уторак, 22. јул 2008.

BCC, deo III


Inače, naš tim (Tim C) se, koliko sam ja primetio, razlikovao od ostalih po tome što smo nas troje sve radili zajedno. Dok su ostali timovi obično delili ceo case na tri dela, pa radili individualno, i na kraju sve to spajali u jedan ppt, mi smo o svakom detalju raspravljali zajedno, što je, s jedne strane, tražilo više vremena, ali s druge strane, dalo mnogo bolja rešenja od onih koje bismo imali da smo radili odvojeno.

I, da se vratim na priču, tog dana smo, znači, ujutru radili, a onda dogovorili da radimo prezentaciju predveče. Uveče smo seli u 18:00 i radili do... pa 03:00 ujutru... toliko nam je trebalo za desetak slajdova :) U to vreme je bilo uključeno i 45-ominutno vežbanje prezentovanja, što se odigralo na samom kraju.

Sledećeg jutra je trebalo da budemo u pola deset u zgradi koja se zove Urania (koja malo liči na našu Banovinu, samo umanjenu) gde je trebalo da naše rešenje prezentujemo. Pošto tamo nismo bili prvi po redu, imali smo vremena da i na samom licu mesta provežbamo još nekoliko puta izlaganje.

Ispred Uranie

Konačno smo došli i u salu za prezentaciju. Sačekalo nas je troje sudija, od kojih je jedan valjda bio iz Erste banke, a druga dvojica su bili valjda neki iz tehničkih oblasti. Ja sam otvorio prezentaciju, predstavio članove tima, i započeo objašnjavanje rešenja. Maxim se pozabavio tehničkim pitanjima, Lumi use-case-ovima (ko studira računarstvo, zna šta je ovo), da bi prezentaciju zatvorio Max, ponovo. Onda je nastupila desetominutna sesija sa njihovim pitanjima, sa kojima smo se mi solidno snašli. Onda smo izašli napolje na 5 minuta, kako bi oni procenili prezentaciju, a potom se vratili nazad da čujemo njihov feedback. Njihova prva rečenica je bila "Prezentacija je skoro savršena", što je kod nas izmamilo ogromne kezove, od uha do uha, naravno. Rekli su nam šta nam fali, a Max je čuo da su nam i šapnuli nešto tipa "vidimo se u finalu", što inače nije praksa da se kaže, jer tek posle svih prezentacija se odlučuje koja 4 tima (od 12) idu dalje.

Mi smo, naravno bili prezadovoljni, ali, pretpostavljajući da idemo u finale, znali smo da ni te večeri nema izlaska u grad. I na kraju je ispalo otprilike tako. Poslepodne smo saznali da smo prošli u finale, sa još 3 tima, i da je odbrana narednog jutra na istom mestu.


Idemo u finaleee!!!

Te večeri smo opet seli, zasukli rukave i nastavili rad na slajdovima koje je trebalo da dodamo. Znači, trebalo je izložimo dodatna objašnjenja, ali u isto 20 minuta, što znači da je nešto moralo i da otpadne. Radili smo do 10 i nešto uveče, rastali se, da bi se narednog jutra našli u 06:30 da nastavimo sa radom. Tako je i bilo.

U Uraniu smo stigli sa zakašnjenjem, pa je tim koji je trebalo da ide posle nas (mi smo bili planirani da idemo prvi), počeo umesto nas. Tenzija od čekanja nas je ubijala. Kad je taj tim završio, saznali smo da ćemo morati da čekamo da svi završe, pošto smo, jel'te, zakasnili, pa nije fer da remetimo tuđ raspored predavanja. Na kraju smo i mi koooonačno došli i odradili prezentaciju, i to ovaj put pred njih šestoro. Inače, slušali su nas i timovi koji su pre nas prezentovali.


U plamenu prezenterske strasti (finale)...

Mora da primetim da mislim da smo sudijama bili prilično simpatični - bili smo stalno nasmejani, pozitivni, samouvereni, i ono što je najbitnije (pošto se ne ocenjuje samo prezentacija, nego i sam način prezentovanja), timski duh, i tu neku hemiju između nas. Nakon prezentacije, procedura je bila ista: pitanja, koja i ovaj put nisu bila suviše nezgodna, i sa kojim smo se solidno snašli, i feedback. Feedback je ponovo bio neočekivano fantastičan:

1. sudija: "Ovo je stvarno bilo fenomenalno, to sam već rekao u polufinalu, i dalje stojim iza toga. Svaka čast!"
2. sudija: "Ja imam dva merila koja koristim za ovakve stvari - to je komunikacija među članovima tima, i... (nešto, zaboravio sam šta). Bili ste odlični na oba polja, vidi se da odlično funkcionišete, svaka čast!"
3. sudija: "Imali ste zadatak da predstavite poprilično komplikovano rešenje. Uradili ste to na najjednostavniji mogući način. Odlično!"

Naravno da smo odmah nakon zatvaranja vrata sale,. počeli da skačemo od sreće! Stvarno smo bili prezadovoljni; takve komentare jednostavno nismo očekivali!

Konačno, famoznu prezentaciju možete videti ovde.

Posle prezentacije, jedan od sudija nam je prišao, i rekao da je oduševljen tehničkim detaljima koje smo analizirali, i da smo dobrodošli u neki institut u Gracu, u kome on radi. Inače, tehnički deo prezentacije (arhitektura i tehnologije koje se treba koristiti) je skoro u potpunosti odradio Max, koji stvarno zna znanje! Ja takve stvari stvarno nisam znao. Slajd o strukturi portala je njegovih ruku delo, i svaka mu čast zbog toga!


Tim C nakon finalne prezentacije,
sa jednim od sudija (sa instituta u Gracu)

Tog istog dana je bila i svečana ceremonija dodele nagrada. Ja sam malo zakasnio, ali sam uhvatio nekog lika iz nekog austrijskog ministarstva valjda, nemam pojma. Sve vreme je pričao kako se oni u potpunosti zalažu za integraciju Balkana u EU, pri čemu je često spominjao konkretno Srbiju, što je bilo interesantno, s obzirom na to da su takmičenju prisustvoli ne samo Srbi, već i studenti iz Bugarske, Hrvatske, Rumunije, Albanije, Crne Gore, Slovenije, Moldavije, itd. Ono što mi se posebno dopalo je što je bio iskren, rekavši "iskreno, ne zalažemo se mi za integraciju ovih zemalja samo zato što smo toliko dobri ljudi, već zato što imamo i ekonomski interes, tj. zainteresovani smo za ulaganje u vaše zemlje". Rispekt!

Nagrade su dodeljivane unazad - treće mesto, pa drugo, pa prvo. Nas prozvaše poslednje ;) Gromki aplauz, mi silazimo na binu, reflektori upereni u nas, lik nam čestita uz rečenicu: "hajde posle na koktelu da se vidimo da popričamo malo"...

Posle proglašenja u ostalim kategorijama, slede najbolji konusltanti, po jedan za svaku kategoriju. Neki mnogo jak lik proziva pobednike. Dolazi do ICT-a. Čekam. Nadam se, ali ne previše... i čujem "Boskovic Milos"! I opet isto: aplauz, bina, reflektori, rukovanja... dolazi neka televizija, intervjuiše me. Ja nešto pričam na engleskom, ne zaboravljam da naglasim da je ceo uspeh, i timski i moj lični, deo zajedničko rada nas troje, da sam jako srećan zbog toga... na kraju ponosno kažem: "Miloš Bošković, SRBIJA" :D

Što se tiče nagrada dobili smo sledeće:

1. Kao tim - svako po vaučer od 300 evra za kupovinu na Amazonu, kao i 3-4 nedelje rada na razvoju samog rešenja koje smo predložili u Erste banci u Beču (znači nije praksa, nego kao posao)
2. Ja, kao najbolji konsultant - šesnaestodnevni seminar u minujaturnom mestu Alpbah u Austriji, na temu "Perception and Decision", sa plaćenim smeštajem i putem (koji će ovaj put biti avionom ;) )


ICT pobednički timovi na bini pod reflektorima

Sve u svemu, bogato :D

Uveče je bila žurka samo za BCC-ovce, na kojoj smo imali dva besplatna pića, i na koju sam kooonačno otišao i super se proveo! Doduše, nisam smeo da pijem, ali i pored toga, bilo je prilično dobro.

Sledeći dan sam iskoristio za šoping majica od 5 evra i košulja od 2.5 evra, kao i poklona za najbliže. Oko 19:00 krenuli smo nazad za Beograd, opet vozom.

I tako... napisao sam tri dugačka posta na ovu temu, ali sam opet ispričao manje od 50% svega lepog i interesantnog što mi se tamo dogodilo... ipak, ono što sam propustio, a mora da spomenem, su moji cimeri, Beograđani Boško Popeskov i Miroslav Popović (aka Mića iz Kafića), sa kojima sam se odlično zezao i još bolje provodio! Super je bilo deliti sobu sa Bokijem i Mićom (iz Kafića ;) )!


Prodavac koji mi je na srpskom
objasnio da je "pola Hrvat" lool

I umorih se više od pisanja, a verovatno i vas od čitanja... sve u svemu, to je to... sada se polako spremam za seminar u Alpbahu, ali i za Erste banku, iz koje nas još nisu pozvali... ma valjda će sve biti ok... ;)

3 коментара:

Sanja је рекао...

Svaka čast Boško! Stvarno!!!
Samo tako i nastavi i napravićeš nešto stvarno značajno :D

Miloš Bošković је рекао...

Hvala lepo... :)
Ma ja se nadam da što više ljudi iz naše generacije postigne nešto, da se vidi da vredimo!!! :D

Manca је рекао...

very insightful :)

Svaka cast bivshi chermene :)