среда, 30. јул 2008.

Ljudi, čitajte!!!


U suštini, znam da nikog neću ovim postom da ubedim da počne da čita - ako do sada nije zavoleo poeziju ili prozu, teško da će je odjednom zavoleti. Ali se bar nadam da ću one koji su od silnih obaveza zaboravili da bar malo posvete svog vremena nekoj knjizi, podsetiti da to učine.

Ja sam počeo da čitam pod uticajem svog oca, još u prvim razredima osnovne. Tada mi je on govorio da "knjige mora da se čitaju, jer razvijaju rečnik, i ako ne čitam, neću umeti da se izražavam". A ja bio jako poslušno dete, i šta ću - čitao sam. A u suštini i verovao sam mu. Ipak, kasnije, kada sam malo odrastao, doveo sam u pitanje njegovu teoriju. Mislim, pored televizora, rečnik (valjda) može da se razvija i gledajući emisije, filmove i dokumentarce... ali to je samo moja ideja, i ne znam da li je gledanje filmova isto kao i čitanje knjige u smislu širenja rečnika. Kada bolje razmislim, i nije, jer ipak knjige nude mnogo bolji i veći rečnik od filmova.

Enivej, vremenom sam nekako prihvatio da knjige mora da se čitaju, da je to dobro, mada nisam imao jasan razlog zašto... sada, posle dosta (ali ne i dovoljno) pročitanih knjiga (pre svega romana), mogu reći da znače, i to puno. Pre svega, mislim da sam jako fino razvio svoj rečnik. Mislim da se prilično dobro služim rečima, a i da često volim da se koristim nekim rečima koje se ne upotrebljavaju tako često u svakodnevnom govoru. I to mi se sviđa.

Drugi, zantno bitniji razlog za čitanje, je "sticanje tuđeg iskustva". O čemu se radi? Objasniću na primeru romana svog omiljenog pisca Remarka, "čija sam sva dela pročitao" :) Čitao sam "Na zapadu ništa novo" na primer, i taj roman mi je mnogo pomogao da shvatim kako izgleda ratovati. Ok, ne mogu da kažem da sam doživeo isto iskustvo kao ono koje ima vojnik u pravom ratu, ali sam bar doživeo jedan delić atmosfere. U romanu se opisuje psihologija vojnika, koji je toliko promenjen pod uticajem rata, stradanja, itd. da smrt svojih saboraca doživljava kao svakodnevnu pojavu kojoj ne pridaje previše pažnje, pri čemu samo razmišlja o tome kada će se taj rat konačno završiti, bez prevelikog razmišljanja o tome ko će da pobedi.

Naslovna strana knjige "Na zapadu ništa novo"

Takođe, Remarkovi romani su mi pomogli da shvatim pravu tragediju i besmislenost ratovanja. OK, tragediju možete da provalite i učenjem istorije, ali mene ona nekako nije doticala. Učio sam ja iz istorije kako je toliko-i-toliko miliona Jevreja stradalo, toliko-i-toliko dece pobijeno, toliko-i-toliko umrlo u koncentracionim logorima, ali sve me to nekako nije doticalo. A onda sam pročitao "Iskru života", gde nemački oficir pepelom spaljenih logoraša đubri ruže u svojoj bašti, i konačno razumeo.

Znači, ovakvo iskustvo teško da mogu sam da steknem, ali ga na neki način jesam usvojio iz knjiga. Eto, na to se "sticanje tuđeg iskustva" odnosi.

Sve u svemu, knjige vam mogu dati znanje koje kroz život ne možete steći, mogu vam dočarati duh prošlih vremena, opisati tuđe sudbine... jednostavno, pružaju vam kulturnu i duhovnu širinu koja, priznaćete, nama elektroncima, dosta fali...

I još jednom...

Mora da priznam da sam od silnog interneta, kliktanja po Fejsbuku, B92, Politici i GradNišu-u izgubio vremena da čitam. I krivo mi je, jer trošim vreme na gluposti. I želim to da promenim. Juče, dok sam se majao po bg-u za vizu (o tome drugi put), odvojen od računara, uspeo sam da pročitam oko 200 stranica knjige "Mi, deca sa stanice ZOO"!!! Samo dok sam bio odvojen od računara, eeeej!!! Eto, to je ono što bih ja korisno mogao da radim, umesto da sedim po ceo dan za računarom i lupam reload na prethodno navedenim sajtovima (to se inače, u ekonomiji zove oportunitetni trošak ;) )...

I zato, svi na čitanje!!! Odoh i ja da čitam Korene od Ćosića... ;)

5 коментара:

IF је рекао...

Bitno da ti u svojoj kucnoj biblioteci imas Zagorku ;)
Prepametno si napisao ovaj osvrt o shvatanju rata i bespotrebnom gubljenju vremena na socijalnim mrezama.
Ljubi te seka :*****

Sanja је рекао...

Da da... pored interneta i sve prisutnijih TV emisija i dokumentarnih filmova polako gubimo interesovanje za knjigu... ja sve cesce cujem komentare tipa:"Knjiga je prevazidjena", kao sada je blam citati knjige, eeeeej! Ako te neko vidi sa knjigom u rukama ti postajes manje vredan! Priznajem, nisam se ni ja nesto pretrgla od citanja zadnjih par godina studija, ali sam ranije zaista bila vatreni citac i krivo mi je sto sam u medjuvremenu i medjuprostoru zanemarila tu svoju divnu osobinu... Hvala Bosko na ovome! Idem da citam nesto :D

Miloš Bošković је рекао...

Za mene knjiga nikada neće biti prevaziđena... ubeđen sam da je čitanje jako bitno za razvoj ličnosti, i ostajem pri tome! :D

Možemo mi do sutra da gledamo filmove sa gomilom oskara i ne znam šta još, ali knjiga je knjiga - dozvoljava lični doživljaj likova, rad mašte... na filmu ti je sve već servirano...

Danijela & Milica је рекао...

Šta bih sve imala da kažem na ovaj post... :)
Da počinjem uopšte? ;)

Miloš Bošković је рекао...

Znam, znam... bolje nemoj! ;)