петак, 31. јул 2009.

(Još jedan) Povratak II


I tako, izdržim ja nekako ta tri sata leta... nije da je toliko bilo teško, ali me opasno nervirala ta skučenost, ne mogu se mrdnem, ništa skoro ne mogu da uradim... ali dobro...

detalj sa mog staorg laptopa...
... bog dušu da mu 'prosti...

Na sofijskom aerodromu sam malo odmorio, uspeo da uhvatim i malo wi-fi, pa proverio poštu i ostale stvari, a onda krenuo ka železničkoj. Ovaj put sam rešio da budem malo avanturističkog duha, i da ne idem na najednostavnije (a i najskuplje) rešenje - taksi, nego da se malo provozam gradskim prevozom u Sofiji!


Deluje poznato? Kao niška železnička,
samo je ovo glavna sofijska!

Trebalo je da promenim dva autobusa. E, već sa prvim autobusom mi je bilo jasno da sam na Balkanu. Stojim na autobuskoj, neki bus staje 50 metara dalje od iste, i stoji. Prilazi mi taksista i pita me da li čekam autobus. Ja potvrdim. "E pa eno ti ga autobus tamo, ne staje on ovde!". Dooobro... otrčim tamo i upadnem u bus.

U autobus da otkucam karte. Dve - jedna za mene, jedna za moju torbu :) Lik ispred mene otkuca kartu, a onda ja ubacujem svoju u mehanizam. I ništa. Ma što neće da je otkuca??? Pogledam malo bolje, i shvatim da je taj mali mehanizam zapravo mehanički, a ne elektronski, i da ja moram ručno da je otkucam! Toga u Nišu nema! Mada mi kasnije rekoše da ima u Beogradu... :S

Ax... vesele šezdesete...

Trebalo je da siđem na četvrtoj stanici kod nekog hotela. Stanicu sam ne znam kako promašio, sišao na narednoj, i eto još malo doze avanture za mene!

Taj kraj gde sam sišao, je stvaaaarno... pa podseća me na Sovjetski savez iz sredine šezdesetih recimo; iako nisam živeo u to vreme, ili bio u SSSR-u, nekako me neodoljivo podseća!

Utisak je na kraju bio upotpunjen drugim autobusom, koji toliko bio prljav i nikakav da ono nije normalno! Toga ni u Nišu nema! Naši autobusi su u odnosu na taj spejs šatlovi! Strašno!

Jugoslovenski grad Niš

Naš (srpski) voz je takođe posebna priča... kupei iz vremena kada je moj ćale studirao sa slikama Niša u kupeu iz vremena kada je u centru bio kružni tok... ludilo...

U kupeu sam sedeo sa nekim meni mnogo interesantnim studentima iz Dimitrovgrada, koji su išli kući. Kako oni pričaju, ajooj!!!Govore srpski, ali pola ih nisam razumeo! OK, ne pola ali recimo 25% nisam znao šta govore! I mnogo su mi simpatični bili! I oduševio sam se što je cura stalno ponavljala reč "ič" :)

I dok sedim u vozu i gledam kroz prozor, imam utisak da jurimo barem 80. A onda sam upalio GPS, prebacio na praćenje brzine, i tu pao u depresiju... Najveća brzina koju smo dostigli je bila oko 70 km/h u Bugarskoj, ali na jednoj prilično kratkoj deonici. Brzina u Srbiji je bila najčešće oko 37-38 km/h, nikada više od 50, pri čemu se neretko spuštala na 8-9! Strašno! Ulazak u Niš je bilo pravo mučenje za mene - jedva čekam da izađem, a mi bukvalno milimo! Brže bih putovao tu da sam izašao i trčao pored lagano!

I, tu se moj put završava - konačno sam bio kući, konačno je još jedan semestar bio gotov, konačno je još jedna, pretposlednja školska godina iza mene...

Tokom leta ću malo da o(h)ladim sa pisanjem bloga, već sam postao neredovan... pa treba i meni odmor! A 19. jula 2008. sam počeo da ga pišem, znači punih godinu dana! :)

Inače, juče mi je u Niš stigao kolga sa kursa, Rus, Vladimir. Eno ga u susednoj sobi, spava :) Ono što me je kompletno ostavilo bez teksta je što je lik hteo da dođe avionom do Sofije kao ja, video da nema jeftinih letova, i lagano seo u autobus od Madrida do Sofije! 40 sati puta, eeeej!!! I još prošli na tom putu kroz Niš, i nisu ga pustili da siđe! I morao da siđe u Sofiji, pa da se vraća nazad vozom! I eno ga sad, spava... :D

Neće nam biti dosadno narednih nedelju dana u Nišu... :)
Pozdrav!

петак, 17. јул 2009.

Ipak kupujte u PC Practic


Stvarno nisam očekivao da će moj post o negativnom iskustvu sa firmom PC Practic privući toliko pažnje :) Samo tog dana kada sam napisao post, imao sam tri puta više poseta nego obično, što je ujedno i najveći broj jedinstvenih poseta od kada pišem blog!

Nego, da konačno ispričam toliko dugo čekani rasplet događaja... tog dana kada sam napisao post, kasnije u toku dana, ponovo se javila Andrijana sledećim mejlom:

Postovani,

Izvinjavam se zbog zakasnelog odgovora I zbog nesporazuma koji je nastao. Nadam se da postoji nacin da ispravimo napravljenu gresku.

I je opet bilo veliko, ali nema veze, mnogo bitnija činjenica za mene je što su oni uvideli svoju grešku, i pokazali dobru volju da je isprave. Ono što sam očekivao je da im sujeta zamuti razum, i da stvari ostanu kakve jesu. Ipak, ovaj potez definitivno pokazuje da svoj posao rade profesionalno.

Moj odgovor te večeri je bio da mislim da bi trebalo da mi odobre tih 5% popusta, iako je akcija prošla (12. jula), a takođe sam se predomislio oko laptopa, pa sam se umesto za Asus, odlučio na MSI.

Andrijana mi se narednog dana javila i potvrdila da će mi poslati traženi laptop, sa sve traženim popustom! Jeeeeeej!!! :)

Ipak, možda najbitnija stvar, i razlog zašto ću PC Practic na kraju i da pohvalim, je što mi se posebnim mejlom javio i gospodin Dejan Baralić, generalni menadžer firme:

Postovani Milose,

Nije nikakav problem da dobijete popust od 5% na MSI GX620X-060EU. Cena za taj laptop ka vama ce biti 60.500 dinara.

Jako mi je zao sto ste imali neprijatnost sa nasom koleginicom Andijanom. Posaljite mi molim vas sto pre vasu kontakt adresu I telefon kako bih vam se posiljka poslala odmah. Nadam se da cete biti zadovoljni laptopom.

Jos jedna novost, od sledeceg meseca ce PC Practic pokrenuti Club Program za sve nase kupce koji su potrosili vise od 50.000 dinara I svi clanovi ce imati odobrene rabate na naredne kupovine. Vi kupovinom ovog laptopa automatski dobijate status clana kluba i automatski dobijate 5% popusta na sve proizvode iz nase ponude. Te popuste mozete koristiti ili prebaciti na vase prijatelje, a ukoliko zelite mozete I da generisete zaradu od 5% ukoliko preporucite kupovinu u PC Practic-u preko vas. Taj novac posle mozete da iskoristite za kupovinu svih proizvoda iz nase ponude.

Nadam se da vam se dopada nas novi projekat I da cete koristiti njegove beneficije u buducnosti.

Ali opet to veliko I... :) nezgodan bre, taj Outlook do zla boga, a ko će još da se maje tamo po podešavanjima, i da gasi taj glupi AutoCorrect? :D

Dejanovo javljanje cenim jer, koliko ja znam, upravo se ovako postupa u ozbiljnim kompanijama u ovakvim situacijiama: znači, kada se dogodi neki propust, kupac nije zadovoljan, lepo mu se javi neko sa viših instanci, posveti mu malo pažnje, izvini se i ispegla stvari... PC Practic je to ovom prilikom uradio, i svaka im čast na tome!

Na kraju, mogu da zaključim da je sveukupan utisak o PC Practicu POZITIVAN, i da nameravam da i dalje kupujem kod njih! :) Bravo za PC Practic!

Još jednom da se vratim na stvari spomenute s početka ovog posta. Stvarno me je iznenadila buka (iliti buzz, po novosrpskom) koja se digla oko ove moje kupovine... pokušao sam da vidim odakle te silne posete, i provalio da je čak troje ljudi ulinkovalo moj post na svom statusu na Tviteru, a koliko sam uspeo da provalim, sve je poteklo od Flylorda, koji je prvi (ja mislim) postavio tvit, kao i status na Fejsbuku.

Drago mi je što su ljudi iz PC Practic-a videli da se sa ovakvom vrstom anti-reklame ne treba zezati, i da stvar treba ispraviti po hitnom postupku...

Za kraj, da napomenem da ovo nije moje jedino loše iksutvo sa računarskim firmama. Pre dve godine sam se opekao sa Millhouse-om (niška firma), i obećao sebi da više nikad neću kod njih ništa da kupim. O tom mom iskustvu možete pročitati ovde.

Toliko od mene za sada, od sledećeg posta se vraćam redovnim erazmusmundusovskim pričicama!

уторак, 14. јул 2009.

Jedno iskustvo sa PC Practic-om


Update: Iako ovaj post govori o mom negativnom iskustvu sa firmom PC Practic, na kraju je sve ispalo odlično i PC Practic je pokazao da je ozbiljna firma koja vodi računa o svojim kupcima. O pozitivnom epilogu priče iz obog posta možete pročitati ovde, a u nastavku ovog posta ide prvobitno negativno iskustvo.

Moraću da napišem ovaj post kritike, jer je dotična firma iz Beograda to apsolutno zaslužila!
Naime, hteo sam da kupim laptop u tom PC Practic-u. Našao sam jedan dobar Asus, dopao mi se, a ono što mi je dodatno privuklo pažnju je bio popust od 5% za studente koji je PC Practic nudio tokom trajanja Univerzijade, znači do dvanaestog jula.

Pozvao sam telefonom da se raspitam oko detalja konfiguracije, kao i kako da naručim proizvod i ostvarim popust. Lik na telefonu mi je lepo objasnio da je dovoljno da skeniram indeks (u mom slučaju studentsku karticu sa nekog od univerziteta), i da pošaljem mejl sa svojim podacima.

I pošaljem ja lepo PC Practic-u mejl kao što su mi i rekli... i dobijem odgovor od njihovog "Sales professional"-a, Andrijane Kuveljić (evo ga mejl andrijana@practic.co.yu pa neka je spamuju), koja mi lepo reče da u PC Practic mora da dođem lično da bih ostvario popust! Tu sam se malo iznervirao, ali ok, pošaljem ja njima još jedan mejl i pitam ih zašto moram da dođem lično.

Javi se meni opet "Sales professional", Andrijana, i kaže:

"Morate licno doci I poneti indeks jel jedino tako znamo da niko ne kupuje umesto Vas,posto je popust iskljucivo za studente"

Tek sada vidim ovo veliko I... jel ona kucala odgovor u Word-u!?! A za jel da ne pričam... "Sales professional", a ne zna razliku između jel i jer... toliko o ozbiljnosti ove firme... nepostojeći razmak posle tačke da i ne spominjem...

E, kada mi je ovo napisala, tada sam već počeo ozbiljno da se nerviram. Napišem ja njoj sledeće:

"Koliko ja znam, kada mi kurirska služba donese proizvod na kućnu adresu, ja moram da pokažem svoju ličnu kartu, i tako dokažem svoj identitet. Naravno da sam to planirao da i sada uradim.

Nije mi jasno čemu toliko insistiranje na ličnom pojavljivanju da biste videli da sam student - pa ja bih recimo, mogao da se lično pojavim i opet da kupim računar za drugog, i vi opet ne biste znali. Zaista nema razlike - da li dolazim lično ili naručujem. "

Boldirani deo rečenice je bio ključan - stvarno nije bitno da li dolazim lično ili ne, jer u oba slučaja mogu da ih pređem ako to stvarno želim - mogu da se pojavim lično i da kupim računar za nekog drugog, a to mogu da uradim i preko mejla. Ali ja to nisam želeo da uradim. Hteo sam računar za sebe.

Moj argument je definitivno bio ubedljiv, tako da dotični PC Practic nije imao izbora nego da mi pošalju računar na osnovu mog mejla. Ali oni to nisu uradili, nego mi Andrijana jednostavno nije više odgovarala na mejl. Videla da nije u pravu, kao i da nema šta da više kaže. Eto, to vam je PC Practic - totalna neozbiljnost, neodgovornost i neprofesionalnost.

Da zaključim - NE KUPUJTE U PC PRACTIC!

понедељак, 6. јул 2009.

(Još jedan) Povratak


Evo me konačno kod kuće, jeeeee!!! Stigao, i to uspešno, bez većih problema!
Moj put je ovom prilikom otprilike izgledao ovako: 10 minuta pešice od stana u Leganesu do Metro stanice, sat i po vremena metroom do aerodroma, 3 sata avionom do Sofije, pola sata autobusima do železničke, i maratooonskih 5 sati od Sofije do Niša! Dobro, bila je tu i vožnja još jednim metroom između terminala na aerodromu, vožnja kolima do kuće, kao i vožnja liftom do stana :)

Proksima estasion - Puerta Del Sur

Najteži deo puta je bio onaj koji na prvu loptu deluje najlakše - relacija stan - metro stanica, pešice. Faktor koji totalno menja stvari je moja torba od 19.6 kilograma, bez točkića. Duša mi je ispala dok sam je doneo do metroa... u metrou sam provalio kako me ljudi čudno gledaju, s obzirom na to da sam bio obliven znojem, totalno mokar, a meksički H1N1 talasa po Španiji... sigurno su pomislili da sam sveže zaražen...

Ovako sat i po vremena...

I svaki put kada idem na aerodrom, mislim se kako je suviše rano stići sat i nešto ranije, međutim, svaki put se iznova uverim u suprotno. Ovaj put je gužva bila povelika - dobrih 20 minuta sam čekao da se otarasim svoje torbe na čekiranju, pa još toliko da prođem sigurnosne provere, pa još toliko da pređem graničnu kontrolu. Posle svega toga, provalio sam da mi još toliko treba da tim metroom stignem do terminala sa koga letim!

Vožnja međuterminalnim metroom je bila interesantna, jer sam sedeo na jednom kraju tog metroa, imao lepo pogled kroz staklo na tunel, a onda je metro u tom smeru krenuo prugom! Shvatio sam da nema vozača!

Mala doza nesigurnosti brzo je nestala, a onda sam mogao da uživm posmatrajući gomilu kablova, šina, i ostalih infrastrukturnih objekata koje jedan metro sistem mora da ima!

A ovaj put vozio sam se Bulgaria Air-om... malo me iznerviralo to što sam sedeo u sredini (ni pored prolaza, ni do prozora), ali dobro, šta je tu je...


Aromatizirana... :D

Sednem ti ja u onaj balgarski aeroplan, otvorim "Vreme smrti", i dok sa zvučnika dopiru najnoviji balgarski pop hitovi, Dobrica mi pripoveda:

"-Bugari su jutros silovito prodrli ka Skoplju, gospodine vojvodo. Da i h malo zaustavim, neophodna mi je bar jedna divizija.
-Divizija?
-Pa oni sa tri armije napadaju, a mi im ni jednu čitavu ne suprotstavljamo.
-Ja vam, Stepo, mogu poslati samo stražu Vrhovne komande. Ta četa trećeg poziva, poslednja je rezervna trupa Vrhovne Komande."

Eto kako se sve menja... u Prvom i Drugom svetskom ratu se tukli kao ludi, a ja sada letim Bugarskim avionom... to ti je globalizacija...

I dok mi stjuardesa jako prijatnog izgleda dodaje lanč paket, Dobrica nastavlja:

"... A priča se da Bugari ubijaju i ranjenike i zarobljenike. Najpre muče, kažu, na grudima lože vatru ranjenom, vade oči, pa bajonetom dovršavaju. Sluša to, a ne veruje iako svi to tvrde otkad se ratuje sa Bugarima. Jesu oni podmukli i jesu se prodali Nemcima i izdali Ruse i Srbe, ali on poznaje Vasila i Stojanova: graničare sa kojima je trgovao kod izvora na granici, sprijateljio se, pobratimio sa njima i poklone izmenjao. Bratkali se, pozdravljali jedno drugom ukućane, nadmetali se u psovanju Germana i nadanju u Ruse i cara svih Slovena koji će u Sofiji da zavrnu šiju Ferdinandu, pa će Bugarska i Srbija bratski da navale na Švabe..."

nastavak uskoro... ;)