среда, 28. јул 2010.

Konačno - Master!


Zdravo! Ja sam Miloš Bošković, i ja sam... diplomirani inženjer računarstva! Stigla mi diplomaaaa!!! Jeeeeeeej!!!

Evo poštovane:

Namunjena, zar ne??? :)

A tu je i sertifikat što sam bio Class Representative:

Fali crtica na c, odnosno ć

Znači, i zvanično gotovo! Završeno! Over! Ende! Finito! :)

Još jednom ću da ponovim, iako sam hiljadu puta već rekao, da je ovaj master bio sjajno životno iskustvo za mene, i jako mi je drago što sam imao čast da budem na njemu! Izuzetno sam zahvalan Evropskoj Komisiji, jer sam zahvaljujući ovom programu:

- Studirao na tri različite univerziteta, u tri različite zemlje
- Pored Redinga, Soluna i Madrida, posetio i: Edinburg, Oksford, Kembridž, Bat, Liverpul, London, Stratford, Njukasl, Vorik, Vindzor, Verginu, Toledo, Segoviu, Salamanku, Valensiju, Barselonu, Beč, Prag, Pariz!
- Video kako funkcioniše savršeno uređena Engleska
- Video kako funkcioniše haotična i luda-za-provod Grčka
- Video kako funkcioniše prelepa Španija
- Kupovao preko interneta - Amazona i eBay-a
- Leteo avionom ne znam ni sam koliko puta
- Upoznao gomilu različitih ljudi
- Naučio šta je halal
- Stvorio čvrsta i trajna prijateljstva
- Shvatio da nema 'leba od strankinje, i da se mora ženim u Srbiji (aneks ovoj tezi: sa izuzetkom Grčke - ako se ne bude našlo ništa ovde, onda idem tamo ženu da tražim!)
- Vozio se najrazličitijim vozovima, i video koliko je naša železnica zaostala
- Probao wi-fi u autobusu
- Dostigao veći stepen samostalnosti, izgradio ogromno samopouzdanje, naučio da bude spreman za svaki izazov ili problem
- Stekao osećaj da me mož' baciš bilo gde na zemaljskoj kugli, i moći ću bez većih problema da se vratim kući
- Shvatio koliko ja visoko školstvo u Srbiji propalo
- Shvatio koliko smo mi u Srbiji siromašni
- Shvatio da ima i gorih od nas
- Putovao bez viza kada su svima trebale vize
- Postao finansijski nezavisan od svoje porodice
- Studirao, i još me plaćali 1200€ mesečno za to!

Pa malo li je??? :D :D :D

Hvala ti, Erazmo, hvala Evropskoj Uniji i svim njenim poreskim obveznicima (stvarno je bilo zadovoljstvo trošiti sav onaj novac :P ), hvala univerzitetima i profesorima! Nastaviću da promovišem ovaj program među svojim prijateljima i ljudima generalno, jer je to najmanje što mogu da uradim za uzvrat!

Volim te, Erasmus Munduse!!!


петак, 9. јул 2010.

Pionirski poduhvat BAS-a


Dana 16. juna, meni se na BAS-u desilo čudo. Video sam ovo:


Čudo u gornjem levom
uglu slike


Da, da - dobro ste videli, i ja - neko se konačno setio da na autobusku stanicu stavi ekran sa podacima o dolascima i odlascima! Svaka čast za ovaj pionirski poduhvat, verovatno baš prvi u Srbiji!

Znači, neko je uspeo da sabere dva i dva, i da shvati da bi bilo dobro da se šalterski službenici oslobode konstantnog zapitkivanja od strane putnika tako što će sve odgovore na ta pitanja da preusmeri na jedan veliki televizor. Genijalno. Jes' da to van granica naše zemlje ima svuda i ko zna od kad, ali nema veze, bitno da je konačno "struja stigla i u naše selo"!

Ja se iskreno nadam da je ovo začetak jedne ozbiljnije IT infrastrukture, pa da za 5-10 godina imamo mogućnost i kupovine karata preko interneta! Možda sam previše optimističan, ali imam bar pravo da verujem! Svetla budućnost nam ne gine! Jednog dana ćemo kupovati karte kao što sam ja u Engleskoj!

I kad sam već kod autobusa i prevoza, da se osvrnem na naš Niš-Ekspres. Pre godinu dana podigoše ljudi sajt, pa sa sve redom vožnje. Neverovatan napredak za njih, reklo bi se. Jeste da je sajt radio neki kompletni amater, ali i ovo je dobro.

Ono što je meni interesantno za Niš-Ekspres je činjenica da oni ne poseduju samo autobuse za prevoz, već je i glavna autobuska stanica njihova! U Beogradu je BAS posebno preduzeće i nema veze sa Lastom, ali to ovde nije slučaj. Prirodno je onda da Niš-Ekspresovi autobusi imaju povlašće status, i da se svi ostali busevi tiskaju na poslednjih nekoliko perona.

Druga stvar je ta autobuska stanica. Smeštena tik uz tvrđavu, maltene u centru grada, zbog čega je odavno planirano njeno preseljenje. Još jedan od razloga za to je činjenica da je Niš jedan od retkih gradova u kome autobuska stanice nije pored železničke stanice, već su jedna od druge udaljene 3-4 kilometara!

E sad, pošto stanica treba da se preseli, a niko ne zna kad će to da se desi, onda niko nema interesa da u stanicu ulaže i da je sređuje, tako da ona manje-više ne liči ni na šta. Ipak, moram da priznam da su napravili izuzetak sredivši jako lepo toalet (na kome je inače ranije pisalo taolet), pa su čak dodali i poseban za invalide. VC nam sada stvarno dobro izgleda, mnogo bolje nego onaj na BAS-u (pisao sam i o tome). Jedina falinka je što kabine ne mogu da se zaključaju... :/

Dovedoše ga u red
(a i više ne piše tAOlet)

Inače, Niš-Ekspres je kupila Delta, i valjda je sada ona vlasnik, ali zajedno sa radnicima (i radnici su akcionari). To znači da oni ne mogu tako lako da se otpuste (ovo je već moja teorija, neproverena), i naravno da ih ima previše u nekim oblastima. Eto recimo, tamo gde se ubacuju žetoni (peronska karta). Prvo kupiš žeton i kartu (jedan čovek da ti proda), a onda odeš da taj žeton ubaciš i tu te čekaju dva čoveka - jedan da te propusti, a ovaj drugi... pa valjda da gleda, nemam pojma... pošto ima toliko ljudi, nema potrebe za bilo kakvom tehnologijom, tako da mesto gde ubacuješ žeton je obična kutija, u koju možeš da gurneš bilo šta. Eto recimo, mene naučiše da ne kupujem žeton od 100 dinara, nego da lepo uzmem pet dinara u novčiću, i ubacim lepo njega. Ja ga ubacim, ovaj pomisli ubacio sam žeton, i doviđenja! Njima dobro (ne uvode moderne tehnologije), meni dobro (ušao sam za 5 dinara)!

Niš-Ekspresom se vozim što je moguće ređe, a najčešće idem Lastom. Iako sam lokal-patriota, ja sam iznad svega potrošač, i biram ono što je najbolje za mene, a sa polu raspadnutim autobusima, Niš-Ekspres to sigurno nije. Stvarno mi je žao zbog toga, jer Niš-Ekspres zaista ima ogroman potencijal zbog velikog broja linija koje drže, ali toliko ne ulažu u održavanje i generalno razvoj, da su jaaaako zaostali i prirodno je da ih većina Nišlija izbegava uvek kada može. Sa druge strane, Lasta-ši uzeše ljudi kredit da kupe buseve, i dolaze u Niš avionima (pa na to liči njihov autobus kada se uporedi sa ovim našim)!

Jednom sam se vozio u Niš-ekspresovom autobusu za koji sam primetio da je renoviran. Provalio sam da je sve prefarbano i kao dovedeno u red. Međutim, to je toliko amaterski izgledalo, kao da je rađeno kod lokalnog zavarivača Pere. Stvarno, stvarno bedno.

I tako... Znači, Srbija polako ulazi u moderan (novi autobusi, ali samo ponegde) i IT (ekrani na stanicama, ali opet, samo ponegde) svet! Srećan nam put, jer, realno, potrajaće!

субота, 19. јун 2010.

Madrid, put treći (i valjkasti crvi)


Subota uveče, željno iščekujem Tuborg žurku sa nastupom Ernana Katanja, ali, sudeći po ovoj dosadnoj kiši koja neprestano pada, izgleda da od iste nema ništa...

Pa, hajde dok čekam, da prepričam dogodovštine iz Madrida :)

Prvo, odakle ja u Madridu i po kojoj osnovi? Odgovor bih lagaaano mogao da razvučem u najmanje 2 posta, ali ukratko: svake godine organizuje se tzv. Erasmus Mundus Students & Alumni Association General Assembly, što mu dođe skup EM studenata i alumni članova. Svaki put se organizuje na drugom mestu, pa je prošle godine bilo u Briselu, a ove u Madridu. Na skupu, kao što mu i ima kaže, učestvuju alumni članovi (oni koji su već završili EM kurseve) i predstavnici svkog od kurseva (po jedan predstavnik po kursu). Sticajem okolnosti, ja sam predstavljao svoj kurs na ovom skupu.

Ova sa kosom je sa Trinidada i Tobaga
a dečko u zelenom iz Bijeljine!

Ima i mene, možda me neko i nađe...

Šta je interesantno u vezi sa ovim dvodnevnim skupom? Pa recimo to da su svi troškovi učestvovanja pokriveni, uključujući hotel i put. Za put je definisano da "ako dolazite iz EU, onda se pokriva do 250€ troškova, a van EU do 650€"! Milina! Hteo sam da letim biznis klasom, kad mi se već može, ali hajde, ipak sam odlučio da ih ne orobim :)

Uvodna reč predsednika EMA
(alumni član inače) koji trenutno radi u UN

Na skupu se raspravlja o svemu što ima veze sa EM: pitanje studenata, budućnosti ovog programa, razvoja, itd...

E sad, kratka digresija: još pre nekoliko meseci, prijavio sam se za poziciju u nekom EM bordu studenata koji se zove "European Regional Chapter", za mesto potpredsednika. Iskreno, nisam imao pojma u šta se upuštam, nego eto, bilo mi dosadno, pa kao da se prijavim. I, odabraše me! Kraj digresije :) ali ću se vratiti na ovo uskoro...

Deo srpske ekipe na EMA

Ja sam lepo odlučio da kad već idem u Madrid, tamo ostanem tamo malo duže, pa sam se lepo najavio bratu Srbinu i Hrvatu, Mateji i Luki, da ću malo i kod njih da budem. Baš fino ispalo, jer mi se baš išlo u Madrid, a nisu mi se trošile pare za put :)

Preskočiću detalje u vezi sa putovanjem, tipa kako je sada stvarno dosadno prelaziti granice kad ti skoro i ne pogledaju pasoš (nema šta više da se zabuljuju u vizu :) ), i tako dalje, nego da pređem na suštinu...

Zbrasmo se mi na Politehničkom fakultetu u Madridu, sa svih kurseva, i naravno svih krajeva sveta. Lep osećaj kada vidiš gomilu ljudi koji su se okupili na jednom mestu oko jedne zajedničke ideje.

Pogled na Madrid iz Matejine
i Lukine kuhinje

Tek tokom trajanja ovog dvodnevnog događaja, provalio sam kako sve zapravo funkcioniše. Iza cele organizacije događaja stoji EMA, što je skraćeno za Erasmus Mundus Alumni, i što funkcioniše manje-više kao studentska organizacija: znači, ima bord sa 6-7 članova, i timove. E sad, ispod njih se nalaze timovi za promociju EM kurseva u svetu, pri čemu svaki tim pokriva deo sveta. Tako postoji Indian Chapter, South American Chapter, North American Chapter... njih isto čine EM studenti ili alumni. I onda sam shvatio sam ja u stvari potpredsednik European Chapter-a, odnosno tima zaduženog za promociju EM kurseva u Evropi! :)

Hotel Abascal -
- ovde smo odseli

E sad, pitanje: zašto promovisati EM u Evropi, kada ovi kursevi nisu namenjeni studentima EU (što je najveći deo Evrope)? Odgovora ima dva: prvi je da je do sada bilo koji student iz EU mogao da ide na EM kurs ali bez bez stipendije, a drugi, bitniji, da od ove godine i studenti iz EU imaju podjednako pravo na EM stipendije kao i svi drugi studenti iz ostatka sveta! Znači, stvari se menjaju :)

Inače, na skupu sam upoznao dosta ljudi. U sobi sam bio sa likom iz Dominikanske Republike, a bilo je i baš puno naših ljudi sa drugih EM kurseva. Divno! Generalno, iako sam se u startu pitao koja je vajda od takvog jednog događaja, mora da priznam da sam kroz ta dva dana našao odgovor koji možda nekim otrcano zvuči, ali meni ima potpunog smisla: upoznavanje novih ljudi, uspostavljanje kontakata i sticanje novih iskustava :)

Što se tiče ovog mog učešća u European Regional Chapter-u, koliko sam shvatio, naš posao će biti da promovišemo EM na različitim događajima u Evropi, kao recimo što je skoro urađeno u Bukureštu na sajmu zapošljavanja, gde je došla predsednica European Chapter-a (znači, ona mi dođe nadređena :) ) da nas predstavlja. To opet znači da će biti puno putovanja po Evropi koje plaća... opet, Evropska Unija :) Eto, baš je danas trebalo da budem u Štutgartu na nekom sastanku, ali sam na kraju ipak otkazao učešće... neki drugi put.

Naravno, bilo je vremena i za provod, za šta mi je posebno drago jer prošle godine kada sam bio u Madridu, nijednom nisam izašao... bio sam u super klubu "Petalos 69", platio ulaz 16€, ali vredelo je svaki evro! Sledi promo video kluba:


Uspeo sam da se vidim sa Vladimirom, sa Lukom i Matejom se sit napričah... sve u svemu, lepo se provedoh!

Još jednom, hvala Mateji i Luki na gostoprimstvu!

P. S. U povratku mi je Allitalia izgubila prtljag, pa sam morao u patikama, 3/4 pantalonama i majicom na kojoj piše "Perfect body under construction" da idem na intervju za praksu, što je naravno ispalo urnebesno (ljudi su mi se celih 60 sekundi smejali ko ludi)... :D u stvari, videću koliko je urnebesno kada stigne spisak odabranih kandidata!

P. P. S. Da li ste znali da postoji EM kurs koji se bavi izučavanjem valjkastih crva?!? Na njemu je jedan od srpskih studenata! :)

петак, 4. јун 2010.

SkyScraperCity Forum


Ovaj post će imati biti standardne forme, jedino što će umesto jednog, imati dva zapleta. Broj kulminacija i raspleta ostaju isti - po jedan.

Zaplet #1: percepcija političke situacije u Srbiji od strane mladih Nišlija, ali i ostalih. Jedna reč: "beogradizacija". Jeste. U poslednje vreme, za sve što ne valja, Beograd je kriv. Šta to "Beograd" njima tačno znači (da li gradska vlast, republička, ili sami Begrađani), nije jasno. Omiljeni krivac za sve (ili bar većinu) probleme u Nišu. Otkazana izgradnja Niške arene - Beograd kriv. Ugašen Radio Niš - opet Beograd. I stalno tako.

Pisao sam o problemu sa republičkom vlašću u Beogradu, što je za mene "beogradizacija". I da, to je veliki problem. Ali, nikako ne možemo da kažemo da je to uzrok svih problema. Ali eto, najlakše je valjda, prebaciti krivicu na drugoga...

SkyScraperCity

Druga stvar, a to je ekonomska situacija u Nišu, koja je poprilično loša. Trideset i kusur hiljada nezaposlenih, od ozbiljnijih investicija ni korova... do skora sam bio na jednom niškom forumu, koji po strukturi članova tačno oslikava stanovništvo Srbije. Ukratko, neki od njih preduzeća doživljavaju više kao socijalne ustanove ("gde će radnici naći uhlebljenje") nego mašine za pravljenje profita. Tako, kada se desilo da je DIN otpustio radnike, reakcija je bila neverovatno oštra: "kako su oni to mogli da urade, sram da ih bude, strani imperatori, treba ih tužiti!". I malo im je teško da shvate da Filip Moris nije došao u Niš da bi smanjio nezaposlenost ili tako nešto, već samo, jedino i isključivo (da, znam da su sve ovo sinonimi, ali mora da naglasim) da zaradi! Ali retko ko od njih to može da prihvati kao činjenicu.

Takođe, ako ih pitate kako rešiti problem nezaposlenosti, za njih je uvek najbolje rešenje da "država uloži u otvaranje jedne veeeelike fabrike, i onda tu svi da rade". Uvek su u igri ta dva faktora: država i veeeelika fabrika. Kao da živimo u zlatnim godinama komunizma, kada je to mooožda i imalo smisla. Naravno, niko od njih nema odgovore na to ko će tu fabriku da vodi, odakle tehnologija, ko će da uloži, kao i kako ta fabrika misli da opstane na tržištu u borbi sa opasnim igračima (ako pričamo o elektronici, onda sa Sonijem, Filipsom, Gorenjem...) Takođe, niko od njih ne zna čak ni da su najjače privrede u svetu, poput nemačke, najvećim delom sačinjene od malih i srednjih preduzeća, koji je upravo i pokreću, dok je znatno manje onih velikih. Ali ne može to njima da se objasni. Oni su ubeđeni da u svaki posao država mora da umeša prste, i naravno, to nešto mora da bude ultra-mega-giga-turbo. Nikako neki stranac da dođe, koji samo hoće da zaradi i ne vodi računa o radnicima (a domaći je kao mnogo pa bolji???)... i tako dalje, i tako dalje...

Deo foruma

Poenta je da mi se forum smučio, i prestao sam da idem tamo, jer nisam imao više ni volje ni snage da se ubeđujem, kada vidim da i kada imam mnogo jače argumente, ne mogu da ih ubedim.

Zaplet #2: Dešavalo mi se da se vratim iz Engleske u Niš, vidim se sa drugom, i onda on počne da mi priča šta se izgradilo ili promenilo u gradu dok ja nisam bio tu. I uvek se ispostavi kako sam ja za sve to već znao, a često ga i dopunjujem nekim informacijama koje on nije imao.

Kulminacija: Pre neku godinu naišao sam na forum koji se zove SkyScraperCity. Ovaj forum je na nivou sveta (znači pokriva sve zemlje) i bavi se urbanizmom i izgradnjom. Postoje podforumi za kontinente i različite države, pa i za Srbiju, a u okviru Srbije postoji tema koja prati izgradnju u Nišu. Tu postoji određen broj Nišlija koji su dovoljno vredni da svake nedelje postavlju slike različitih gradilišta, zdrada, ulica, itd. sa komentarima, koji često znaju da prerastu u diskusiju. I tim likovima sam oduševljen! Velika većina njih razmišlja racionalno i trezveno: imaju dobre ideje, umeju lepo i kulturno da kritikuju, ali znaju i da odgovore na tuđe kritike ili argumente ako se uđe u raspravu. Ne mora da im se objašnjava po 10 puta, ne mora da im crtaš da bi shvatili, znači stvarno kompletno su drugačiji od ljudi sa kojima sam bio u kontaktu na drugim forumima! Često se oduševim diskusijama koje mogu da pročitam tamo. Jednom prilikom sam ih baš i pohvalio u vezi sa tim, i kasnije mi došlo da opet nešto slično napišem, ali nisam smeo, verovatno bih delovao kao neki čudak :). Inače, postoje i teme za Beograd, Novi Sad, Suboticu, Kragujevac, Banja Luku, Kruševac (ovo za Mateju), Inđiju... Ima i Split, da se ne uvredi brat Hrvat... :P

Rasplet: Znači, forum je super i toplo ga preporučujem (ja ga posećujem svakodnevno): em je krcat svežim informacijama o dešavanjima u Nišu (pošto je izgradnja često vezana i za politiku, ima tu i političkih novosti, relevantnih), em su ljudi izuzetno kvalitetni i ima mnogo toga pametno od njih da se čuje! Toplo preporučujem svima, a posebno ljudima koji nisu u svom rodnom gradu, a žele da budu u toku sa građevinskim dešavanjima u istom!

Sledeće nedelje idem u Madrid, a kako je do toga došlo - u narednom postu!

понедељак, 31. мај 2010.

Niški Erasmusmundus-ovci


Do pre nekoliko godina, nije se mnogo znalo o Erasmus Mundus programima u Srbiji. Bar ja nisam znao, a nije znala ni Milena, od koje sam ja čuo. Ona je, recimo, sama to našla na internetu; nije saznala ni od jedne institucije u Srbiji (fakultet, ili bilo šta slično).

Naravno, vremenom su se stvari promenile na bolje. Tu je sada Tempus kancelarija u Srbiji, koja radi na promociji ovih a i drugih programa, a naravno, sve je više i više pojedinaca koji su bili na nekom od Erasmus Mundus programa, pa svoja iskustva prenose drugima. Kao što je već poznato, poenta ovog bloga je upravo to: pomoći što većem broju ljudi da dožive Erasmus Mundus.

Tokom svog bivstvovanja na ovim studijama, dobio sam dosta mejlova, kako od ljudi koje znam, tako i od onih koje lično ne poznajem, sa pitanjima o kursu: šta je potrebno za prijavu, kako da se prijave, šta postoji od programa, itd. Maksimalno sam se trudio da im pomognem, a na osnovu tih pitanja sam napisao i post sa često postavljanim pitanjima :)

Mogu da se pohvalim da su trojica mojih prijatelja sa niškog univerziteta dobila EM :) Ovaj post je posvećen njima :) Krećemo od najmlađeg:

- Miloš Stanojević, poreklom iz Vranja, student Elektronskog fakulteta u Nišu. Imao sam čast da sa njim budem u timu na Balkan Case Challenge-u 2007. godine, i mogu da kažem dečko kida programiranje, ima mnogo elana za samostalno učenje (Jave posebno), tako da ima opasan programer da bude! Inače, Miloš se otprilike našao u istoj situaciji kao i ja kada sam dobio stipendiju: na četvrtoj je godini na Elfaku, što znači da je počeo master studije, koje će morati da napusti (isto kao kod mene).

Naziv kursa koji će Miloš pohađati glasi European Masters Program in Language and Communication Technologies, opis kursa možete naći ovde. Miloš će prvu godinu studija provesti na univerzitetu na Malti, a drugu na univerzitetu u Pragu. Srećno, Miloše! :)

- Ivan Rašić, diplomirani pravnik, iz Niša, takođe sa niškog pravnog fakulteta. Sa Ivanom sam bio u gimnaziji "Bora Stanković", doduše u različitim odeljenjima. Ivane, a kako si ti upisao prava, a bio si na prirodno matematičkom smeru??? :)

Ivan inače u slobodno vreme svira gitaru, ima i svoj bend, a ova obrada mi se posebno dopala:

Naravno, Ivan svira mnogo ozbiljnije stvari,
ovo je samo zezanje :)

Pa stvarno, konačno da neko napravi onu bumbarovu pesmu da liči na bar nešto!

Ivan će od oktobra ići na kurs pod nazivom European Master in Transnational Trade Law and Finance (detaljan opis kursa ovde). Program traje dve godine, a obuhvata i praksu. Ivan će studije početi u Bilbau (Španija), onda ide u Tilburg (Holandija), i na kraju u Frankfurt (Dojčland).

Prijatno studiranje, Ivane, i da maksimalno ispromovišeš našu (turbo)folk muziku u inostranstvu! :P

- Andrija Petrušić, Nišlija, sa Elektronskog fakulteta u Nišu. Andrija je prošle nedelje diplomirao, pri čemu mu nimalo nije bilo lako, jer se tog jutra oko 3-4 ujutru vratio sa Elektrijade, a onda odmah uskočio u salu za prezentacije :) Bitno je da je sve prošlo dobro :)

Pre nekoliko nedelja Boža Đelić je sa Vinsentom Dežerom svraćao u Niš, pa i na naš univerzitet. Pričalo se tu o svemu, pa i o Erasmusu. Andrija je bio taj koji pričao o EM-u. Iz nezvaničnih izvora sam saznao da je Andrija bio simpatično-pogubljen: iako je rekao sve što treba, priča mu je malo bila nepovezana (tremu čovek imao, ipak je tu bilo gomila studenata plus ova dvojica), ali je sve ispalo ok :)

Andrija ide na Master Course on Economics and Management of Network Industries. Prvu godinu će biti u Delftu u Holandiji, a drugu u Madridu u Španiji. Imao je i opciju da ide u Pariz, ali to ipak nije odabrao jer, kako je navodno rekao na tom skupu, pred Dežerom koji je Francuz: "ne voli francuski jezik" :D

Da ne steknete pogrešan utisak o Andriji, super je lik, duša od čoveka i uvek korektan! A priča se i da ga devojke mnogo jure! :D

Srećan put i lep provod, Andrija! :)

To je to. Voleo bih kada bi bar neko od njih bio voljan da izdvoji malo vremena za svoj blog, kako bismo čuli i njihova iskustva i dogodovštine sa svojih kurseva. Drugari, nemojte da ste lenji! Pa mislite meni lako da pišem, a??? Nije! Ali hoću i želim! I to nadvlada svaki osećaj lenjosti (najčešće)! :)

Toliko za sada, prijatno i doviđenja!

петак, 7. мај 2010.

Još malo (pa nestalo) o Engleskoj


U cilju održavanja zdravog bioritma ovog bloga, a imajući u vidu da je prethodni tekst bio u velikoj meri hejterski (ali sa razlogom), vraćam se na malo lepše i interesantnije teme :) Tema je naravno, šta drugo, nego Engleska, zemlja proleterska. :)

- Sa bruto nacionalnim dohotkom od 38 000$ po glavi stanovnika (U Srbiji je ta vrednost oko 10 000$), Englezi imaju mogućnosti da priušte dobre i/ili skupe automobile. Ima tu svašta da se vidi od automobila; mene posebno oduševljava kontrast bakica + kabriolet mercedes :) Takođe, ono što će mi nedostajati jeste nedostatak prezira, da... naime, ovde kada vidim neku budžu od auta, pa u njemu vidim još veću budžu od čoveka sa sve tetovažom na ruci i telefonom na uhu, odmah me uhvati neka nervoza, svi znamo zašto... interesantno, u Engleskoj sam imao sličan refleks kada bih video kabriolet Audi, međutim, refleks (odnosno prezir) automatski nestaje kada vidim da je to čovek u kasnim dvadesetim, pojas naravno vezan, u odelu. Onda pomislim, ili je čovek jako uspešan u svom poslu, ili nasledio bogatstvo, ali nijedan od ova dva nije razlog da ga prezirem...

Nego, skrenuo sam sa teme. Hteo sam da kažem da sam jednom prilikom video jednog simpatičnog dekicu u karavan Ladi (daaa, LADI!), i to onom starijem modelu:

E, ovakva!

Volan je, naravno, bio na desnoj strani :)
Inače, nisam znao da se Lada proizvodila u Engleskoj!

- Kad smo već kod automobila i saobraćaja, mislim da sam spominjao one Engleske ultra male kružne tokove. Šta je problem sa njima: naime, u centru ja samo nacrtan krug, i taj krug je toliko mali da ja ne bih umeo da procenim ko je zapravo ušao u kružni tok a ko nije, kako bih znao da li da mu dam prednost, ili ne! Ipak, iako se meni ovo čini kao problem, ovo u Engleskoj savršeno funkcioniše. Prilažem dokaz u obliku snimka:

Tako jednostavno

E, i svaki put kada sam prolazio pored kružnih tokova, ja sam lupao glavu da provalim princip kako oni to tako lako rade... posledica toga je da kada dođem u Niš, pogubim se na našim kružnim tokovima, i treba mi malo vremena da se opet dovedem u red! :)

- Još malo o saobraćaju: i Englezi imaju rupe na putevima! Da! Ma razočarao sam se, kompletno! Znači, nije samo u Nišu tako, već i u Redingu!
Naravno, tamo je sve to za nekoliko oktava niže izraženo. Tih nekoliko oktava niže znači da su rupe manje, da se nalaze u slabo prometnim ulicama (glavne ulice su u odličnom stanju), i da se relativno brzo saniraju. Ali, ja sam uspeo da ulovim nekoliko:

Eee, Englezi, Englezi...

- I još ovo o putevima i gotovo :) Mislio sam da je đubre kraj puteva samo stvar Balkana (autoput Niš - Beograd, sa fokusom na deonicu kraj Aleksinca je baaaš dobar primer), ali kada sam išao za Kembridž, provalio sam đubre kraj puta dužinom od nekih 20 kilometara! Englezi, razočarali ste me i kao ljudi, i kao komuni... kapitalisti!

- Vojska u Engleskoj je profesionalna, što i u Srbiji startuje od naredne godine. To praktično znači da se vojska bukvalno reklamira na tv-u kao i svaka druga kompanija koja traži novi kadar :) Reklama koja mi je ostala u pamćenju prikazuje lepuškastu plavušu koja kaže "da joj je posao za radnim stolom bio suviše dosadan", a onda je prikazuje u uniformi na nosaču aviona :) Jedna od reklama za Britansku vojsku sledi:


Naša vojska je krenula u istom smeru koliko vidim, postavivši reklamu na sajtu Politike (s leve strane, pri dnu), ali i na Infostudu!

- Za kraj, situacija u našoj kuhinji. Video sledi:


Naravno, ništa posebno se nije desilo: odneli nam deo suđa, i na taj način nam malo sredili kuhinju! :) Inače, ovo na snimku je stvarno relativno sređena kuhinja, jer kompletno nesređena izgleda znatno, znatno gore :)

Upozoreni ste!

Hvala lepo na pažnji i doviđenja do sledećeg viđenja! :)

недеља, 25. април 2010.

Elektronski fakultet u Nišu


Update 29. IV: Ovaj post možete pročitati i na B92 Blogu, zahvaljujući DirtyHarry-u.

Ovaj post se spremam da napišem... pa od kad pišem blog, eto, od tada... Hiljadu puta sam smišljao koncept posta u glavi, šta ću da napišem, kako da povežem, kako da se izrazim, i svaki, ali svaki put se u nekom trenutku iznerviram i dignem ruke od svega. Jer, toliko toga lošeg bih hteo da kažem, da to ne može da stane u jedan post, a te stvari koje želim da spomenem me izbace iz takta i tako uvek sve padne u vodu...

Radi se, naravno, o Elektronskom fakultetu u Nišu, fakultetu na kome sam studirao do pre dve godine. Pa oko čega bih se drugog toliko nervirao? :) A ovaj post pišem baš sada jer je ovo vreme kada počinje malo jače da se greje stolica za pripremu za prijemni za fakultet, pa ako neki budući elektronac nabasa na ovaj tekst, da zna šta ga čeka...
Imao sam prilike da razgovaram sa nekim ljudima (kako profesorima, tako i studentima) o situaciji na fakultetu; pored toga, i sâm sam na njemu studirao tri i po godine, tako da smatram da sam dosta upućen u dešavanja na istom. Jedan od glavnih problema koje sam uočio, i za koje se čak i jedan profesor složio da postoje, jeste čime se to profesori (a sa njima i asistenti) bave, i po kom prioritetu. Ako ćemo da najbitnije stvari (najviši prioritet) da stavimo na prvo mesto, a nevažne da ređamo prema poslednjem, profesorska zaduženja su sledeća:
1. Tempus, vojni i državni projekti / privatni posao u privatnoj firmi
2.
3. Studenti
Drugu tačku sam namerno stavio praznu, mada bi tu moglo da se stavi i "Razno". Jednostavno, toliki je jaz između prve i treće stavke. Ali, o tome kasnije.

Znači, o čemu se radi: naš fakultet se sve više ponaša kao kompanija koja po narudžbini radi projekte, poslove, biva plaćen za to (odnosno naši profesori i asistenti), a sve manje kao obrazovna institucija. Profesori su redovno zauzeti jer pišu nekakve Tempus projekte, ili su zauzeti jer su na Tempus projektu, negde u Nemačkoj, Engleskoj, Španiji, i ne znam gde sve još. Neki čak idu i do Japana, kao recimo profesor R. S. Kada profesor nije tu, usmeni iz njegovih predmeta se polažu kod predmetnog asistenta, M. R. koji maltene preuzima ulogu profesora, jer je ovaj na usavršavanju van zemlje. Slična je situacija i sa profesorom L. S. koji je takođe odsutan, mada nemam pojma zašto. Znam samo da sam kod drugara na statusu video da piše "Čekajuću Godoa". Ja ga pitam koga čeka, a on mi kaže: "Pa profesora". Naravno, ova dva primera su mali deo toga što se na našem fakultetu zapravo dešava, ali eto, čisto da malo predstavim situaciju...

A onda se dekan pre godinu i nešto dana (koji je isto legenda, ali o njemu ćemo kasnije) dosetio da konačno ubaci sistem za kontrolu prisustva; svi nastavnici su postali obavezni da se registruju specijalnom karticom svaki put kada uđu ili izađu sa fakulteta. Sećam se da je profesor R. S. primetio da to stvarno nije u redu, jer su onda kao na lancu. Ako mene pita, i treba bude na lancu ako ga po nekoliko meseci nema na fakultetu.

A dekan D. A. je posebna priča... mnogi se sećaju njegove replike na jednoj od sednica fakulteta od pre nekoliko godina. Naime, zbog određenih okolnosti, ceo drugi semestar je pomeren unapred, i ispalo je ispitni rok počinje oko 5. jula, što znači da bi se završio krajem tog meseca. Na molbu predstavnika studenata da se ispitni rok pomeri kako bi studenti imali više vremena za odmor tokom leta, i kako bi mogli da idu na more, dekan je lakonski, sa šeretskim osmehom odgovorio "pa neka idu na zimovanje", što je propraćeno odobravanjem i smehom ostalih profesora. Toliko o poštovanju studenata i njihovih želja.

Takođe, naš dekan je zbog svoje sujete, ali i sujete dekana mašinskog fakulteta, sa kojim se posvađao (jer grejanje standardno dobijamo sa mašinskog, koji je odmah pored), rešio da greje ceo fakultet na struju pre nekoliko godina. Ko bi još grejao ogromnu zgradu strujom? Pa naš dekan!
Inače, iako mnogi nisu zadovoljni radom dekana, po rečima jednog profesora, u celom kolektivu vlada neka vrsta apatije i letargije, i nikog više i nije briga ko će biti dekan, pa je tako on uspeo da opet postane dekan, valjda po treći, ili ne znam koji put. A tu se poslužio i starom dobrom forom Slobodana Miloševića, odnosno iskoristio promenu nekog zakona da se kandiduje još nekoliko puta, iako zakon valjda dozvoljava 2 puta najviše. Ali, pošto je zakon promenjen, on je rešio da je ok da i po novom zakonu ispuni kvotu. Eto, to je naš dekan. Bio je dekan kada sam počeo faks 2004. godine, evo, i dalje je dekan.
Kakav faks, takvi i satovi -
- ne funkcionišu, i to godinama

Sve to je dovelo do paradoksalne situacije da se studenti osećaju kao da su oni tu zbog profesora, a ne obrnuto, kao što bi trebalo da bude. Osećaju se kao da su ukras fakulteta, sa sve prašnjavim fikusima i žardinjerama sa po malo cveća. Toj slici je doprineo, sećam se, i moj profesor automatike, legendarni G. Đ. kada nam je objašnjavao kako fakultet može da se poboljša za naše potrebe. On je, očigledno vodeći se parolom "vi studenti, ste tu zbog nas, profesora", objasnio nama da mi moramo da se borimo za svoja prava, i tako dobijemo ono što želimo! Na prvu loptu ovo i ima smisla, ali zar ne bi trebalo upravo oni, profesori, ljudi koji su prošli kroz to kroz šta mi prolazimo, da sami rade na poboljšanju našeg položaja, da se time bave zbog same činjenice da je to u opisu njihovog posla??? E pa ne, jer mi smo tu zbog njih! Inače, svaki put kad se setim tih reči profesora G. Đ. obavezno se setim i stihova Bijelog Dugmeta: "Ovdje nikad neće čopor naći, ko ne nauči urlati". Jugoslavije više nema, ali zato postoji Elfak gde bukvalno moraš da iskukaš nešto da bi to dobio... Inače, profesora G. Đ. pamtim i po tome što je rešio da odloži usmeni za koji sam se spremao, ne rekavši studentima, nego računajući samo da ćemo mi tog jutra da se pojavimo i vidimo na njegovim vratima da je ispit odložen. Jer naše vreme nije bitno. Možda sam ja mogao još jedan predmet da spremim da sam znao za to, ali šta to njega briga?

Kad smo već kod komunikacije između studenata i profesora, može se reći da je ona najčešće jako loša. Eto, sećam se da sam profesorki E. M. jednom prilikom poslao mejl sa pitanjem tipa "da li ovo ili ovo", a ona mi je posle nekoliko dana (pa ne može žena brže od toga - radi na projektu!) odgovorila sa "da".

Slici o poremećenom odnosu student-profesor na našem fakultetu doprinosi i ovaj tekst koji sam napisao pre dve godine. Da li treba reći da se situacija i dalje nije bitnije promenila?
Ipak, mora da kažem da su bar asistenti malo korektniji. To su mlađi ljudi, najčešće još uvek puni elana, spremni da se više posvete studentima. Samim tim se i više trude oko njih, i studenti imaju i bolji odnos sa njima. Klasičan primer (nije i jedini) za to je svima poznat asistent M. J. lik koji ponekad konsultacije drži i preko Fejsbuka! :)

Nažalost, većini njih ja predviđam lošu budućnost (lošu po studente), samo zbog toga što o radu uče od loših, od svojih profesora, i što je verovatnoća da će postati isti kao sadašnji profesori jako velika. Verujem da će biti izuzetaka, ali kao što rekoh, mislim da će većina naslediti lošu praksu iz stare škole...

Sada malo o modernim tehnologijama, koje, logično, idu uz naš fakultet, po samoj prirodi onoga što se ovde uči. E pa slabije. Dok na mnogim društvenim fakultetima u Beogradu ispit može da se prijavi preko interneta (za ove tehničkog usmerenja da i ne pričam), na Elektronskom fakultetu u Nišu se sav posao, pa i prijava ispita, i dalje obavlja preko šaltera, onog starog, komunističkog, na metar visine, gde ti mora da se saviješ da bi kroz minijaturni otvor pogledao u oči ženi koja radi za šalterom. A tačno se u rečima našeg doskorašnjeg šefa računarske katedre, I. M. može osetiti zavist što nas ETF iz Beograda nipodaštava i ne uzima za ozbiljnu instituciju. Pa gospodo profesori, i kako bi nas uzimali kada smo ovoliko jadni???

Dalje, sajt fakulteta. U skladu sa modernim tehnologijama kojim se naš fakultet bavi, sajt se redizajnira često, prateći sve moderne trendove. Poslednji put 2004. godine. Web 2.0 je nepoznanica za ovaj sajt, i kako ne bi bio kada je u vreme nastanka sajta bio tek u povoju. Da li uopšte ima smisla porediti naš sajt sa sajtom ETF-a u Beogradu, koji ima i svoj forum, ili ne daj bože prestižnim MIT-om??? Toliko o modernim tehnologijama.

"A što novi da pravimo,
ovaj je samo 2004. godište?"

Dalje, online komunikacija sa studentima. Računarska katedra na Elektronskom fakultetu u Nišu ima tri različita odeljenja, svako sa svojim setom profesora i asistenata. To su L3, CiitLab i GisLab. Kao što se da videti, svako odeljenje ima svoj sajt, znači svi su odvojeni. Na nekima od njih je potrebna registracija, i naravno, student na svaki mora da se registruje posebno. I dok u Redingu na nivou celog ne fakulteta, nego univerziteta (o tome sam pisao ovde), postoji jedinstven sistem za logovanje, ovde ne mogu da se dogovore unutar ne jednog fakulteta, nego katedre, pa su podeljeni na tri dela!

E sad, paradoks našeg fakulteta: fakultet ima trust mozgova koji se bave savremenim tehnologijama, koji su poprilično upućeni u materiju (to ne sporim, stvarno je tako, ljudi znaju - velika većina njih). To su ljudi (i profesori i asistenti) koji prave ozbiljan softver za vojsku i ko zna koga još, znači ljudi koji imaju znanje (pogledajte samo spisak projekata koji je uradio GisLab). Ali tim istim ljudima nije ni na kraj pameti da sednu i kažu: "hajde da napravimo jedno softversko rešenje za naš ceo fakultet i naše studente, i za sve predmete, da svima olakšamo posao, pa još i novi sajt za fakultet da razvijemo, pa možda to posle da proširimo na ceo univerzitet, i da možemo stvarno da budemo ponosni na to!" Ne, to se ne dešava! Zašto? Pa zato što svi oni imaju pametnija posla od posvećivanja toliko rada, truda i vremena studentima! Imaju oni pametnija posla, koji se sigurno i dodatno plaća! I ko je na kraju na gubitku? Pogađajte!

Što je takođe tragično, svi ti projekti koji se rade na fakultetu, su najčešće daleko od očiju studenata; oni retko u njima učestvuju. Ubeđen sam da prosečni student na našem fakultetu ne zna da je pod vođstvom profesora L. S. urađena studija stanja e-uprave u Srbiji, ili da je Elfak radio i softver za hidrometeorološki zavod.

I sve ovo je samo vrh ledenog brega. Još mnogo toga bih mogao da napišem, ali i ovo je previše.
Postoji nekoliko stvari koje bi budućeg Elfakovca mogle da uteše. Recimo to da ovo nije situacija samo na našem, već i na gomili drugih fakulteta u Srbiji, odnosno da je jad i beda svuda, ne samo kod nas. Na ETF-u se recimo, ispiti polažu i nedeljom, jer ljudi nemaju dovoljno prostora, pa se i vikendom radi. Mi bar taj problem nemamo sa našom 5 puta većom zgradom. Drugo, pričao sam pre dve godine sa jednim čovekom iz Beograda, predstavnikom neke organizacije, koji je rekao da od niških fakulteta upravo najbolju saradnju imaju sa Elektronskim, što zapravo znači da su ostali i mnogo gori!

Takođe, bez obzira na sve ove muke, na ovo masovno i konstantno gaženje studenata kao da su niža forma života, neosporno je da na Elektronskom fakultetu u Nišu ima šta da se nauči i ima od koga. Bar je to moj utisak. Možda metodi nisu dobri, možda mnogo toga fali, možda je pristup kompletno pogrešan, ali ja mogu da kažem da sam dosta znanja stekao, koje mi je bilo od velike pomoći na Master studijama.

Eto, sad se osećam bolje :)

Brucoši Elfakovci, vama puno sreće želim! I živaca! Trebaće vam!

Update, 26. IV: dobio sam kritike da nisam spomenuo profesora koga najviše nema na fakultetu, i koji je za studente "neuhvativ": takođe sa računarske katedre, D. R. a inače se u poslednje vreme provlači po novinskim stupcima zbog malverzacija na niškom aerodromu, u koje je bio uključen.

уторак, 20. април 2010.

Kupovina avio karata preko interneta


Ovo je vanredan post. Nisam imao plan da pišem bila šta o tome kako kupovati avionske karte, ali sam morao da reagujem posle, očigledno naručenog, teksta u Blicu.

Napisao tamo čovek:

"Izbegavajte internet kupovinu avio karata! Agencije obično mogu da pronađu bolju i jeftiniju opciju od internet sajtova koji prodaju avio-karte i to zato što će ljudski faktor mnogo bolje razumeti vašu potrebu nego mašina."

I, ostao živ... pa naravno da se karte online ne kupuju samo kod avio prevoznika, već i preko gomile nezavisnih sajtova čija je glavna funkcija upravo da nađu najbolju i najjeftiniju opciju! Adresa na koju uvek prvo idem kada hoću da rezervišem let je fantastični Skyscanner. Ovaj sajt nudi pretraživanje svih vrsta letova, kako regularnih, tako i low-cost, sa gomilom načina prikaza - pregled najjeftinijih letova određenog dana, ili pregled cene preko celog meseca, ili pak cele godine.

Skyscanner - jel može preglednije
od ovoga?

E sad, ima istine u tome da može da se desi da agencije imaju bolje ponude (Skyscanner ipak pretražuje samo sve avio kompanije, ali ne i agencije), ali i za to postoji rešenje, naravno, online. To je drugi sajt koji preporučujem, a zove se CheckFelix (inače, za njega sam saznao od vernog čitaoca ovog bloga, Marka Ristića). Ovaj sajt upravo sadrži ponude agencija. Znači, da zaključim, pasus iz Blicovog članka je kompletna glupost! "Zato što će ljudski faktor mnogo bolje razumeti vašu potrebu nego mašina" - čoveče, seo li si ti ikad za računar?!? Ili nisi, ili si se nameračio da prodaš trulu priču čitaocima da prodavci u agenciji zapravo uvek rade za njihovo dobro.

Dalje, još jedan pasus je problematičan:

"Problem na koji možete naići takođe prilikom internet kupovine su skriveni troškovi. Nezavisno od prikazane cene, morate platiti posebno za svaki kofer i to po pravcu (razlikuješ li ti, čoveče, smer od pravca uopšte???), ukoliko to izbegnete ili zaboravite, pred sam let platićete za istu uslugu nekoliko puta više. U zavisnosti kojom karticom plaćate, imate obaveznu naknadu takođe po pravcu. Jedan od najviše skrivenih troškova je transakcija novca, koja će zbog nekoliko konverzija, na kraju biti znatno veća na vašem računu od onoga što ste videli na internetu."

EasyJet - kupovina prtljaga
bilo šta nejasno?

Navedeni troškovi uopšte nisu skriveni - sve vam lepo piše na sajtu. Ako kupujete kartu od regularnog prevoznika (nije low-cost), na mejl vam stigne obaveštenje o dozvoljenoj količini prtljaga. S druge strane, ako kupujete low-cost kartu, lepo imate opciju da odaberete da li želite dodatni prtljag, koliko kilograma, kao i koliko to košta. Ničeg skrivenog tu nema. Na kraju svega, birate tip kartice kojom plaćate, i tu vam isto piše koliko košta naplata različitim karticama (po nekoliko evra preko), tako da ako imate više različitih kartica, možete odabrati onu koja vam najviše odgovara. Što se tiče konverzija, tu samo treba imati na umu da se vrši konverzija iz valute u kojoj se novac nalazi na bankovnom računu, u ono kojom plaćate, ali transakcija sigurno neće biti "znatno" veća. Čak možete često da birate i valutu kojom plaćate. Ja uvek odaberem funtu, jer onda nema nikakve konverzije, pošto mi je račun u funtama. Molim lepo.

Bilo šta skriveno? Samo konverzije nema
ali, to nije pitanje prevoznika, nego banke.

Eto tako, samo sam hteo da anuliram gomilu gluposti sa Blicovog sajta... Šejm on ju, Blic!!!

уторак, 13. април 2010.

Scribo, ergo sum!


Evo me! Živ sam! Scribo, ergo sum!

A nisam pisao jer sam upao u mrtvu petlju: vreme prolazi -> hoću da pišem -> trebaju mi beleške koje sam spremio za post -> beleške su na laptopu koga čekam da mi donesu iz servisa -> vreme prolazi -> hoću da pišem -> trebaju mi beleške... i tako u nedogled...

Inače, odbranio sam se! Da, da! Uspeo sam :)
Nije bilo toliko teško, ali mora da priznam da mi nije bilo prijatno; nisam baš bio zadovoljan svojim radom, i očekivao sam da ću dobiti neka nezgodna pitanja sa kojima neću moći da izađem na kraj. Srećom, pitanja nisu bila previše teška, a i profesori su bili zadovoljni radom, tako da je sve ispalo ok!

I evo me sada već drugu nedelju u Nišu. Uživam! OK, ne baš u potpunosti, ali poprilično - skoro da sam postao čovek (tako ja to kažem kad neko diplomira, samo što ja još nisam zvanično, pa zbog toga ovo "skoro"), pa je došlo vreme i posao da se traži, zato ne mogu reći da 100% uživam... jedan intervju je već bio prošle nedelje, ove ide još jedan za drugu firmu, pa me negde možda i prime... ako ne, idemo dalje!

Spomenuo sam da mi je laptop u servisu... nešto se desilo izgleda sa grafičkom karticom, i moj MSI je prestao da prikazuje sliku... a Windows i dalje radio bez problema... znam, svi će mi sada reći "ko te tepao po uši MSI da uzimaš", ali ja im na to kažem da MSI u Srbiji ima tzv. "72h pickup and return" servis, tako da za 9 dana od momenta kada mi preuzmu računar (da be, došao kurir na kućnu adresu da ga pokupi za dž) meni stiže popravljen komp! E sad, ako se iko od vas zapitao od kad to 72 sata nisu tri dana nego celih devet, odgovor leži u rečenici u dnu prethodno ulinkovanog sajta, koja kaže: "72 radna sata od trenutka stizanja računara u MSI servisni centar" ;)

Po mojim procenama, MSI-ovci imaju još 2 dana da mi srede računar, ili još 3 ako uračunam još jedan dan za dostavu... nadam se da će sve ispasti ok, jer u suprotnom može da ih snađe sudbina PC Practic-a... ;)

Енивеј, pričao sam da ću i kada dođem u Niš, imati još stvari da pišem o Engleskoj. Problem mali doduše, postoji što su mi sve beleške na računaru koji je u servisu, a za koga ne garantuju da će da ostave hard disk netaknut, tako da lako može da se desi da moje beleške za blog budu kao sa format c: odnešene... ipak, napisaću ono čega se sećam od tih beleški...

- Pričao sam da se mladi u Engleskoj i ne razlikuju previše od onih ovde, da znaju i oni da budu malo... šašavi, luckasti, ponekad i previše... o tome svedoči ovaj članak na sajtu BBC-a. Ovu autobusku liniju nikad nisam koristio, ali mi je poprilično poznata okolina koja je prikazana na video klipu. Ima i nekoliko scena iz samog kampusa (na 2:20 je prikazan bus 21, kojim sam se ja vozio). A porodica mi posebno smešna: snimili sve kamerom, pa se žale, pa tata gleda snimak na računaru... a i ceo klip urađen tako sa nekim ozblijnim tonom, kao da pričaju o serijskom ubici... Englezi... :)

- Sećam se jednog detalja iz 2008. Bio sam u zgradi gde su naši profesori, i stojim pored mašine za čokoladice. Dolazi neki radnik i počne da mi priča kako oni baš tada treba tu mašinu da odnesu, jer kaže, ne pravi im profit, i zbog toga nema smisla tu da stoji... pomislio sam - zemlja kapitalistička, jer ako ne pravi profit, čak i ako je mašina, jeftinija od jednog radnika, opet i ona mora da se "otpusti"...

-Kad smo već kod optuštanja, kriza je udarila sve, pa i naš univerzitet. Ne znam da li sam već spomenuo, ali meni je odavno stigao na mejl dokument gde me zvanično obaveštavaju da se ACET (departman našeg fakulteta u Redingu koji je organizovao naš kurs) zatvara. Još svežija vest je i da je univerzitet rešio da otpusti čak 37 ljudi, i to izgleda iz redova nastavnika! A aj da vidim da se neki profesor na nekom našem fakultetu otpusti! Slabije!

OK, dosta o otpuštanjima, sada malo drugačije stvari:

- Pričao sam o banci koju koristim, Lloyds TSB, kao i o zavrzlamama koje sam imao sa njom. Najnoviji interesantni momenat koji mi se dogodio sa njom jeste poslednji transfer novca koji sam obavio. Naime, smislili ljudi još jedan način da provere da je transakcija verodostojna. Do sada je samo bilo da se ulogujem na svoj račun preko interneta, odaberem iznos, odaberem primaoca i gotovo. E, sad su promenili: sve ovo kao do sad, ali umesto gotovo na kraju, prikaže mi se četvorocifreni broj na ekranu računara, a u međuvremenu me njihov telefonski automat pozove na mobilni (!?!?) i očekuje da na telefon ukucam broj sa ekrana računara (!?!?). Nakon toga, transakcija je verifikovana, i proces je gotov... mislim se, pa šta još neće smislite, b(r)e!?!?

- Ali engleskoj inventivnosti nikad kraja... putovao sam valjda u Kembridž autobusom, i stadosmo na neku pumpu, na pauzu. Njihove pumpe su manje-više slična našima, samo što je restoran sa pratećim objektima (gomila prodavnica) mnogo veći. Odem ti ja tamo lepo u VC da se fizički spremim za ostatak puta, i ima šta da vidim:

Ljudi, normalni li ste vi???

Odgovor na pitanje iz opisa ove slike je: "Ne, Englezi nisu normalni". Jer, ako mene pitate, svako ko napravi digitalno odbrojavanje minuta do sledećeg čišćenja VC-a, nije normalan... :S
Mislim, sve je to lepo, ali ima li neke granice?!?! Što ne dodaju i neku statistiku tipa koliko litara urina se dnevno izbaci ili koliko kilograma dnevno... ma znate već čega... Stvarno, šta nekom znači što će da vidi za koliko minuta dolazi čistačica?!? Ispravite me ako grešim...

- Jel može neko da mi kaže da li ovo ima da se kupi u Srbiji:

Kola i viski u jednom pakovanju

Probao sam, i baš je fino, a i ne mora sam da mešaš viski i koka kolu! :)

- Ima taj jedan put koji vodi od mog doma do kampusa, kojim ja maltene svaki dan idem bar po dva puta (do tamo i nazad) kada idem na trčanje ili u teretanu... i primetim ja jedan auto koji je često jako čudno parkiran. Obratiti pažnju na zadnji levi točak:

17. II 2010.

E sad, ovo ne bi bilo ništa čudno da sam to video jednom - dešava se, greši čovek... ali ovako, da je jedino zadnji levi točak svojom jednom polovinom na ivičnjaku, sam video... pa bar jedno 6-7 puta, i to sa ovim istim automobilom! Naredna fotografija je slikana skoro tri nedelje nakon prethodne: :)

9. III 2010.

- Spominjao sam onaj mobilni radar koji upozorava vozače kada su prekoračili brzinu, ali sam ostao dužan za sliku. Evo slike:

Taksisto, nisi prekoračio brzinu!

Toliko za sada. Vraćam se svojim redovnim aktivnostima pripreme za intervju, a i vreme da se spava se približilo...
Prijatno do sledećeg skribovanja! :)

четвртак, 8. април 2010.

Prkošenje gravitaciji


Ne, Njutn nije bio u pravu!
Ovako moja drugarica prkosi gravitaciji!


петак, 26. март 2010.

Dva cara, dva drugara!


Ostao sam bestekstan! :D :D :D




MaCaLoo - MILOŠE

Morat ću da spremim taj ispit za sutra
spava mi se treba učiti do jutra...
najbolje bi bilo da se negde dobro napijem...

ja sam SuperHeroj nisam neki krele
ne volim mršave već samo debele...
je*'o 300 eura odo' negde da se napijem...

ispit sutra imam, a ja nemam pojma...
daju l' ocjene iz umjetničkog dojma?
pišem ovu pesmu, dok Indijci ispit spremaju

sve najgore sam o Grčkoj čuo ja
od svog druga, druga Miloša
da je Grčka zemlja sje*ana
...plin 300 evra?!?!?

Oprosti druže, u pravu bio si...
i sada znamo pomoći htio si,
al' ti i sam znaš da ovoj dvojici
nema pomoći!

Šta reći, sem CAREVI!!!!! Galijina pesma - VRH! Lukin komentar na kraju: "Jaaao, budaaale" - ludilo! :D :D :D

среда, 24. март 2010.

File i ja


Preksutra - odbrana. Branim se od napada profesora i asistenata, koji će pokušati da ospore moj diplomski rad. Ali ja se bez bitke predati neću! Hrabro srce bije u junaka, na prezentaciji reč na mestu biće svaka! Ali da bi se to desilo, istu mora dobro spremim! Zato ću probati ovaj post da skratim!

Ma šalim se ovo oko osporavanja, ali diplomski stvarno branim!
Inače, ako se neko već naoštrio da mi u petak čestita, će sačeka, jer ćemo rezultate odbrane saznati tek krajem juna!
Kad smo kod diplomskog, isto izgleda ovako:

Moj drugi diplomski
(prvi bejaše na Elfaku)

Pre neki dan je ukoričen, i spreman da se nađe u rukama profesora! Doduše, sa nekoliko omaški, tipa, umesto da napišem bajt, ja napisao 1024 puta više, znači kilobajt, i to na nekoliko mesta, ali šta je tu je, sad je kasno...

No, da pređem na temu...
Ovaj post je inspirisan ovom slikom:

Brat Hrvat i brat Srbin
(izvor: današnja Politika)

Zapravo, inspiracija i nema veze sa političkom konotacijom fotografije (mada, lično apsolutno podržavam svaki korak napred u poboljšanju odnosa između Srbije i Hrvatske, posebno kako bih što pre mogao da se uvalim bratu Hrvatu Luki na gajbu u Splitu). Poenta je da sam ja prošlog leta bio upravo u Opatiji, i slikao se upravo na tom mestu gde stoje Ivo i Boris! Ali ne mogu fotografiju da nađem! Nema! Tako da mi ne mora niko ni veruje!

E sad, opet u vezi sa tim, misao misao stiže, pa sam se setio kako sam ja upoznao ovog Evropskog komesara za proširenje, Štefana Filea. Bio mi predavač na forumu Alpbah, o kome sam još odavno pisao. Sećam se da nam je držao petodnevnu radionicu na temu evro-atlantskih odnosa. Inače, u to vreme gospodin File je bio ambasador Češke republike pri NATO-u, u Briselu.

Naravno, bilo bi lepo kada bih rekao kako sam ja njega 5 dana pažljivo slušao, upijao svaku reč, a onda zaključio da je stvarno pametan čovek. Nažalost, od svega navedenog mogu da potvrdim samo ovo poslednje - da je pametan čovek. Iskreno, više ga nisam slušao, nego što jesam...

Pa, preračunao sam se. Mislio sam da je meni politika mnoogo kul, pa posebno odnosi između Evrope i Amerike, itd. a onda shvatio da je jedno čitati povremeno članke u novinama o tome, a potpuno drugo slušati profesionalca kako o tome priča pet dana za redom, računajući sve vreme pritom da ispred sebe ima isključivo studente političkih nauka. Srećom, dok je gospodin File pričao, pored mene je bio drug u nevolji - moj laptop. Predavanja su bila u nekoj osnovnoj školi, koja je imala wi-fi. Laptop u kombinaciji sa bežičnim internetom, a sve to na dosadnim predavanjima, može za mene da znači samo jedno - Fejsbuk, Politika, Blic, B92, RSS, Fejsbuk, Politika, Blic, B92, RSS, Fejsbuk, Politika, Blic, B92, RSS, Fejsbuk, Politika, Blic, B92, RSS... i tako dok se ne završi predavanje. Znači vrtim sajtove, čitam vesti kako dolaze, pa kada sve izvrtim, počnem opet od prvog u nadi da se pojavila neka nova vest...

Dobro, ne mogu da kažem da ništa nisam slušao (mada veći deo nisam). Baš u vreme dešavanja celog foruma, koji je trajao više od dve nedelje, odvijao se i Ruski napad na Gruziju. Maltene je ceo forum brujao o tome, mnoga predavanja su bila obeležena tim događajem, pa je i File dosta o tome pričao. Eto, sećam se da je pričao, mada ne šta tačno. Znam samo da je poenta bila da su Rusi loši momci, a Gruzini dobri, i da stvaaarno nije u redu da se tek tako otuđi nečiji deo teritorije... "ma šta kaaaaažeš...", mislio sam se ja...

Čika File o (ne)ulasku Srbije u EU

Takođe, sećam se jednog njegovog izlaganja koje je meni bilo interesantno. Naime, u to vreme se dosta spekulisalo o onom američkom štitu koji je trebalo da bude instaliran u Češkoj i Poljskoj. Ako se ne varam, radar je trebalo da ide u Češku, a te rakete i lanseri u Poljsku, pa bi to sve zajedno sačinjavalo taj famozni štit.

E, u vezi sa tim je File preko cele table nacrtao odokativnom metodom mapu Evrope, pa nam je u obliku koncentričnih krugova nacrtao koliki je domet tih raketa, kao i radara, pa nam onda objašnjavao zašto se Rusi u vezi sa tim toliko ljute...

Dobro, sad kad razmislim, i nije da baš da sam malo slušao... :)
I da zaključim jedino što mogu: pametan čovek taj File :)

I tako, digresija digresiju stiže - Ivo, Boris, Opatija, Alpbah, File, prezentacija za diplomski koju nisam završio! Aj zdravo!