петак, 26. март 2010.

Dva cara, dva drugara!


Ostao sam bestekstan! :D :D :D




MaCaLoo - MILOŠE

Morat ću da spremim taj ispit za sutra
spava mi se treba učiti do jutra...
najbolje bi bilo da se negde dobro napijem...

ja sam SuperHeroj nisam neki krele
ne volim mršave već samo debele...
je*'o 300 eura odo' negde da se napijem...

ispit sutra imam, a ja nemam pojma...
daju l' ocjene iz umjetničkog dojma?
pišem ovu pesmu, dok Indijci ispit spremaju

sve najgore sam o Grčkoj čuo ja
od svog druga, druga Miloša
da je Grčka zemlja sje*ana
...plin 300 evra?!?!?

Oprosti druže, u pravu bio si...
i sada znamo pomoći htio si,
al' ti i sam znaš da ovoj dvojici
nema pomoći!

Šta reći, sem CAREVI!!!!! Galijina pesma - VRH! Lukin komentar na kraju: "Jaaao, budaaale" - ludilo! :D :D :D

среда, 24. март 2010.

File i ja


Preksutra - odbrana. Branim se od napada profesora i asistenata, koji će pokušati da ospore moj diplomski rad. Ali ja se bez bitke predati neću! Hrabro srce bije u junaka, na prezentaciji reč na mestu biće svaka! Ali da bi se to desilo, istu mora dobro spremim! Zato ću probati ovaj post da skratim!

Ma šalim se ovo oko osporavanja, ali diplomski stvarno branim!
Inače, ako se neko već naoštrio da mi u petak čestita, će sačeka, jer ćemo rezultate odbrane saznati tek krajem juna!
Kad smo kod diplomskog, isto izgleda ovako:

Moj drugi diplomski
(prvi bejaše na Elfaku)

Pre neki dan je ukoričen, i spreman da se nađe u rukama profesora! Doduše, sa nekoliko omaški, tipa, umesto da napišem bajt, ja napisao 1024 puta više, znači kilobajt, i to na nekoliko mesta, ali šta je tu je, sad je kasno...

No, da pređem na temu...
Ovaj post je inspirisan ovom slikom:

Brat Hrvat i brat Srbin
(izvor: današnja Politika)

Zapravo, inspiracija i nema veze sa političkom konotacijom fotografije (mada, lično apsolutno podržavam svaki korak napred u poboljšanju odnosa između Srbije i Hrvatske, posebno kako bih što pre mogao da se uvalim bratu Hrvatu Luki na gajbu u Splitu). Poenta je da sam ja prošlog leta bio upravo u Opatiji, i slikao se upravo na tom mestu gde stoje Ivo i Boris! Ali ne mogu fotografiju da nađem! Nema! Tako da mi ne mora niko ni veruje!

E sad, opet u vezi sa tim, misao misao stiže, pa sam se setio kako sam ja upoznao ovog Evropskog komesara za proširenje, Štefana Filea. Bio mi predavač na forumu Alpbah, o kome sam još odavno pisao. Sećam se da nam je držao petodnevnu radionicu na temu evro-atlantskih odnosa. Inače, u to vreme gospodin File je bio ambasador Češke republike pri NATO-u, u Briselu.

Naravno, bilo bi lepo kada bih rekao kako sam ja njega 5 dana pažljivo slušao, upijao svaku reč, a onda zaključio da je stvarno pametan čovek. Nažalost, od svega navedenog mogu da potvrdim samo ovo poslednje - da je pametan čovek. Iskreno, više ga nisam slušao, nego što jesam...

Pa, preračunao sam se. Mislio sam da je meni politika mnoogo kul, pa posebno odnosi između Evrope i Amerike, itd. a onda shvatio da je jedno čitati povremeno članke u novinama o tome, a potpuno drugo slušati profesionalca kako o tome priča pet dana za redom, računajući sve vreme pritom da ispred sebe ima isključivo studente političkih nauka. Srećom, dok je gospodin File pričao, pored mene je bio drug u nevolji - moj laptop. Predavanja su bila u nekoj osnovnoj školi, koja je imala wi-fi. Laptop u kombinaciji sa bežičnim internetom, a sve to na dosadnim predavanjima, može za mene da znači samo jedno - Fejsbuk, Politika, Blic, B92, RSS, Fejsbuk, Politika, Blic, B92, RSS, Fejsbuk, Politika, Blic, B92, RSS, Fejsbuk, Politika, Blic, B92, RSS... i tako dok se ne završi predavanje. Znači vrtim sajtove, čitam vesti kako dolaze, pa kada sve izvrtim, počnem opet od prvog u nadi da se pojavila neka nova vest...

Dobro, ne mogu da kažem da ništa nisam slušao (mada veći deo nisam). Baš u vreme dešavanja celog foruma, koji je trajao više od dve nedelje, odvijao se i Ruski napad na Gruziju. Maltene je ceo forum brujao o tome, mnoga predavanja su bila obeležena tim događajem, pa je i File dosta o tome pričao. Eto, sećam se da je pričao, mada ne šta tačno. Znam samo da je poenta bila da su Rusi loši momci, a Gruzini dobri, i da stvaaarno nije u redu da se tek tako otuđi nečiji deo teritorije... "ma šta kaaaaažeš...", mislio sam se ja...

Čika File o (ne)ulasku Srbije u EU

Takođe, sećam se jednog njegovog izlaganja koje je meni bilo interesantno. Naime, u to vreme se dosta spekulisalo o onom američkom štitu koji je trebalo da bude instaliran u Češkoj i Poljskoj. Ako se ne varam, radar je trebalo da ide u Češku, a te rakete i lanseri u Poljsku, pa bi to sve zajedno sačinjavalo taj famozni štit.

E, u vezi sa tim je File preko cele table nacrtao odokativnom metodom mapu Evrope, pa nam je u obliku koncentričnih krugova nacrtao koliki je domet tih raketa, kao i radara, pa nam onda objašnjavao zašto se Rusi u vezi sa tim toliko ljute...

Dobro, sad kad razmislim, i nije da baš da sam malo slušao... :)
I da zaključim jedino što mogu: pametan čovek taj File :)

I tako, digresija digresiju stiže - Ivo, Boris, Opatija, Alpbah, File, prezentacija za diplomski koju nisam završio! Aj zdravo!

среда, 17. март 2010.

Broj postova: 100!


Ovo je jubilarni stoti! Da, da - dogurah do komada sto! Astal bre! :)

Inače, opet problemi sa serverom na kome radi - nestala je struja tamo pre dva dana, i već dva dana server se navodno "konfiguriše"... a ja plandujem. Ne mogu da mrdnem sa poslom, jer ovo što mi je ostalo za kraj upravo treba tamo da se radi. Niti mogu da dovršim pisani deo diplomskog, jer se on bazira na onome što bi trebalo da uradim na serveru...

Ću radim, al' slabije... :(

Pošto sam, jel'te, dokon, rekoh aj ovaj stoti ljubilarni da napišem! ;)

Iako imam gomilu stvari da pišem, ta gomila će (opet) sačekati sledeći post, jer je ovaj poseban, i samim tim malo će biti drugačije sadržine. Probaću da napravim neki vid retrospektive, sa pregledom nekih, meni interesantnih postova. Pa krećemo:

Legendarni Prvi mačići - moj prvi post 99 postova daleko, kada nisam ni mislio da ću da doguram do celih 100 :) Idemo ovako:
Priča o Balkan Case Challenge-u, koju sam pisao pre nego što sam se bacio na priče o Erasmusu
Moj apel da ljudi čitaju! Ali slaba vajda, čini mi se...
Oproštajni reket - i dalje mi drago zbog toga... :)
Priča o jednom srpskom javnom preduzeću o kome mi nikad ne dosadi da pričam :)
Rezime 2008. godine - fina bila, samo da mi nije žužu-a...
Novače, Novače... - eto, dokazao je da je bolji od Nadala - drugi je na ATP listi! Ama znao sam! :)
O NJEMU - btw, ne znam da li se išta promenilo, jer mi je dotična osoba i dalje skinuta sa newsfeed-a na Fejsu :)
(Ne)moć navike - na još neke stvari sam se navikao, ali o tome možda nekom drugom prilikom :)
Povratak sa sve Dobricom Ćosićem iznad Evrope; inače, pročitao sam sva Vremena smrti ;)
Jedno i još jedno iskustvo sa firmom PC Practic - prvi put ja mislim da je moj post osvanuo ne nečijem twitt-u :)
Policijska akcija u Nišu za akcioni film - eh, da je takvih više...
Drugar mi postao селебрити (i dalje jeste ;) ) - možda i ja jednog dana izađem u novine... :)
Rezime 2009. godine - dobra godina bila :)
Beograd je pojeo Srbiju - još jedan politički, hvala Žarku Puhovskom

Toliko... nadam se da je bilo interesantno, bar tu i tamo... :)
Ali neću još dugo... do kraja studija još 9 (DEVET!) dana, i posle toga gotovo... mislim, i posle 26og ću imati nešto da pišem, ali kada i to nešto budem ispucao, gotovo, nema više...

Eto tako... hvala lepo na pažnji za svih ovih 100 postova! Izdržite još malo, jer, kao što rekoh, još malo pa gotovo! ;)

петак, 12. март 2010.

Engleska po tezama (nastavak)


Evo me opet! Malo me duže nije bilo... šta ću, posao me pritisao, bagovi mi ne davaše mira... ali, to je sada iza mene, sve "bubice" sam zgazio, i hrabro koračam ka 26. martu, kada je odbrana diplomskog! Znači, još malo pa sam inženjer! ;)

Nastavljam sa "teznim" stilom pisanja bloga. Znači, ovako:

- Već sam dosta puta pisao o protivpožarnoj zaštiti i alarmu za požar, ali nije na odmet da još neke detalje dodam/ispričam... Priča prva: tamo negde novembra prošle godine, ili tako nešto, opali alarm negde oko 9 uveče. A ja se baš spremao da idem u grad. Pomislih, ma ne pada mi na pamet sada da izlazim napolje, kada sam skoro spreman, pa da se posle opet vraćam da završavam spremanje! Jok! Spremiću se do kraja, pa ću onda lepo direkt u grad, a za alarm me baš briga, neka me ta (kvazi)vatra pričeka malo. I tako i uradim. Alarm pišti, ja se spremam. Spremim se ja, pa polako niz stepenice. Izlazim napolje, a tamo me čeka neki lik iz obezbeđenja, šta li je, nemam pojma... i viče na mene: "What took you so long?!?" ("Što ti je trebalo toliko vremena?!?") Gledam ga, ćutim. Krenem ja na jednu stranu, koja je suprotna od tzv. assembly point-a, odnosno mesta konkretno određenog za skupljanje u slučaju požara. "Gde si be pošao??? Na assembly point idi be!" (ovo je slobodan prevod na niški dijalekt ;) ). Ništa, krenem ja prema assembly point-u... "I da trčiš!" Ništa, odoh tamo trčećim korakom... :S Naravno, na kraju se ispostavilo da je alarm bio lažan... bitno da smo trčali...

Priča druga: upravo sat vremena pre pisanja ovog posta je bio još jedan lažan alarm. Ja spavao, taman otvorio oči. Ništa, malo se proboravim, pa lagano niz stepenice. Ovaj put, srećom, nikog nije bilo da viče, ili insistira na trčećem koraku. Posle 10 minuta se vratismo svi u sobe. I tu sam zapazio jednu interesantnu stvar. Ovo su vrata koja dele naš hodnik na dva dela:

Ta vrata su redovno otvorena, što, koliko sam ja upoznat sa engleskim protipožarnim pravilima, je potencijalni fire hazard (opasnost u slučaju požara). Logika je ta, da ako su bilo koja vrata otvorena, požar će se lakše širiti. Ja sam mislio da se ipak ova otvorena vrata tolerišu, odnosno da je menadžer našeg doma svestan da su otvorena, i da to ipak dozvoljava... ali, nisam bio u pravu! Obratiti pažnju na narednu sliku:

Zaokružen deo je mehanizam zakačen za vrata, a direktno povezan sa alarmom za požar! Znači, kada se alarm uključi, mehanizam se aktivira, otpušta vrata, i vrata se zatvaraju automatski! E pa to već nisam očekivao! Ludilo! :D

-Dalje: pričao sam da nam je velika prodavnica, ASDA, blizu. Ovo je natpis koji stoji na izlazu iz parkinga kod ASDA-e, a koji vodi ka našem domu (znači tu studenti najčešće prolaze):

Znači, tu piše da će "Kolica će automatski stati ako se prevezu preko crvene linije"... oduvek sam se mislio koliko je to istina. Mislim, da li je moguće da su ugradili neku elektroniku u najobičnija kolica za kupovinu??? I, kada mi je Vladimir novembra bio u poseti, odlučismo da probamo i vidimo šta će da se desi. Prođemo kolicima, ništa. Ništa se nije desilo... znači, ovo je samo trik...

E sad, ovi Britanci, koliko god da su fini (a obično jesu), ipak kada su u formi studenata, znaju da budu neodgovorni, kao i svaka druga mladež... :) u'vate oni tako kolica, pa ih teraju skoro sve do doma, i onda ih ostave na sred poljane, ili još gore - bace u jarak. To izgleda ovako:

Jedne večeri se tako ja vraćam iz ASDA-e... mrkli mrak na ovom putu koji je na slikama prikazan dok je dan, znači, ništa se ne vidi... i vidim ja nešto svetluca crvenom bojom... šta li to može biti??? Približim se, kad ono kolica prevrnuta na stranu, a svetluca neka crvena diodica na jednom od točkova na kolicima! Znači, ipak postoji neka elektronika unutra! Kako ona radi, i čemu služi, to već nisam provalio...

Elem, ovi iz ASDA-e verovatno kontaktiraju menadžera našeg doma povodom ovih razbacanih kolica. Na osnovu toga, pošalje nama gospodin Tony Martin Macfadyen mejl sledeće sadržine:

Zdravo svima. ASDA kolica se zovu ASDA kolica jer pripadaju ASDA-i, i zbog toga bi trebalo da ostanu u ASDA-i!

Ako ne razumete koncept svojine, dođite kod mene da vam objasnim; za potrebe objašnjenja, ponesite MP3 plejer ili 50 funti u kešu.

Pozdrav,
Toni


Ja sam se iskidao od smeha! Luckast neki lik, zar ne??? :)

-Poslednja stvar za danas: grejanje i hladnoća. Nekoliko poslednjih dana je bilo izuzetno sunčano i vedro, jako atipično za Englesku. Naravno, to što ima toliko sunca, ima i svoju cenu - izuzetno jak vetar. Znači, iako je bilo sunčano, napolju je bilo ledeno, posebno zbog vetra! Juče se opet naoblačilo, vetar prestao, i sve je opet bilo super! Znači, sunca ima, ali to sunce ima svoju cenu! :)

Nego, dok je bio taj jak vetar, on se poprilično osećao u mojoj sobi. Baš je bilo hladno! A bilo je hladno jer je grejanje radilo samo povremeno! Isključivali ga, bre! Strašno! A ja samo slušam kako fijuče vetar, osećam hladnoću kako ulazi, a prozor mi zatvoren! Zapravo, mislio sam da je zatvoren...

Odem do kuhinje, pitam Nemca koji je na istoj strani zgrade (jer sa te naše strane udara vetar) da li mu je hladno. On kaže "ma jok, super mi". Ja ne mogu da verujem! On mi kaže "proveri da li si zatvorio lepo prozor". "Ma naravno da jesam!", kažem ja. Ali, ispade da nisam... nisam zatvorio ovo:

Šta je sad pa to? To je nešto što ja u Srbiji nisam video (možda neko jeste?), a omogućava ventilaciju čak i kada je ceo prozor zatvoren. Naime, ja sam to registrovao kada sam prvi put ušao u sobu, 1. oktobra, nisam imao pojma čemu služi, i od tada do pre neki dan meni je taj otvor za ventilaciju bio sve vreme otvoren! I zato sam se zapravo smrzavao! :S :S :S Evo i klipa koji prikazuje kako se ta čudna stvar koristi:


Hvala lepo na pažnji i doviđenja do sledećeg puta! :)

уторак, 2. март 2010.

Palačinka strip


Izašao sam u strip! Da be! :)

Uvod: bio sam i u Njukaslu pre dve nedelje, eto, priznajem, ali me mrzelo da o tome pišem na blogu, pa ne spomenuh... ipak, mora sada da spomenem jer me je moja najbolja drugarica, Milena, prosto oduševila slikama koje je napravila! :)

Ok, nije poenta u slikama, niti u tome šta sam ja na njima, već u komentarima koji prate fotografije! Naime, spremao sam u Njukaslu palačinke. U jednom trenutku sam pomislio da sam zaboravio recept, pa sam se odlučio da odolim Guglu, i zvrcnem ćaleta da mi proveri recept iz knjige koje koristim. Foto-strip sledi (obratiti pažnju na genijalne komentare koje je napisala Milena):
Meni je ovo bilo urnebesno smešno, posebno imajući u vidu kako mi je izraze lica uhvatila! Nadam se da čitaocima nije urnebesno narcisoidno... :S

Sledi zadovoljna Milena kako jede palačinke:

Njam, njam, njam - nema greške!
Nije Eurokrem, ali će pomine! :)

Eto... to ti je najbolja drugarica... ali i ovo:

Milenin diplomski, napomene
na početku rada