Ma, stigao ja još prošlog četvrtka, nego sam rešio da se javim tek kada kupim novu usb tastaturu, jer mi se ova na laptopu neočekivano blokira...
Ono što sam propustio da spomenem poslednjih meseci je moja dvostruka prijava za englesku vizu. Naime, još od prošle godine sam planirao da napišem jedan post o engleskoj ambasadi, koji je manje-više trebalo da bude u superlativima, ali pošto su me odrali za ukupno... 34 000 dinara, neću da ih udostojim toga!
Prijavio sam se jednom, platio oko 17 000 dinara, priložio sva dokumenta, oni me odbiše! Da ne idem previše u detalje, zvali me telefonom, rekli mi kako ću sigurno dobiti vizu, samo mora da im priložim tzv. "license number" univerziteta... na kraju ispade da, iako sam im priložio isti, od vize ne beše ništa.
I u drugom pokušaju je bilo problema, opet me bili zvali, opet mi navodno nešto falilo, ali se ispostavilo da su samo "papiri bili slepljeni", pa nisu videli taj dokument koji im je bio potreban.
Ako mi je za utehu, drugar je tek iz treećg pokušaja dobio vizu... Sve u svemu, dosta su striktniji ove godine, i to se vidi na svakom koraku, počevši od zahteva za vizu. Sledeći korak je bio kada sam sleteo na Hitrou, gde me je službenik zadržao, izgleda za dodatne provere, a pre toga me lepo pročešljao svim mogućim pitanjima. Na isto mi se žalio i Mateja (Kruševljanin na ovom istom kursu, samo generacija posle mene), pa čak i Luka (Hrvat, Matejin kolega). Znači, nisam bio usamljen...
I naravno, na aerodromu sam zatekao jedan ooogroman red ljudi - svi ispred JAT-ovog šaltera, čekaju jadni da zamene karte... i ja sam čekao, ali cela 2 minuta, da predam torbe na tzv. Bag Drop-u, jer sam prethodni dan već odradio čekiranje preko interneta (jel ima JAT uopšte ovu naprednu tehnologiju online čekiranja?)
Čekam, srećom, ne JAT
Iiii... stigao! Fontana na Hitrou
Ove godine sam dobio da budem u drugom domu. Prošle godine sam bio u Bridges Hall-u, koji je bio poprilično ok. I ovogodišnji, Sibly Hall, je ok, ali sa jednom veeeelikom manom - nalazi se izvan univerzitetskog kampusa, i treba mi minimum 20 minuta da stignem da njega! Takođe za razliku od drugih domova, Sibly je poprilično velika zgrada, sa celih 9 spratova (moja soba je na osmom), i dva mala lifa... u Bridges-u nas je bilo 12-orica u jednom hodniku, a ovde nas ima 18-orica... znači, malo se gužvamo... ali dobro, nije baš toliko strašno... a i (jedina) dobra stvar u vezi Sibly-em je to što je prodavnica u kojoj redovno kupujem, ASDA, na samo 5 minuta hoda, a od Bridges-a mi je trebalo bar pola sata!
Samo 18 soba...
Hodnik Sibly Hall-a
Neke navike ću morati da promenim, tako da sada trčim do teretane, jer mi je jednostavno previše daleko za hodanje. Do grada neću moći više pešice, nego isključivo autobusom, koji je samo 1.70 funti (oko 180 dinara) za jednu vožnju.
Čik nađi Sibly Hall na mapi!
Ovog semestra (koji će trajati ne 3, nego 6 meseci) će verovatno biti znatno dosadnije nego ranije. Nemamo predavanja, nismo svi ovde (neki rade diplomski u Španiji ili Grčkoj), manje se viđamo. Ipak, ja velike nade polažem u jevanđeliste, Mateju i Luku :) Sa njima valjda neće biti dosadno! A i ako bude, spremio sam ja 2 kila domaće rakije, da razbijamo monotoniju ako bude trebalo! :)
Rad na diplomskom već počeo
Još toga imam da pišem, ali dosta je za sada, za početak!
Javljam se opet, uskoro!