среда, 24. јун 2009.

U ključajućem loncu


Malo je teže ovih dana razmišljati o pisanju bloga s obzirom na to da smo u samoj završnici semestra, sa gusto raspoređenim ispitima, ali obećao sam sebi da ću pisati jednom nedeljno, i od toga ne odstupam ni u vanrednim situacijama! :)

Već sam pisao malo o tome kako moje kolege pričaju engleski... generalno, imamo jako interesantnu situaciju ovde sa jezicima. Priča se sve i svašta - ruski, srpski, urdu, hindi (koji je u stvari isto što i urdu), vijetnamski... svega ima... naravno od silne raznolikosti, došlo je međusobnih uticaja, tako da smo počeli da učimo jezike ovih drugih...

Ja sam naučio neke stvari iz urdua/hindua recimo. "Šukria" znači hvala, a "džigr" mu dođe nešto kao "brate" kod nas. Kada sam Rehanu spomenuo da "džigr" zvuči slično kao "džigerica" objasnivši mu da je to vrsta mesa kod nas, on mi je rekao da i kod njih isto znači meso!

Kao i u mnogim drugim jezicima, i oni kažu "kebap", na šta sam mu ja odgovorio da mi kažemo "ćevap". Analogno tome, oni kažu "kafte", a mi kažemo... šta mislite, kako? "Ćufte" :D Diskutovali smo o tome odakle u stvari te reči potiču, pošto sam ja mislio da dolaze iz turskog. Verovatno dolaze iz turskog, ali su pre toga stvorene u arapskom jeziku...

Rehan je, sa druge strane, naučio da na srpskom kaže "dobra riba", "nešto", "ništa", "šta"... :) Takođe, jako dobro razume još neke fraze koje ne bih sada eksplicitno navodio, a koje su u srpskom jeziku u širokoj upotrebi :)

Rus Vladimir je odavno navikao da mene sluša na srpskom jeziku. On tvrdi da razume više od 50%, i je verujem da jeste tako, jer stvarno dosta toga razume. Takođe, kao i Rehan, naučio je srpske fraze iz "široke upotrebe" ;)

Ja sam od Vladimira naučio jednu jako korisnu frazu - "ne ponjimajem" - "ne razumem". Takođe, kada se rastajemo, ja njemu kažem "uvidimse", a on meni na srpskom "vidimo se". Spasibu i Harašoa sam još od ranije znao...

Iz hindua sam naučio da izgovorim prvi stih one bolivudske pesme - "Đuda hok ke bi", dok drugi stih znam da promrmljam nešto, a treći već nemam pojma :)

Za kraj, moj najveći uspeh: naime, Rehanu sam još ranije objašnjavao naš vokativ, odnosno, kada se meni obraća, ne treba da mi kaže "Miloš", nego "MilošE". On je naučio jako brzo da me zove sa tim E, a i ja se njemu uvek obraćam sa "Rehane", bez obzira što pričam na engleskom. Vremenom su još neki ljudi sa kursa provalili foru, pa su počeli da mi se obraćaju sa "MilošE". Ipak apsolutno najveći uspeh i satisfakcija je bio momenat kada sam čuo kako se oni između sebe dovikuju sa sve ovim "e"! Indijac kaže Pakistancu "HasanE!" :D

Što bi rekli Ameri, mi smo jedan veliki melting pot... :)

понедељак, 15. јун 2009.

(Ne)Moć navike


- U Engleskoj sam navikao da svakog jutra 10 minuta pešačim do učionice kroz prelepi kampus, prođem preko mosta jezero sa labudovima, i maksimalno uživam u svakoj šetnji
- U Grčkoj sam navikao da svakog jutra 35 minuta pešačim kroz haos od saobraćaja do fakulteta. U jednom smeru
- U Španiji sam navikao da se budim 30 minuta pred početak predavanja, jer mi treba 3 minuta da pešice stignem do učionice. U jednom smeru

Put koji vodi preko mosta
u Redingu

- U Engleskoj sam navikao da nedeljno trošim po 60 funti za hranu. Takođe, navikao sam i da kupujem šta god mi se jede, bez brige o tome koliko ću da potrošim
- U Engleskoj sam navikao da pijem filter kafu
- U Grčkoj sam navikao da pijem "grčku" kafu, koja je zapravo turska kafa, ali ipak malo drugačija od one koju mi kuvamo u Srbiji
- U Španiji sam navikao da ne pijem kafu
- U Španiji sam se odvikao od svog svakodnevnog jutarnjeg rituala koga sam se godinama držao - kafa + online čitanje vesti. Kao što rekoh, kafu sam prestao da pijem, a internet nisam imao

Učionica u Grčkoj

- U Engleskoj sam navikao da se ujutru budim uz treskanje vrata. Naime, većina kolega je volela ujutru da se lepo istušira, tako da su ustajali pre mene, dosta cirkulisali po hodnicima, a mehanizam za zatvaranje vrata je tako lupao ista da mi alarm ujutru i nije trebao
- U Grčkoj sam navikao da uvek trčećim korakom prelazim preko pešačkog
- U Španiji sam navikao da skoro i ne gledam levo ili desno kada prelazim pešački - Španci staju i pre nego što pešak zakorači na pešački prelaz
- U Grčkoj sam navikao da živim bez lampe - plafonsko osvetljenje mi je oduvek išlo na živce, ali u Grčkoj lampe nije bilo, a ista mi se nije kupovala. Istu naviku gajim i u Španiji
- U Engleskoj sam navikao da jednom nedeljno uveče odradim ritual Pringles (čips) + flaša jedne vrste piva + flaša druge vrste piva + dobar film
- U Španiji sam se odvikao od prethodne navike, pre svega zbog činjenice da jedno pakovanje Pringles-a ima kalorija koliko i jedan obilniji ručak. O tome koliko je Pringles zdrav da i ne pričam
- U Engleskoj sam navikao da dva puta nedeljno pola sata u jednom smeru pešačim do megamarketa "ASDA", da bih obavio kupovinu. Takođe, navikao sam i da budem apsolutno mokar od znoja posle svakog povratka iz takve kupovine, pre svega jer sam se uvek vraćao natovaren kao mazga - dve kese u jednoj ruci, dve kese u drugoj, plus pun ranac na leđima u koji sam uvek stavljao najteže namirnice.
- U Grčkoj sam navikao da u kupovinu idem svaki drugi dan, i da mi od kuće do supermarketa treba... 30 sekundi. U jednom smeru
- U Španiji sam navikao da NEMAM INTERNET KOD KUĆE. Napisao sam velikim slovima, jer mi je to jedna od najvećih trauma :) Ali, posle nekog vremena, NAVIKAO sam.
- U Španiji sam navikao da uopšte ne izlazim petkom i subotom uveče u grad. Poslednji put sam izašao u Nišu pred polazak u Španiju, sledeći put posle toga ću izaći u Nišu, nakon povratka iz Španije
- U Engleskoj sam navikao da 4 do 5 puta nedeljno idem u teretanu, i da uživam u tome
- U Grčkoj sam navikao da ne idem u teretanu, ali sam zato navikao da svake večeri idem na trčanje pored mora. To je često znalo da bude jaaako nezgodno, imajući u vidu izuzetno jake vetrove koji su povremeno duvali pored mora, zbog kojih su mi suzile oči.
- U Španiji sam opet navikao da 3 do 4 puta nedeljno idem u teretanu, i da uživam u tome
- U Engleskoj sam navikao da prvo gledam desno, a tek onda levo kada prelazim ulicu. Doduše, priznajem, dešavalo mi se povremeno da kročim na ulicu, a da se i dalje mislim na koju stranu zapravo treba da pogledam. Srećom, znaju Englezi imigrantsku muku, pa na samom asfaltu na ulici piše "Look right"
- U Engleskoj sam navikao da u klubu kupujem "jako skupo" pivo - čaša od 600 ml za 3.20 funti
- U Grčkoj sam navikao da "jako skupo" ne znači 600 ml piva za 3.20 funti, već 330 ml piva za 10€. Toliko ono košta u grčkim klubovima
- U Španiji sam navikao da pivo pijem iz flašica od 250 ml, jer se ovde flaše od 330 ml ne koriste
- U Engleskoj sam naučio da plastiku bacam u kontejner za plastiku, staklo u kontejner za staklo, a odeću u kontejner za odeću

Kampus u Leganesu

- U Grčkoj sam se odvikao od prethodne navike. Zašto komplikovati, kad može sve u jedan kontejner? Tako bar misle Grci
- U Engleskoj sam navikao da plaćam 12 funti da bih otišao do glavnog grada i nazad. Toliko košta povratna karta vozom Reding - London, plus dnevna karta za metro u Londonu
- U Španiji sam navikao da plaćam 4€ da odem do glavnog grada i nazad. 2€ košta vožnja od Leganesa do Madrida u jednom smeru, znači 4 u oba. Za vožnje metroom unutar Madrida sam plaćao po jedan 1€ za jednu vožnju.
- U Engleskoj sam navikao da vezujem pojas kada se vozim u autobusu
- U Engleskoj sam navikao da kupujem stvari preko interneta. Navikao sam i da povremeno idem do lokalne pošte za moj dom, pokupljam pakete, i da nemam pojma šta je u njima - obično sam naručivao po nekoliko stvari odjednom, i uvek sam zaboravljao šta u stvari treba da mi stigne
- U Španiji sam navikao da na računarima koje koristim pritiskam CTRL + G za pamćenje dokumenata, umesto CTRL + S, jer se "zapamtiti" na španskom kaže "Guardar"
- U Grčkoj sam navikao da u autobusu stalno slušam dve reči "Ipomeni stasi", što znači "sledeća stanica"
- U Španiji sam navikao da u metrou stalno slušam dve reči "Proksima estasion", što znači... znate već šta...
- U Engleskoj sam navikao da živim u sobi, i delim kupatilo (koje je prilično veliko) i kuhinju (koja je takođe velika) sa još desetak ljudi

Kuhinja u Redingu

- U Grčkoj sam navikao da živim u stanu u suturenu, da ga delim sa jednim cimerom, i da uživam u slobodi koju je ovakav život donosio. Organizovanje žurki se podrazumevalo
- U Španiji sam navikao da živim u stanu na četvrtom spratu sa cimerom i još tročlanom porodicom, i da svi zajedno delimo jedno kupatilo. Podrazumeva se da žurki nema

- Na ovim studijama sam navikao da ne prisustvujem meni bitnim događajima u Srbiji. Navikao sam da jedem Pringles i pijem pivo u Engleskoj dok u mom domu rodbina i prijatelji proslavljaju moju slavu, da gledam Ali Mekbil u Grčkoj dok prijatelji proslavljaju rođendane meni dragih ljudi, kao i da gledam film Mongol dok ti isti prijatelji iz srednje proslavljaju našu petogodišnjicu mature.

- Na ovim studijama sam navikao da se stalno navikavam

Poenta teksta, i jako bitan nauk koji sam iz ovih studija izvukao: na sve (se) živ čovek navikne.

уторак, 9. јун 2009.

O NJEMU


Četujemo drugarica i ja pre nekoliko nedelja na msn-u o nekim nebitnim stvarima. I u jednom trenutku i njoj i meni pukne film. I to zbog zajedničkog prijatelja na Fejsbuku, koji je upravo u tom trenutku postavio novi status na istom...

Jesam pravoslavac, ali nisam previše religiozan. Nemam ništa protiv drugih religija. Cimer mi je prilično konzervativan pratilac Islama, ali to naravno, nikada nije dovelo u pitanje naše čvrsto prijateljstvo. U samom "odeljenju" nas ima raznih: katolika, pravoslavaca, protestanata, muslimana, hinduista... i to je ok - slažemo se, i oko religija nikada nismo imali nesuglasica. Jedino što nam je ta različitost donela je da naučimo da upravo zbog tih razlika više poštujemo i razumemo jedni druge.

Međutim, postoje neke granice, koje nakon što se pređu, dosta počinju da "spuštaju moj prag tolerancije" prema religiji. I to bilo kojoj. U ovom slučaju se radi o našoj koleginici iz Nigerije, koja je valjda maksimalno posvećen katolicizmu...

Ima na Fejsbuku različitih statusa: linkovi, izreke, šta neko radi sada, da li je kakio/piškio... gomila svakojakih statusa, neki su glupi, neki interesantni, a neki čak i korisni... a naša koleginica iz Nigerije fura sopstveni status vajb...

U početku su mi njeni statusi bili simpatični, a onda su opasno počeli da mi idu na živce, jer se sve svelo na ponavljanje manje-više jednog te istog. Njeni statusi (prevedeni sa engleskog) otprilike izgledaju ovako:

1. dan: "Ime_i_prezime je zaljubljena u NJEGA"
2. dan: "Ime_i_prezime mirno spava jer ON bdi nad njom"
3. dan: "Ime_i_prezime ON je veliki"
4. dan: "Ime_i_prezime ON joj daje snagu"
5. dan: "Ime_i_prezime strašno voli NJEGA"
6. dan: "Ime_i_prezime je očarana NJIME"
7. dan: "Ime_i_prezime se zahvaljuje NJEMU što je imala odličan dan"
8. dan: pogledati prvi dan
.
.
.

I tako naša koleginica, iz dana u dan, priča o NJEMU, kako je ON neverovatan, veliki, fantastičan, kako se ona NJEMU divi, poštuje, ceni, zaljubljena u njega, ne zna šta će jadna bez NJEGA...

Ko do sada nije provalio i možda pomislio na nešto drugo, radi se o GOSPODU...

Jedno hiljadu puta mi je palo na pamet da joj odgovorim na status nekom ironično-satirično-grotesknom doskočicom, onako kako samo ja znam kada se potrudim, ali kapiram da ako bih to uradio, ispalo bi da ne poštujem njenu religiju i veru!

Srećom, Fejsbukovci su odavno uvideli kakve muke njihovi korisnici muče sa ovakvim likovima, pa su implementirali BOGOM dani taster "Sakrij postove ove osobe"... Zahvaljujući tome, NJEGA u mom životu više nema... hvala BOGU...

Za kraj, offtopic video - Buđav lebac u malo drugačijem aranžmanu:

среда, 3. јун 2009.

Ipak Engleska



Prošle srede sam, ako se ne varam, postavio post u kome sam spomenuo kako su me "prevarili dušmani" i ubacili da budem u Španiji za završni semestar umesto u Engleskoj... istog dana, samo poslepodne, stiže mi mejl u kome mi kažu tipa: "Ej, razmislili smo još jednom, možeš da budeš u Engleskoj". Jeeeeeeeej!!! :)

I tako, na kraju ipak neću biti jedini kome želja nije uslišena, tako da ću biti u prelepom mi Redingu... baš mi je drago i jako se radujem! :) Taman će tada da pristigne i nova generacija "školaraca" sa kojima ću moći da se družim! Biće super!

A prošlog četvrtka sam išao do Barselone. Tačnije moja misija je bila da se nađem sa kolegama sa Elfaka, koji su bili smešteni u letovalištu nadomak Barselone, Ljoret de Mar. Beše ovo malo avantura za mene, s obzirom da sam išao sam, i da sam morao malo da se snađem da od aerodroma stignem do železničke, pa odatle da uhvatim voz za Ljoret. I snađoh se! Moram da naglasim da je put vozom od Barselone do Ljoreta bio fantastično iskustvo, imajući u vidu da pruga sve vreme ide pored mora! 50 kilometara plaža! Neverovatno!

3 dana sam bio sa srpskom ekskurzijom, i prilično se fino proveo! Doduše, od ta tri dana, samo sam jedan (poslednji) dan proveo u Barseloni, ali nije strašno, biće još prilika!

Išli smo do gradića blizu francuske granice, Figuerasa, mesta u kome se nalazi muzej slavnog nadrealiste, Salvadora Dalija. Odlično je bilo! Jako interesantan postavka, posebno imajući u vidu da je muzej osmislio sam Dali.

Центрирај
U Dalijevom Muzeju

Kažem je, lud ovaj Dali...

A imali smo i vodiče, koje mora da pohvalim. Jako fino su nam pripovedali o svim mestima koje smo posetili, sa dosta interesantnih priča i angdota vezanih za sama mesta. Ja sam posebno bio prijatno iznenađen vodičem koji se zove Nemanja, i koji nam je odlično predstavio ceo muzej Dalija. Videlo se da jako puno zna.

A bilo je i interesantno-zabavnih momenata sa vodičima. U narednom klipu koji sam snimio (izvinjavam se zbog lošeg snimka), vodič nas je ubedila da ako zamislimo želju, i svi hodamo unazad ispod mosta, da će nam se želja ispuniti! Naravno, sve je bila čista "navlakuša" :)


A u ovom klipu smo rešili da igramo kolo usred Barselone :)


Išli smo i na neku degustaciju vina. Ono što mi je tu malo zasmetalo je što smo morali da slušamo srpsku muziku! Pa jel se u inostranstvo ide tuđu kulturu da spoznamo, ili da slušamo isto što i u Srbiji?!?


Ista priča beše i sa žurkom, koja je bila odlična, ali naravno sa sve Zdravkom Čolićem i Sekom Vinskom-Glavoboljom Aleksić.... :S

Što se tiče Barselone, iznenađujuće, ali nije me oduševila. Možda zato što nisam video plaže, i probao more (nisam imao vremena). Moje kolege sa ekskurzije, nakon što su videli rimski metro, kažu mi da je metro u Barseloni odličan, recimo... a meni je u poređenju sa madridskim metroom nikakav... nekako klaustrofobičan, nedovoljno osvetljen... ovaj kod nas u Madridu se cakli :) Možda je nebitno, ali eto, meni to nekako upalo u oči...


Elfakovci bivši, Elfakovci sadašnji...

Uspeo sam da vidim čuvenu Sagrada Familiu, i umesto da se divim arhitekturi, čudio sam se kako su tako glupo odredili mesto za takvu crkvu: umesto da za nju naprave jedan veeeeliki trg kakav zaslužuje, oni je gurnuli u minijaturni blok oivičen četirima (jel sam lepo ovo rekao?) uskim ulicama... totalno nedostojno jedne tako kolosalne građevine...

Gaudijeva kuća Batljo je bila super, jako interesantna, puno zaobljenih površina, linija...

Magične fontane sam video, ali nisu radile... valjda rade samo uveče...

Akvarijumi nisu bili loši... puno čudnih riba, ajkula... sve slike se mogu videti ovde.


Akvarijumi Barselone

U svakom slučaju, moraću još neki put da dođem, i malo više pažnje posvetim samoj Barseloni...

Za kraj, jedan zadatak koji mi je zadao Indijac Naneš, a koji ja nisam uspeo da rešim: sastavi rečenicu na engleskom u kojoj imaš reč "because" tri puta uzastopno! Znači, nije dozvoljena reč između! Rečenica mora da ima smisao, zarezi dozvoljeni!

Doviđenja!