субота, 26. јул 2008.

Kako je u Beču???


U Beču??? Pa, u Beču je kao... u vc-u!!! Da! Ali ne kao u svakom vc-u, nego baš kao u vc-u hotela u kome sam odseo, pa oni javni toaleti u holu što postoje! E, na te mislim!
Siguran sam da vam ovo poređenje deluje smešno, ali (bar meni) ima smisla... da elaboriram...

Dakle, uđem u taj toalet. Kako otvorim vrata, automatski se pale svetla. Kako prolazim dalje, stalno se ispred mene osvetljava sve, naravno, automatski. Toalet papira ima, sve je čisto. Ubrusa takođe ima, kao i tečnog sapuna. Ogledala čista... prava milina!

I zašto sam ovakvo (neprikladno) poređenje napravio? Zato je sve ono što sam video u Beču upravo kao taj toalet - sve radi, sve funkcioniše, sve je na svom mestu i ponaša se onako kako bi trebalo. Jednostavno, ceo sistem funkcioniše!

Kada kažem sistem, mislim na gradski prevoz, javnu čistoću, saobraćaj, vladavinu zakona... u našoj zemlji na primer, sistem postoji, i njegov zadatak je da služi građanima, ali loše funkcioniše, i na kraju zbog toga građani ispaštaju, odnosno sistem radi upravo suprotno - protiv njih.

Kada prošetate ulicama Beča (bar onim u užem centru grada), stičete utisak da je neko stvarno jako ozbiljno planirao razvoj grada, odnosno dobro odradio urbanistički plan grada. Bulevari su izuzetno široki, toliko da ima mesta za trotoare sa obe strane, trake za bicikliste, travnjake, i naravno ulicu za saobraćaj. Automobila na trotoarima nema, tako da nema situacije (koja je svakodnevna kod nas) da pešaci i automobili zamene mesta - prvi na ulici, a drugi parkirani na trotoaru. Koliko sam primetio, one ulice koje su kod nas dvosmerne, i u kojima se automobili parkiraju na trotoaru, u Beču bi bile jednosmerne, pri čemu bi ta jedna traka koja se ne koristi, bila iskorišćena za parking automobila. Na taj način dobijate slobodne trotoare za pešake i dovoljno mesta za parking. Jedina negativna strana je što se dvosmerna ulica pretvara u jednosmernu. Ipak, izgleda da to nije problem u Beču.

Što se tiče raskrsnica, tu smo imali problema prvih dana... nismo umeli da pređemo ulicu! Neće zeleno za pešake da se otvori! E, onda smo shvatili da tu postoji senzor za pešake, koji registruje da oni čekaju da pređu, i koji posle nekog vremena, aktivira zeleno za njih! Interesantno, zar ne?

Senzor za prelaženje ulice

Kao i svaki veći grad u Evropi, i Beč ima metro. Metro ima nekoliko linija koje povezuju sve krajeve grada, što opet znači da se te linije seku. To zahteva da te metro linije budu na različitim nivoima ispod zemlje, tako da prolaze jedna ispod druge. Zbog toga, postoji gomila stepeništa, koji povezuju nekoliko različitih nivoa. Naravno, uvek postoje pokretne stepenice za prelaženje na viši nivo, da ljudi ne mora da se muče! Postoji i nepisano pravilo da se na pokretnim stepenicama uvek stoji s desne strane, tako da onaj ko se žuri može levom stranom da se penje dok ostali na desnoj stoje! Pored svega toga, ni invalidi nisu zaboravljeni, tako da na mnogim mestima gde postoje pokretne stepenice, postoji i lift!

Pored metroa, tu su i tramvaji. Tramvaji idu jaaako često, što odmah znači da gužvi nema ni u tramvajima, ni na stanicama. Skoro uvek ima mesta za sedenje. Postoje dve vrste trmavaja: stariji tip, slični onim beogradski, ali opet u mnogo bolje stanju, i noviji niskopodni modeli. Niskopodni tramvaji su naravno mnogo bolja varijanta, jer je mnogo lakše ući u njih, što je posebno važno za osobe sa invaliditetom. Pored toga, trotoar je tako napravljen da je na istoj visini sa podom tramvaja, tako da čovek u invalidskim kolicima bez ičije pomoći može da uđe u tramvaj. U tramvaju postoji poseban prostor za ljude u invalidskim kolicima. Takođe, postoje i posebna sedišta (kao ovo na kome ja sedim na slici) koja su namenjena starijim ljudima, trudnicama, i ženama sa decom u kolicima. Ispred tog sedišta ima više prostora, tako da mogu i kolica sa bebom da stanu, a ono što me je posebno oduševilo (zbog čega sam se i slikao) je to što postoji i kaiš koji valjda služi da se kolica pričvrste da ne bi mrdala tokom vožnje! Eto, zbog takvih detalja jednostavno osećate da postoji neko ko brine o vama i vašim potrebama...

Toliko hvaljeno sedište
(nije bilo trudnica u blizini ;)

Još jedan detalj: nedelju nakon našeg dolaska, trebalo da se održi gej parada. Zbog toga, svi tramvaji su na vrhu pored austrijske zastave, imali i zastavu tzv. "gay pride"-a! Čak je i na nekim zgradama ova zastava bila istaknuta! Svaka čast za tolerantnost!

Zastava "gay pride"-a

I u metrou i tramvaju neretko postoje časopisi zakačeni pored sedišta koje svako može da otvori i prelista. Nikom ne pada na pamet da odnese ili ukrade.

Na svakoj stanici za tramvaj i metro postoji i poseban displej (pogledati fotografiju) koji pokazuje za koliko minuta koji tramvaj/metro stiže. Inače, tako nešto je trebalo da bude implementirano i u Nišu (bio je to projekat studenata koji je finansirao Filip Moris valjda), ali ne znam zašto se ništa nije dogodilo.

Tabla sa vremenima dolaska tramvaja

I same stanice izgledaju jako lepo. Ova na slici je jedna u samom centru grada. Stubovi su ukrašeni mermerom i ramovima sa slikama, i prosto mi nestvarno deluje da to niko nije ušvrljao ili polomio.

Tramvajska stanica

Plakati se ne lepe kako god se stigne. Na mestima koja su pogodna za to, a na kojima je zabranjeno lepiti, piše na nemačkom "zabranjeno lepljenje". Ipak, koliko sam primetio, ni Bečlije nisu imune na kršenje propisa, jer sam u prolazu uočio dvočlanu ekipu ljudi koja je valjda zadužena za skidanje neispravno nalepljenih postera. Šta mislite, koliko se često to radi u Nišu?

Kada prolazim ulicama, uopšte nisam imao utisak nekog velikog saobraćaja, jer je 90% automobila starije manje od 5-6 godina, tako da su znatno tiši od onih na našim ulicama, zbog mirnijeg rada motora. Pošto su motori u tim kolima savremeni, oni odgovaraju najvišim normama o izduvnim gasovima (Euro4 ja mislim), tako da se i dim iz auspuha ne oseća, ili je to samo moj subjektivan utisak. Mada, koliko znam, EU ne dozvoljava prodaju automobila sa motorima nižeg standarda od Euro4.

Znači, tamo se voze jako dobri automobili, i nije kao kod nas, da najnovijeg Pasata voze likovi držeći levu ruku na volanu u položaju "dvanaest sati", sa tetovažom na podlaktici (da se vidi) i skupim satom na ruci, obrijanom glavom i crnim naočarima. U Beču je sasvim normalno da bakica izađe iz Golfa petice, ili da se dekica sa bakicom vozi u kabriolet Mercedesu CLK. I to mi se sviđa - što normalni ljudi voze nove automobile.

U Beču, pored javnog prevoza metroom, tramvajem i autobusom, postoji i prevoz biciklama. Znači, ubacite neki evro (ne znam tačno koliko), uzmete bicikl, vozite je koliko vam treba, i ostavite je lepo na drugom mestu!

Železnička stanica je takođe ako fino sređena. Na peronima postoje jasno obeležena mesta za pušenje, znači, ne može bilo gde da se "čuri". Takođe kada smo stigli u Beč, tu na peronu smo dobili i besplatne sokove!

Inače, po podacima sa Vikipedije, Beč ima 1 680 000 stanovnika. Po nezvaničnim podacima, čak 600 000 ljudi od ukupnog broja je sa teritorije bivše Jugoslavije, tako da uopšte nije čudno da na ulici čujete naše jezike. U našem hotelu, spremačica je bila iz okoline Šapca. Devojka iz prodavnice suvenira je iz Bosne, a lik koji nam je pravio sendviče u supermarketu iz Republike Srpske, itd. Austrijanci su izgleda dobro svesni ove činjenice, tako da je zvanični sajt Beča ponuđen i na "našim" jezicima.

Sada sam gledao podatke iz Vikipedije, i, sudeći prema članku o Nišu, Beč leži na površini manjoj od površine Niša! Mada, površina Niša se poprilično široko shvata - obuhvata sva prigradska naselja, tako da i nije baš isto...

U prvi mah, došavši u Beč, mislio sam da ne bih mogao u njemu da živim. Ipak, na drugu loptu, jako mi se dopao. Sviđa mi se što je relativno blizu Srbije, a izuzetno je visokog životnog standarda, što je za mene dobitna kombinacija. Ko zna, možda baš u njemu provedem deo svog života u budućnosti...

I za kraj, kratak video klip snimljen pri povratku iz Beča, čisto da osetite atmosferu puta i brzih pruga... EU inače svim svojim članicama nalaže da određen procenat električne energije proizvode iz obnovljivih izvora; Austrija se toga pridržava (poenta je bila da vidite vetrenjače na klipu, ali se zbog lošeg kvaliteta klipa na YouTube-u slabo vide)...


2 коментара:

Sanja је рекао...

Kako kulturan narod... kad bi i kod nas bilo tako.... Svaka cast na ovako iscrpnom izvestaju :D

Miloš Bošković је рекао...

Ma što je najjače, ne radi se o njihovoj kulturi, već o strogim zakonima, koji se poštuju. Čuo sam od jednog lika da su Austrijanci "pet puta gori od nas, samo ne smeju da prave gluposti", upravo zbog zakona... i mi imamo zakone, samo nema ko da ih kvalitetno sprovodi...