, ali nisam siguran, to biste morali da proverite sa glavnim koordinatorom kursa za koji se prijavljujete. 

- Da li broj ECTS poena zavisi od ocena koje sam dobio na ispitima?

Ne, svaki ispit nosi fiksan broj poena, bez obzira da li je položen šesticom, ili desetkom.

- Koliko je bitan prosek za ove studije? Koji su to kriterijumi koji se vrednuju?

Ne previše, čak se može reći i malo. Detaljnu analizu kriterijuma za prijavu možete videti u ovom postu.

- Kada je rok za prijavu za kurs? Kada je najbolje da krenem sa sakupljanjem dokumenata?

Rok je obično 31. januar. Što se tiče dokumenata, najviše zavisi od efikasnosti fakulteta. Ja sam krenuo mesec dana ranije za svaki slučaj, i nisam imao problema. Što se tiče polaganja TOEFL-a, za to se treba prijaviti što je moguće ranije, čak i 3-4 meseca ranije, jer stalno vlada veliko interesovanje za polaganje tog ispita. Ipak, čak i ako se zakasni sa polaganjem engleskog, nije strašno, jer se uverenje o znanju engleskog može dostaviti i naknadno, posle 31. januara.

- Koliko je stipendija koju bih primao, i da li je dovoljna za normalan život u Engleskoj, Španiji i Grčkoj?

Stipendija koja bi vam stizala na račun je u proseku 1200€, što je apsolutno dovoljno za sasvim pristojan život u sve tri države. U Engleskoj, koja je po nekoj slobodnoj proceni i najskuplja, ovaj novac je dovoljan za povremeni šoping, putovanja po zemlji (recimo do Kardifa, ili Edinburga) ili čak i inostranstvu (low-cost letovima). Jedini period koji može biti problematičan je početak studija, prvih mesec dana, kada svi studenti moraju da otvore račune, a dok se to ne uradi, prva stipendija ne može da se dobije. Zato, za tih prvih mesec dana treba poneti jedno 500-600 funti, što je minimum potreban za početak studija, plus kupovina avionske karte do Londona. Znači oko 700 funti je potrebno za početak, ali zato kasnije nema problema nikakvih, čak se može dosta i uštedeti bez prevelikog uzdržavanja od trošenja novca.

Takođe, treba naglasiti da ovaj kurs traje 18 meseci (odnosno 15, plus 3 meseca letnjeg raspusta), i da se stipendija prima svakog meseca, pa čak i tokom letnjeg raspusta. Ovo nije slučaj sa svim Erasmus Mundus studijama, jer se na nekim stipendija ne prima tokom letnjg raspusta, ili je iznos stipendije drugačiji.

- Kakvu diplomu dobijam kada završim ove studije?

Dobijate združenu diplomu sva tri univerziteta, koja dokazuje da ste završili Master studije iz računarskih mreža i elektronske trgovine. Diploma izgleda ovako:

Moja buduća diplomica! :)

- Da li moram da budem računarskog usmerenja da bih se prijavio/la za ovaj kurs?

Ne, moguće je prijaviti se i ako ste završili ekonomiju ili menadžment, ali treba imati u vidu da studije u dobroj meri pokrivaju predmete koji zahtevaju programiranje, i to povremeno jako ozbiljno, tako da može biti veliki izazov snaći se sa potpuno novim konceptima, sa kojima ste se retko sretali tokom svog školovanja. U mojoj generaciji imamo četvoro-petoro studenata koji nemaju iskustva u programiranju, ali su uspeli da polože sve predmete, neke sa dosta muke. Znači. nije nemoguće, ali je znatno teže.

- Kako te mogu kontaktirati, u slučaju da imam dodatnih pitanja?

Moj mejl je milos.boskovic[na]gmail.com, biće mi drago da pomognem!

Nadam se da sam će ovaj tekst pomoći ljudima da se prijave!

среда, 14. октобар 2009.

Neki Erasmus Mundus klipovi III


Htedoh sada da pišem jedno, pa drugo, pa treće, ali na kraju izgubih volju za sve, tako da i ove nedelje idu klipovi :)

Prvi je jako interesantan. Naime, još 2007. godine na EESTEC kongresu u Budimpešti sam sa svojim jako dobrim prijateljem iz Portugalije, Žozeom, razvio koncept razgovora na dva različita jezika. Poenta je da ja pričam na jednom, a moj sagovornik na drugom jeziku, i da se pravimo kao da se kompletno razumemo! :) Znali smo Žoze i ja da pogubimo neke naše kolege tom forom…

Ovaj put, sve se dešava kod Stounhendža, a razgovara se na srpskom, ruskom i maratiju :)

Naredni klip je prikazuje kako pripadnici zemalja trećeg sveta zinu kada vide kako se bogat svet vozi:

I za kraj, jedna sličica od danas:

IMG_3462

Mateja (Kruševac), Luka (Split) i ja :)

Pozdrav!

петак, 9. октобар 2009.

JAT otišao, Low-cost kompanije dolaze?


Prve reakcije koje sam pročitao na forumima na vest da je JAT otkazao i taj jedan jedini let iz Niša (za Cirih), bile su pre svega šok i neverica. Kao, da li je moguće da ćemo imati aerodrom bez nijednog leta?!?!

Moja reakcija na to je bila "Odlično!". :) A to je jer je odsustvo JAT-a samo još jedan razlog više da dovedemo brdo low-cost kompanija koje će sigurno biti voljne da lete iz Niša, ako već on neće.

I, nisam se, izgleda, prevario. Još jutros je osvanula vest da dve low-cost kompanije planiraju letove iz Niša, i to još od decembra!
Ovo je stvarno odlična vest, i jako mi je drago zbog ovoga! Ipak, nešto sam pesimističan da će letovi baš da idu od decembra, jer ove kompanije posluju striktno na bazi ostvarenog profita, a mislim da neće nešto baš da im se isplati da lete iz Niša sa još postojećom viznom barijerom. Ipak, verujem da će se stvari od 2010. definitivno pomeriti sa mrtve tačke.

Pa-Pa Jat!

Kompanije koje su najavljene od decembra su Wind Jet i MCA Airlines. Prva je italijanska, a druga švedska. Iskreno, danas je prvi put da čujem za njih. Posetio sam njihove sajtove, da vidim gde to oni najčešće lete, i video da prva leti do nekih manje atraktivnih italijanskih destinacija (recimo iz Bukurešta za Katanii, Palermo i Forni), a druga skoro isključivo za Stokholm. Nešto mi ove destinacije i ne deluju baš previše atraktivno (Stokholm i može, ali ove ostale... slabije), ali bitno je da imamo povezanost sa Italijom i Švedskom. Ali evo, postoji linija London - Palermo, i kada bi leteli Palermo-Niš, eto moje rute! :D

Sve u svemu, ove dve i nemaju baš neki atraktivni program da ponude, ali bitno je da ćemo (valjda) da se konačno pomerimo sa mrtve tačke, a to je napredak! Iz ovog bloga u božije uši! :)

P.S. Još jednom podsetnik na priču o JAT-u koju sam napisao pre oko godinu dana :)
P.P.S. Još jedan tekst o novim Low-cost kompanijama u Nišu; Za odlazak JAT-a Simonović rekao da više ne postoji nijedna prepreka da bilo koja kompanija leti iz Niša :)

понедељак, 5. октобар 2009.

Redinže, ja dođoh! II


Zapravo, hteo sam da stavim naslov "Englesko, eve me!", ali sam se preodmislio i rešio da ipak bude ovaj, kako bi bio se poklopio sa postom od prošle godine, kada sam prvi put došao u ovu lepu, neproletersku (suprotno našim očekivanjima) zemlju.

Ma, stigao ja još prošlog četvrtka, nego sam rešio da se javim tek kada kupim novu usb tastaturu, jer mi se ova na laptopu neočekivano blokira...

Ono što sam propustio da spomenem poslednjih meseci je moja dvostruka prijava za englesku vizu. Naime, još od prošle godine sam planirao da napišem jedan post o engleskoj ambasadi, koji je manje-više trebalo da bude u superlativima, ali pošto su me odrali za ukupno... 34 000 dinara, neću da ih udostojim toga!

Prijavio sam se jednom, platio oko 17 000 dinara, priložio sva dokumenta, oni me odbiše! Da ne idem previše u detalje, zvali me telefonom, rekli mi kako ću sigurno dobiti vizu, samo mora da im priložim tzv. "license number" univerziteta... na kraju ispade da, iako sam im priložio isti, od vize ne beše ništa.

I u drugom pokušaju je bilo problema, opet me bili zvali, opet mi navodno nešto falilo, ali se ispostavilo da su samo "papiri bili slepljeni", pa nisu videli taj dokument koji im je bio potreban.

Ako mi je za utehu, drugar je tek iz treećg pokušaja dobio vizu... Sve u svemu, dosta su striktniji ove godine, i to se vidi na svakom koraku, počevši od zahteva za vizu. Sledeći korak je bio kada sam sleteo na Hitrou, gde me je službenik zadržao, izgleda za dodatne provere, a pre toga me lepo pročešljao svim mogućim pitanjima. Na isto mi se žalio i Mateja (Kruševljanin na ovom istom kursu, samo generacija posle mene), pa čak i Luka (Hrvat, Matejin kolega). Znači, nisam bio usamljen...

Inače, leteo sam baš u vreme otkazanih letova JAT-a, ali srećom, zarekao sam se još od onog posta da nikada više neću leteti JAT-om, tako da moj British Airways nije imao nikakvih problema.
I naravno, na aerodromu sam zatekao jedan ooogroman red ljudi - svi ispred JAT-ovog šaltera, čekaju jadni da zamene karte... i ja sam čekao, ali cela 2 minuta, da predam torbe na tzv. Bag Drop-u, jer sam prethodni dan već odradio čekiranje preko interneta (jel ima JAT uopšte ovu naprednu tehnologiju online čekiranja?)

Čekam, srećom, ne JAT

Iiii... stigao! Fontana na Hitrou

Ove godine sam dobio da budem u drugom domu. Prošle godine sam bio u Bridges Hall-u, koji je bio poprilično ok. I ovogodišnji, Sibly Hall, je ok, ali sa jednom veeeelikom manom - nalazi se izvan univerzitetskog kampusa, i treba mi minimum 20 minuta da stignem da njega! Takođe za razliku od drugih domova, Sibly je poprilično velika zgrada, sa celih 9 spratova (moja soba je na osmom), i dva mala lifa... u Bridges-u nas je bilo 12-orica u jednom hodniku, a ovde nas ima 18-orica... znači, malo se gužvamo... ali dobro, nije baš toliko strašno... a i (jedina) dobra stvar u vezi Sibly-em je to što je prodavnica u kojoj redovno kupujem, ASDA, na samo 5 minuta hoda, a od Bridges-a mi je trebalo bar pola sata!

Samo 18 soba...
Hodnik Sibly Hall-a

Neke navike ću morati da promenim, tako da sada trčim do teretane, jer mi je jednostavno previše daleko za hodanje. Do grada neću moći više pešice, nego isključivo autobusom, koji je samo 1.70 funti (oko 180 dinara) za jednu vožnju.

Čik nađi Sibly Hall na mapi!

Ovog semestra (koji će trajati ne 3, nego 6 meseci) će verovatno biti znatno dosadnije nego ranije. Nemamo predavanja, nismo svi ovde (neki rade diplomski u Španiji ili Grčkoj), manje se viđamo. Ipak, ja velike nade polažem u jevanđeliste, Mateju i Luku :) Sa njima valjda neće biti dosadno! A i ako bude, spremio sam ja 2 kila domaće rakije, da razbijamo monotoniju ako bude trebalo! :)

Rad na diplomskom već počeo

Još toga imam da pišem, ali dosta je za sada, za početak!
Javljam se opet, uskoro!